Zbor HRT-a u Münchenu - Koncert kao štivo, ne kao društveni događaj
U ponedjeljak, 4. srpnja 2022., Zbor HRT-a nastupio je na svečanom koncertu u glasovitoj Dvorani Herkules palače Residenz u Münchenu, uz vokalne soliste i Minhenski radijski orkestar pod vodstvom maestra Ivana Repušića. Povod su bile čak tri obljetnice: 30 godina priznanja Republike Hrvatske od SR Njemačke, 50 godina Stalne komisije Hrvatska-Bavarske i 30 godina Hrvatske turističke zajednice. Koncert je imao dobrotvorni karakter; sav prihod namijenjen je pomoći za Ukrajinu.
Foto: Vlada RH
Jačanje glazbeničke suradnje
Treća suradnja Zbora HRT-a i Minhenskog radijskog orkestra pod ravnanjem maestra Ivana Repušića: prijateljstvo ansambla i dirigenta raste, pjevačice i pjevači odmaraju se od vrućina (bilo je i kiše!), otkrivaju kutke glavnog grada Bavarske, odmaraju se od stalnih odgoda i prebacivanja koncerata, slikaju se s hrvatskim premijerom, slušaju govore na njemačkom jeziku, veleposlanik Vladimir Duvnjak zahvaljuje se na organizacijskom trudu koji je prethodio ovom koncertu ne tako lakih nota.
Minhenski radijski orkestar osnovan je prije sedamdeset godina kao drugi orkestar Bavarskog radija, onaj posvećen komunikaciji između publike i klasične glazbe, onaj koji smije podilaziti željama publike, onaj koji danas ima za zadatak brinuti se o edukaciji mladih slušatelja, mladih konzumenata ‘klasične lake glazbe’.
Nakon krize 2005. godine (kad je orkestar iz ekonomskih razloga zatvoren, a onda ipak u smanjenom opsegu, od pedeset članova, spašen), uprava Bavarskog radija samo je potvrdila taj zadatak koji Ivan Repušić provodi s lakoćom i jasnom vizijom.
Foto: Vlada RH
Otkad je 2017. postao šef dirigent, Repušić je uveo praksu rezidencijalnog umjetnika i najavio glazbu iz istočne Europe kao program koji slušatelji još ne poznaju.
Komunikacija i lakoća, međusobno poštovanje i pažljivo izabran program stvorili su događaj pun glazbenog sadržaja i doživljaja.
Na koncertu u ponedjeljak komunikacija i lakoća, međusobno poštovanje, pažljivo izabran program stvorili su događaj pun glazbenog sadržaja i doživljaja.
Foto: FB stranica ministrice kulture
Vizualni podražaji – solisti koji plešu nježan valcer uz Leharovu operetu (četvero solista pjevali su dupli duet); Annika Schlicht koja tamnom bojom glasa i dramskim izričajem djeluje kao izvorni govornik, odnosno izvorna interpretkinja Gotovčeve arije Mile Gojsalić (suprotno očekivanju, solisti iz Njemačke pjevali su arije na hrvatskom jeziku, kao što su se Evelin Novak i Ljubomir Puškarić predstavili s arijama Wagnera i Beethovena); solisti koji sjedaju u redove zbora; svirači orkestra koji se pogledima ne miču od dirigenta i njegovih pianissima.
Slušni podražaji – izvrsni solisti; gudači koji ton započinju u nečujnom; bučan i jak, strastven zbor iz Paraćeve Judite; sjajni puhači kojima dirigent pokazuje da nema odmora kad se svira Ero s onog svijeta, glasan aplauz, ovacije posvećene solistima.
Foto: FB stranica ministrice kulture
Vrhunski simfonijski doživljaj
Koncert se čitao kao štivo, što je velika zasluga onoga koji je odabrao i pripremio program i tako ga suvereno i prikazao – naime, uz više posveta diplomatskim odnosima, uz humanitarni karakter, uz Odu slobodi velika je opasnost da note postanu ‘lake’, a nakana prevelika.
Velika je opasnost od floskula ili nacionalizama, za koje, kad se iskreno muzicira, na pozornici nema mjesta. Tako su svi muzičari na pozornici isijavali profesionalizam i strast, radost susreta bez nabrajanja granica i time publici priuštili kompleksno štivo romanticizma i 20. stoljeća, vrhunski simfonijski doživljaj, na neki način uvod u shvaćanje konteksta operete, shvaćanje njezinog puta nastajanja.
Svi muzičari na pozornici isijavali su profesionalizam i strast, radost susreta bez nabrajanja granica i time publici priuštili kompleksno štivo romanticizma i 20. stoljeća
Istog je dana premijer Republike Hrvatske primio Odličje za visoke zasluge Slobodne Države Bavarske. Premijer Bavarske, Markus Söder, uz tu je gestu opisao da se kod Hrvatske i Bavarske radi o pravom prijateljstvu, bez interesa. Na kraju koncertnoga gustog štiva Oda slobodi čitala se kao oda ljudskoj emociji, nekoj mješavini prkosa i snage, onoj čestici koja nam ne da da idemo maleni ispod zvijezda i ne gubimo nadu i kad se sve čini nemoguće.
Kad se glazba izvodi kako treba, nema mjesta za interese i društvene događaje, nema lakih i ozbiljnih nota – samo fascinacija i ganuće, kao kulminacija predanog minucioznog rada. Bravi!
