HDS ZAMP objavio je godišnje izvješće u kojim se susrećemo s integriranom rang-listom koja objedinjuje sve ključne puteve glazbene potrošnje u Hrvatskoj: radijsko i televizijsko emitiranje, streaming platforme, ali i koncertne izvedbe. Novi način vrednovanja prikazuje objektivniju tržišnu situaciju

Hrvatska glazbena industrija, kako nam kazuje izvješće HDS ZAMP-a za proteklu godinu, nalazi se pod novim, zanimljivim paradigmatskim povećalom. Premda u izvješću naizgled lipe cvatu, sve je isto k’o i lani jer dominiraju izvođači koji su karijeru počeli još u dvadesetom stoljeću, prošlogodišnji presjek otvara novi sustav vrednovanja glazbe, publike, zvuka i tržišta.

Prvi put se u izvještaju susrećemo s integriranom rang-listom koja objedinjuje sve ključne puteve glazbene potrošnje u Hrvatskoj: radijsko i televizijsko emitiranje, streaming platforme, ali i koncertne izvedbe. Novi način vrednovanja daje objektivniju tržišnu situaciju jer ovakav model po prvi put omogućuje relevantnu kvantifikaciju publike, autora i distribucijskih kanala iz više perspektiva i na presjeku više generacija.

Među Top 10 imena hrvatskih autora prema takvom su kriteriju neminovni doajeni domaće glazbe: Husein Hasanefendić Hus, Tonči Huljić, Nenad Ninčević, Neno Belan, Zlatan Stipišić Gibonni i drugi. Njihova dugovječnost, znamo, izvire iz više izvora – vjernosti i obnovi publike, snažnih hitova uspješno transferiranih u evergreene, ali i uredničkih politika radija i televizija koje kontinuirano gravitiraju poznatom, sigurnom i tržišno isplativom. Pritom je riječ, zapravo, o sentimentalnoj ekonomiji, o vrijednostima koje definitivno nadilaze puke brojke streaminga i emitiranja, a u konačnici, temelj su za koncertne prihode.

Da je tome tako, pokazuje i ljestvica petnaest izvođača koji su ostvarili najviše prihoda u 2024. na koncertima: samo tri su karijeru započeli u ovom stoljeću: Grše, Baby Lasagna i Silente.

Dok Silente svojim glazbenim stilom spaja tradicionalne glazbene vrijednosti i nova pop-stremljenja, Grše i Baby Lasagna pripadnici su scene koja raste na krilima digitalne distribucije. Streaming je primarni alat generacije Z i diktira digitalne zakonitosti u glazbi. Uvjet za uspjeh na rang-listama kompatibilan je uvjetima za uspjeh na Eurosongu: nije više bitna samo pjesma, nego TikTok strategija, viralno meandriranje društvenim mrežama i moć formiranja digitalnog identiteta u borbi za komadić pažnje, koja neki put traje, doslovce, tri sekunde.

Pogledamo li top-listu deset pjesama s ponajviše prihoda, vidjet ćemo da se, uz eurohit Baby Lasagne “Rim Tim Tagi Dim”, temelji na pjesmama tri izvođača: jednoga preminulog, drugog s karijerom dugom više od tri desetljeća i trećega koji u posljednjih nekoliko godina reda hitove. Posrijedi su Oliver Dragojević, Marko Perković Thompson, koji ima samo jednu pjesmu nastalu u 2024., te Grše. Indikativno je da generacijski, stilski i izvedbeno uopće nisu sukladni. No rezultati pokazuju da su njihove pjesme u 2024. hrvatski slušatelji ponajviše voljeli.

U načelu, žanrovski je riječ o pop-rocku, urbanoj baladi, zabavnoj glazbi ili domoljubnom kliktaju, uz neku hit-anomaliju te priljev trapa, što je, očito, posljedica streaming preslušavanja. Streamanje ipak nije samo tehnologija preslušavanja, nego i kanal kulturnog razdvajanja jer gotovo simbolički dijeli scenu: na streaming platformama dominiraju mlađi izvođači, dok je eter rezerviran za evergreen zvijezde. U vrh onda dolaze mlađi izvođači koji su na neki način mainstreamizirali svoje hitove, kao i stariji koji uspješno vode digitalne karijere.

Na primjer, Gibonni i Parni valjak nisu samo izvođači: oni su personifikacije ciklične obnove, stalno su prisutni, čak i bez novih albuma (Gibonni je svoj posljednji pravi album Toleranca izdao prije petnaest godina, a Parni valjak album Vrijeme prije sedam godina), ali digitalno su vrlo aktivni. Danas ih, zapravo, češće prepoznajemo u funkciji prenositelja svojega zimzelenog repertoara mlađim naraštajima, negoli kao aktivnu avangardu.

Bez obzira na ovako skupljene rezultate, priča o najpopularnijima nikada nije isključivo zadana  brojkama. Među top 10 najprihodovnijih hitova nema tako “Lavice” Jelene Rozga, najvećeg lanjskoga ljetnog hita – “Brajde” Lima Lena i Alena Vitasovića ili “Mangio Paste” Pekija i Gršea, još jedne velike trap-uspješnice.  U novopostavljenoj konstelaciji, s druge strane, imamo i dvije pjesme iz davnine: “Cesaricu” Olivera Dragojevića i “Lijepa li si” Marka Perkovića Thompsona. Zov prošlosti (i u kronološkom, ali i u stihovnom smislu) te digitalni vrisak TikToka dijele istu tablicu, ali logika svakog od tih svjetova i dalje se prilično razlikuje. Tipičan hrvatski slušatelj često pleše između ta dva plana – nostalgija na radiju, instantni hitovi na Spotifyu ili Deezeru.

Razina promocije – kroz festivalski nastup (doduše, sve manje: ove godine prvi put nakon šezdesetih Splitski festival nije prenošen na nacionalnoj televiziji; s druge strane prenosi se tribute koncert Oliveru Dragojeviću na Korčuli), uredničke politike na radijima, TikTok viralnost ili algoritamska logika – često arbitrarno određuje tko će biti najslušaniji. Mlađe izvođače viralnost transportira do nevjerojatnih brojki, ali tradicionalne institucionalne nagrade kao što je Porin još uvijek su ključ široke, nacionalne legitimacije. A one sporadično završavaju u rukama novih hitmejkera.

Godina za nama donijela je i očit dokaz ekspanzije tržišta: gotovo 15 milijuna eura isplaćenih autorima kroz HDS ZAMP jasno sugerira da su glazba i kreativni rad sjeli na potpuno novu razinu monetizacije. No velik dio kolača i dalje završava kod autora s najdužim i najraširenijim katalogom, a intenzivan rast streamanja i digitalnih prava malo mijenja odnos snaga. Stari kapital – katalog hitova još uvijek diktira pravila, ali nova generacija izvođača, često bez diskografije, ali s milijunima pregleda na TikToku i YouTubeu nezaustavljivo izbija na površinu.

Započeta digitalna transformacija (korištenje umjetne inteligencije sljedeća je faza) tako je stvorila ne jednu scenu, već višeslojni ekosustav: u tržišnoj vertikali stare zvijezde još uvijek drže pozicije, ali horizontalni prodor novih izvođača nije više nezamjetan.

Kad se, pak, pogleda Billboardova ljestvica najslušanijih pjesama u Hrvatskoj, osim Thompsonovih (s obzirom na prodaju karata na – zasad – dva megakoncerta, on bi sljedeće godine mogao zauzeti svih deset mjesta na rang-listi, pa će možda trebati kreirati zasebnu kategoriju za njega) hitova, zateći ćemo uglavnom trap izvođače ili narodnjačke vedete iz Srbije i(li) Bosne i Hercegovine. Iako su cajke i urbo-folk sveprisutni u noćnom životu te klupskim line-upovima, na radijskim i televizijskim top-listama one su praktički nevidljive. Riječ je o ne samo žanrovskom, već i o društveno-političkom filtru: dok pravovjerne pjesme s nacionalnom verifikacijom prolaze institucionalne barijere i osvajaju nagrade, cijeli je jedan glazbeni univerzum – popularniji i unosniji nego ikada – gurnut izvan legalnog miljea, osim kod radijskih medija koji su posvećeni takovoj glazbi: Extra FM, Radio Banovina… To je i jedan od razloga ogromne popularnosti. Ipak, i to se mijenja: u ZAMP-ovom izvješću istaknuti su regionalni glazbenici s najvećim prihodom u Hrvatskoj. Top 3 zauzimaju žene: Aleksandra Prijović, Lepa Brena i Dragana Mirković. Regionalni autori s najviše prihoda su, pak, isključivo muškarci, a jedan od njih nije više među nama: Đorđe Balašević.

Integracija koncerata, radija, streaminga i televizije u ZAMP-ovom izvješću donijela je prvi realističan presjek volje publike i pokazalo se da je ukus hrvatske publike prilično fragmentiran, osim u kategoriji koncerata. Ulaznice se kupuju za izvođače koji gotovo da imaju više novih članova (ako je riječ o bendovima) nego novih pjesama. Indikativno je da je od petnaest izvođača koji su koncertno najprivlačniji, samo Psihomodo pop u 2024. objavio album, dok Grše u svojoj diskografiji nema niti jedan album.

Nova ZAMP-ova rang-lista stoga otkriva i da je potencijal albuma kao komercijalne, a ne umjetničke kategorije, zapravo usahnuo. Ali, to je već neka druga priča.