Porin kao kruna karijere Pavla Dešpalja
Snimanje je kao spiritus movens predvodio dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj, koji je nakon završetka projekta, zbog napora i bolesti, bio prisiljen završiti karijeru i povući se iz javnosti.
Prije četiri godine Hrvatska radiotelevizija počela je objavljivati seriju CD-ova hrvatskih opera. Prva je bila Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog, a druga Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Sada je, ponovo uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, objavljen trostruki CD integralne verzije druge Lisinskijeve opere, opere Porin. Izdanja povezuju jedinstvena povijesno-stilizirana grafička oblikovanja omota u zagasitim bojama. Ovdje je to glagoljičko slovo P, za ime naslovnog junaka Porina i kao simbol pojma vječnoga mira – pokoja, potrebnog u borbama za oslobođenje Hrvata od franačkog jarma, u prvoj polovici 9. stoljeća, oko kojih se razvija radnja te viteške opere u pet činova na libreto Dimitrije Demetra.
Iznadprosječna opera
Moramo biti svjesni da je Porin nastao na polovici 19. stoljeća, s mnogim stranicama iznad tadašnjega prosjeka europskog stvaralaštva. Lisinski je, studirajući glazbu u Pragu, u manje od pet godina od nastanka Ljubavi i zlobe, toliko zanatski napredovao – primjerice u mekom korištenju drvenih puhača – i razvio vještinu pisanja, da je skladao neke od najljepših ulomaka ne samo hrvatske nego svekolike operne literature. Uvertira, zbor Hrvatica Sva se bijeli opet gora, romanca Porina Zorko moja i arija Sveslava Tužno dijete… Strogi oče briljantni su dosezi i pokazatelji skladateljeva talenta, kao i osebujni završni septet Mili brate moj! klasicističkih linija s belkantističkim proplamsajima. Porin je dovršen početkom 1851., ali je praizveden tek 1897., više od četiri desetljeća poslije skladateljeve smrti, zahvaljujući Stjepanu pl. Miletiću. Zanimljiv je i nevjerojatan jedan detalj: bojni poklič Porina i Sveslava Bojna trublja nek zaori! i U boj za slobodu… u četvrtom činu (br. 12), melodijski je istovjetan slavlju pobjede nad Macbethom Macbeth, Macbeth ov’è? u četvrtom činu Verdijeve opere Macbeth! Macbeth je praizveden 1847.; u Pragu je prvi put izveden 1935. Nevjerojatno kako je Lisinski za sličnu dramsku situaciju spjevao sličnu glazbu!
Dešpaljev projekt
Snimanje je, kao i koncertnu izvedbu ulomaka kojom je prije dvije godine projekt CD-a bio najavljen, kao spiritus movens predvodio dirigent Pavle Dešpalj. Dogodilo se da je on nakon završetka projekta, zbog napora i bolesti, bio prisiljen završiti karijeru i povući se iz javnosti. Zbog toga mu, kako je napisao u knjižici CD-a, „nije žao jer je to djelo to zaslužilo‟. Maestro Dešpalj odužio se tim CD-om, u ime hrvatske glazbene kulture, nesretnom hrvatskom skladatelju Lisinskom na doličan način i zato mu svekolika kulturna javnost može biti zahvalna.
Dešpaljeva staloženost, mirnoća njegove glazbene misli, iskustvo i erudicija osigurali su preciznost, brio i dostojanstvenost glazbene izvedbe te nadahnjujuće djelovali na Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a. Zbor HRT-a pripremila je Nina Cossetto. Posebno su lijepo građeni i gradirani ansambli te zborski dijelovi, poput već istaknutog završnog septeta ili finala drugog čina. Dramatski prizori imaju odgovarajuću snagu. Za solistički ansambl našlo se pet potrebnih lijepih i fonogeničnih glasova, sposobnih za sve zamke teških uloga što ih je Lisinski pisao za pjevače od kapaciteta.
Vrsni solisti
Fonogeničnošću prekrasna glasa predvodi bariton Ljubomir Puškarić u ulozi Kocelina, donesenoj s mnogo dramske snage i ocrtane tamne strane njegova karaktera, naročito u prizoru Konja, konja! u četvrtom činu. Sopranistica Kristina Kolar dorasla je svim poteškoćama uloge Irmengarde, također s postignutom dramskom snagom te ljepotom i mekoćom u teškim frazama. Tenor Stjepan Franetović posvetio se naslovnoj ulozi s mnogo žara te mekoga i muzikalnog pjevanja, s ponešto bržim tempom arije Zorko moja. Sopranistica Evelin Novak predvodila je zvonkim, nosivim glasom sve ansamble, iako Zorkinoj polonezi u drugom činu Bez slobode život što je? nedostaje više briljance. Bas Luciano Batinić ocrtava ulogu Sveslava toplim frazama, ali je šteta što mu najdublji tonovi dionice nemaju više punoće.
U ulogama Klodviga i Klotilde sudjeluju tenor Siniša Galović (vrlo je lijep tropjev sa zborom Dakle jošte stvora ima u trećem činu) i mezzosopranistica Irena Parlov. Glazbeni je producent Krešimir Seletković, tonski majstor Božidar Pandurić, odgovorna urednica Ana Vidić.
Što se tiče snimki cjelovitih opera, manje je poznato da fonoteka HRT-a sadrži tridesetak snimki opernih djela hrvatskih i stranih skladatelja u izvedbi svojega Zbora i Simfonijskog orkestra. Neke su od njih već stare i nedostatne tehničke kvalitete, ali ima dobrih koje bi vrijedilo objaviti na CD-u, poput Zajčevih Rudara i Bana Legeta, Bersina Postolara od Delfta i Kuljerićeva Richarda III. I svakako prvom prilikom snimiti Gotovčevu Moranu!
Izvor: Cantus 226
