Odabrao Antonio Šarić
1996., 2006. ili 2016.? Tri godine prepune hitova koje i danas znamo napamet
Koliko se domaća glazbena scena promijenila u deset, dvadeset ili trideset godina?
Krenuli smo od jednostavne usporedbe hitova iz 2026. s pjesmama koje su se slušale 2016., 2006. i 1996., a završili s tri playliste prepune pjesama za koje je dovoljan tek prvi takt da se sjetimo svih riječi.
U posljednjih nekoliko videa na društvenim mrežama Glazba.hr-a naš kolega Antonio Šarić napravio je jednostavan eksperiment: što se dogodi kada domaće hitove iz 2026. stavimo uz bok pjesmama koje su objavljene prije deset, dvadeset i trideset godina?
Spoiler za 2026.? U našoj je selekciji zasad bio samo jedan – Jakov Jozinović i “Ja volim“.
Ali pogled unatrag otvorio je puno zanimljivije pitanje.
Kako je moguće da se među pjesmama starima deset, dvadeset, a posebno trideset godina nalazi toliko naslova koje i danas bez problema možemo nazvati hitovima?
Reakcije na videe brzo su pokazale da nismo jedini koji smo se to zapitali. Osim očekivanog „nekad je glazba bila bolja“, komentari su se pretvorili u malu kolektivnu glazbenu memoriju: jedna pjesma prizvala je srednju školu, druga ljeto na moru, treća prve izlaske, četvrta radio koji je svirao u automobilu roditelja.
Zato smo sve pjesme iz videa okupili na tri Spotify playliste – Hitovi 1996-e, Hitovi 2006-e i Hitovi 2016-e.
Bez rangiranja, bez pokušaja da napravimo konačnu listu najboljih pjesama i bez pretjerano ozbiljne muzikološke analize. Baš kao i videi iz kojih su nastale, playliste su složene opušteno, bez kronološkog reda i s jednim vrlo jednostavnim kriterijem: koliko nam je danas potrebno da prepoznamo pjesmu?
U mnogim slučajevima – nekoliko sekundi.
1996.: godina iz koje su pjesme preživjele generacije
Vratiti se trideset godina unatrag danas znači vratiti se u 1996. godinu, vrijeme potpuno drukčijeg načina konzumiranja glazbe. Nije bilo streaming servisa, algoritama koji svakoga jutra nude novu preporuku ni TikToka koji pjesmu preko noći može pretvoriti u globalni hit.
Postojali su radio, televizija, festivali, kazete i CD-i. A kada bi pjesma postala velika, znala ju je gotovo cijela zemlja. Možda zato popis iz 1996. danas djeluje toliko nevjerojatno.
Te je godine Petar Grašo objavio “Trebam nekoga“ (P. Grašo), pjesmu kojom je pobijedio na Zadarfestu i koja je bila jedan od ključnih trenutaka njegova proboja kao izvođača. Tri desetljeća poslije teško ju je uopće slušati kao glazbeni artefakt devedesetih – ona jednostavno i dalje zvuči kao Grašo.
View this post on Instagram
Iste godine Hrvatsku je na Eurosongu predstavljala Maja Blagdan sa “Svetom ljubavi“ (Z. Tutić, A. Bjelinski). U Oslu je završila četvrta, što je i danas jedan od najboljih hrvatskih plasmana na Eurosongu.
A onda krenu pjesme zbog kojih se 1996. više ne čini kao godina nego kao radijska postaja koju smo slučajno ponovno uključili. Tu su Magazin, Divas, Nina Badrić, Šajeta, Gibonni i brojni drugi izvođači koji su tijekom devedesetih izgradili pjesme i karijere čije tragove domaća scena osjeća i danas.
Možda je upravo 1996. najbolji argument protiv tvrdnje da je svaki hit osuđen na vlastito vrijeme. Trideset godina kasnije mnoge od tih pjesama ne trebaju retrovečer, tematski tulum ni nostalgičnu najavu. Publika ih zna. A to je, na kraju, možda i najbolja definicija bezvremenskog hita.
2006.: dvadeset godina zvuči mnogo bliže nego što jest
Pomaknemo li kazaljku deset godina naprijed, dolazimo do 2006.
Internet je već bio dio svakodnevice, ali streaming još nije diktirao glazbene navike. CD je bio potpuno normalan način kupovanja albuma, spotovi su se čekali na televiziji, a domaći radijski eter i dalje je imao golemi utjecaj na to koje će pjesme postati opće mjesto.
A domaća i regionalna pop-scena proizvodila je pjesme koje danas, dvadeset godina kasnije, još uvijek imaju svoj život.
View this post on Instagram
To je razdoblje u kojem su Songkillersi već bili čvrsto upisani u domaći pop i funk, u kojem je Gibonni nastavio graditi jedan od najprepoznatljivijih autorskih opusa domaće glazbe, ali i vrijeme u kojem je hrvatska publika potpuno prihvatila Tošu Proeskog kao jednog od svojih najvećih regionalnih pop-idola. “Srce nije kamen“ (M. Buljan, A. Šola, M. Buljan) upravo se 2006. našlo visoko na hrvatskim radijskim ljestvicama. Danas je dovoljno izgovoriti naslov pa da se melodija nastavi sama.
U tome možda i jest ključ razlike između popularne pjesme i pravog hita. Popularnost možemo izmjeriti u određenom trenutku – prodajom, emitiranjem, streamovima, pregledima ili pozicijom na top-listama. Dugovječnost se, međutim, može izmjeriti tek puno kasnije. Kada dvadeset godina nakon objave publika još uvijek zna refren, pjesma je položila mnogo zahtjevniji test od bilo koje tjedne top-liste. U playlisti posvećenoj 2006. upravo je to najzabavnije: slušajući pjesmu za pjesmom, lako je zaboraviti koliko je vremena zapravo prošlo.
Dvadeset godina?
Nemoguće.
2016.: zar je već prošlo deset godina?
A onda dolazimo do godine koja će mnogima izazvati možda i najveći egzistencijalni problem cijele ove priče. 2016. bila je prije deset godina. Da, deset.
Vrijeme je to u kojem su Spotify i YouTube već ozbiljno mijenjali način na koji otkrivamo i slušamo glazbu, društvene mreže postajale su sve važniji dio promocije, a granica između „radijskog hita“ i internetskog hita počela se ubrzano brisati.
View this post on Instagram
I opet – pjesama je bilo. Detour je objavio “Zaljubila sam se“ (N. Borgudan), jednu od pjesama koje su obilježile njihov dotadašnji rad i domaći pop tog razdoblja. Objavljena je 2016., a kasnije je postala i najemitiranija domaća pjesma godine. Petar Grašo imao je “Ne znan za se“ (T. Huljić, V. Huljić), još jednu pjesmu koja se vrlo brzo uklopila u njegov niz velikih radijskih uspješnica dok je Mia Dimšić ove godine objavila svoj veliki hit “Život nije siv” (M. Dimšić, D. Bačić, B. Jovanovac).
I upravo je playlista iz 2016. možda najzanimljivija za provjeru što uopće danas znači „stara pjesma“. Jer pjesme iz 1996. pripadaju nekom očitom retroprostoru. One iz 2006. već smo spremni nazvati glazbom svoje mladosti. Ali 2016.? To je praktički bilo jučer.
Dok ne pogledamo kalendar.
Je li prije stvarno bilo više hitova?
Naravno, ovakve playliste imaju jednu veliku zamku. Kada gledamo unatrag, vrijeme je već obavilo selekciju umjesto nas. Iz 1996. ne pamtimo stotine pjesama koje su se tada objavljivale i nestale nakon nekoliko tjedana. Pamtimo one koje su ostale. Isto vrijedi za 2006., a već pomalo i za 2016. Zato je vrlo lako zaključiti da je „nekada svaka pjesma bila hit“, dok današnju produkciju gledamo u stvarnom vremenu – zajedno sa svim singlovima za koje ćemo za dvije godine potpuno zaboraviti da su postojali. Možda će i 2026. za deset ili dvadeset godina izgledati mnogo bogatije nego što nam izgleda danas. A možda neće. O tome možemo ponovno razgovarati 2036.
Dotad ostaje činjenica da su tri godine koje smo odabrali ostavile iznimno mnogo pjesama koje su nadživjele format na kojem smo ih prvi put slušali. Preživjele su kazete, CD-e, mp3-je, televizijske glazbene emisije, prve YouTube uploadove i na kraju završile na streaming servisima – spremne da ih ponovno pronađe generacija koja u trenutku njihova objavljivanja možda nije bila ni rođena. To je ono najljepše u cijelom ovom glazbenom putovanju. Kliknete na pjesmu zato što je se sjećate.
A onda otkrijete da je još uvijek dobra.
Odaberite svoje desetljeće
Zato smo vam pripremili sve tri playliste.
Ako želite otići 30 godina unatrag, poslušajte Hitove 1996-e.
Ako je vaša idealna vremenska kapsula udaljena 20 godina, tu su Hitovi 2006-e.
A ako još uvijek odbijate prihvatiti činjenicu da je prije deset godina bila 2016., imamo i Hitove 2016-e.
Očekuju vas Petar Grašo, Songkillersi, Toše Proeski, Detour, Maja Blagdan, Davor Radolfi, Šajeta, Gibonni i još puno izvođača zbog kojih ćete se nekoliko puta uhvatiti kako govorite: „Čekaj, i ova je bila te godine?“
Redoslijed nije važan.
Godina, pokazalo se, također nije toliko važna.
Pojačajte.
Što glasnije, to bolje.
I javite nam – koja je godina imala najbolje hitove: 1996., 2006. ili 2016.?
