Bijelo dugme: Doživjeti pedesetu

Na povratničkoj turneji Doživjeti stotu Bijelo dugme će od kraja kolovoza nastupati i na hrvatskim pozornicama. Za razliku od zagrebačkog nastupa 2005. godine, za mikrofonom ovoga puta neće biti i Željko Bebek

Bijelo dugme na Hipodromu u Beogradu 2005. / Foto: Brian Rasic

Reformirano Bijelo dugme krenulo je iz sarajevske Skenderije 11. svibnja na slavljeničku turneju Doživjeti stotu, na kojoj će održati pedeset koncerata u povodu pedeset godina od početka djelovanja. I dalje najveći bend na ovim prostorima aktivno je djelovao od 1974. do 1989. godine da bi se ponovo okupio 2005. godine na tri stadionska nastupa u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, i otad se sporadično reformira ne dopuštajući da b(r)end ostane samo u lijepim sjećanjima, nego se izvanvremenskim hitovima predstavlja i mlađoj publici.

Bijelo dugme startalo je u Sarajevu kao VIS Jutro, da bi zbog prijepora među članovima grupe lider Goran Bregović promijenio ime u Bijelo dugme objavljivanjem singla “Kad bi’ bio bijelo dugme”, pjesmom originalno objavljenom 1973. kao B-strana singla “U subotu mala”. Dvije godine kasnije PGP RTB objavio je singl pod novim imenom benda, ali ta je pjesma bila na A-strani. U međuvremenu je bend snimio drugu, mnogo dulju verziju te pjesme i pozicionirao je kao uvodnu na istoimeni album snimljen za tadašnji Jugoton. Bendu nisu bile strane objave istog materijala za dvije izdavačke kuće, pa su singl “Glavni junak jedne knjige” objavili i Jugoton i Diskoton (na B-strani bio je dječji evergreen “Bila mama Kukunka”, odnosno u drugoj verziji “Avanture maloga Ju-Ju”).

Album je postao instantnim hitom, Bijelo dugme se prometnuo u bend par exellance, a Dražen Vrdoljak njihov je stil nazvao pastirskim rockom, aludirajući na mješavinu hard rocka i elemenata narodne glazbe. Goran Bregović već se tada prometnuo u izazovnog skladatelja koji će bez problema posuditi neka tuđa glazbena rješenja, ali isto tako i ponuditi vlastito snažno autorstvo. Glas Željka Bebeka postao je zaštitni znak benda, kao i šarena odjeća s čizmama s visokom petom.

Željko Bebek odbio je nastupe na slavljeničkoj turneji / Foto: Mladen Lončar

Bijelo dugme svoju je karizmu gradilo kroz daljnje albume Šta bi dao da si na mom mjestu, Eto! Baš hoću, Bitanga i princeza, Doživjeti stotu te Uspavanka za Radmilu M., uz dva live albuma, prilično skrpanog Koncerta kod Hajdučke česme (nastup je održan u Sarajevu, a pljesak publike umiksan je s nekih drugih koncerata) i vrlo dobrog livea iz zagrebačkog Kulušića 5. april 1981. Bili su to albumi na kojima je pjevao Željko Bebek, a slalom kroz različite stilove, od simfonijskih zahvata do ska glazbe Goran je Bregović iznimno vješto uobličavao. Nakon sukoba Bebeka i Bregovića, Bijelo dugme je 1983. dobilo novog pjevača, razmjerno nepoznatog Mladena Vojičića Tifu, koji je došao iz sarajevskog benda Top. On je snimio eponimni hit album Bijelo dugme, u kojem se Bregović vratio korijenima, pa je i pjesmu koju je svojedobno napisao za Biseru Veletanlić “Šta ću, nano, dragi mi je ljut”, preštrikao u evergreen “Lipe cvatu, sve je isto ko i lani”.

Tifa nije dugo trajao, pa je treći pjevač Bijelog dugmeta postao Alen Islamović, dotadašnji basist i vokal Divljih jagoda, a koji je pjevao na sljedeća dva albuma u sličnom stilu Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo te Ćiribiribela. Objavili su i live album Mramor, kamen i željezo. Bregović je zaigrao na kartu političkih provokacija, ali u doba kad se rat na području bivše Jugoslavije približavao, to očito nije bio adut i bend se raspao.

Bregović je počeo pisati filmsku glazbu i vrlo brzo, inspiriran Balanescu Quartetom, napravio Orkestar za vjenčanja i sprovode na kojima je kombinirao romsku glazbu i minuli rad, prearanžirane pjesme Bijelog dugmeta. Njegove su skladbe izvodili Iggy Pop, Scott Walker, Cesaria Evora, Jane Birkin, The Walkabouts, David Byrne i mnogi drugi. Bregović je postao istinski world music superstar, koji i danas puni dvorane svojim osebujnim repertoarom.

Goran Bregović istinski je world music superstar

O Bijelom dugmetu napisano je desetak knjiga, mnogi su proučavali fenomen na koji su se često referirali i punkeri (Paraf je snimio parodiju “Pritanga i vaza”) i na neki način Bijelo dugme je u doba svojega inicijalnog djelovanja utjecao na promjene paradigmi u jugoslavenskoj popularnoj glazbi. Ne čudi stoga što su tri povratnička koncerta 2005. privukla mnoštvo ljudi – na njima su nastupili svi pjevači, kao i svi instrumentalisti koji su svirali u bendu, osim bubnjara Ipe Ivandića, koji je tragično preminuo prije toga.

Poslije trijumfalnih koncerata tri pjevača udružila su vokalne snage i povremeno nastupala s programom Kad bih bio Bijelo dugme na području bivše Jugoslavije, ali i mnogo šire. U jednom trenutku suradnja je pukla i Željko Bebek odlučio je sasvim se posvetiti solističkoj karijeri. Tifa i Alen nastavili su s projektom sličnog imena Kad smo bili Bijelo dugme, no i među njima je bilo trzavica.

No onda se Goran Bregović odlučio na povremenu reaktivaciju originalnog brenda i s Tifom i Alenom, kao i s originalnim basistom Zoranom Redžićem te drugim članovima benda nastupao je širom svijeta. Iako je bilo koncerata i na području bivše Jugoslavije, oni jednostavno nisu bili toliko zapaženi, jer jezgru fanova benda ipak čine ljudi koji su odrastali s njime kad je vokal bio Željko Bebek. U tom razdoblju objavljen je album novih verzija starih pjesama Ko ne poludi nije normalan!, na kome su osim Bregovića (njegov je lik i na ovitku albuma) od članova benda sudjelovali još samo Tifa i Alen.

Deluxe box set sa svim studijskim albumima

Godinu dana ranije Croatia Records objavila je u Abbey Road studijima remasterirani vinilni i CD box-set sa svim studijskim albumima grupe i pokojim bonusom, uz knjigu koju su napisali Siniša Škarica i Dušan Vesić. Bilo je to istinsko divot-izdanje koje je na najprimjereniji način dalo posvetu tome velikom bendu. Iako se očekivalo da će upravo u povodu objavljivanja tog albuma članovi benda zakopati ratne sjekire i održati neke velike zajedničke koncerte, to se nije dogodilo.

Ovogodišnja turneja ambiciozno je zamišljena, premda u postavi nema Željka Bebeka. Postavu Bijelog dugmeta čine Goran Bregović na gitari, Alen Islamović i Mladen Vojičić Tifa kao vokali, Điđi Jankelić na bubnjevima (svojedobno je uspješno naslijedio Ipu Ivandića), Zoran Redžić na basu te Ogi Radivojević (multiinstrumentalist koji prati Gorana Bregovića u Orkestru za vjenčanja i sprovode, a priključen je bendu nakon smrti obojice klavijaturista – Vlade Pravdića i Laze Ristovskog) na klavijaturama.

Koncert u Sarajevu bio je istinski trijumf, no premda je postojala mogućnost izravnog praćenja nastupa putem streaminga, u Hrvatskoj nije bilo prevelikog interesa, s obzirom na to da je iste večeri bilo finale Eurosonga. No Bijelo dugme uskoro stiže u Hrvatsku: 25. kolovoza nastupit će na pozornici Cave Romane u Vinkuranu kraj Pule, a slijede nastupi u Osijeku, Zadru, Splitu, Rijeci, Varaždinu i drugim gradovima. Zasad Zagreb nije naveden, ali očito je kako se mjesta i datumi turneje najavljuju u hodu, pa nije nemoguće da bend zasvira i podno Sljemena.

Sasvim sigurno, da je Željko Bebek pristao biti dijelom ove turneje, ona bi itekako dobila na važnosti, no sigurno je da će i na ovim koncertima mnoštvo fanova doći pogledati bend čija slava ne blijedi. Sigurno je da bi ona bila blještavije plamteća da se bend zaustavio na tri povratnička koncerta iz 2005. (nakon tih nastupa objavljen je i live album) te tako i dalje potpirivao legendu. S druge strane, staroj i novoj publici vjerojatno uistinu nedostaje bend koji danas može jednostavno uživati u svirkama, bez potrebe za ikakvim dokazivanjima. Izvjesno je da će jedan od najvećih uspjeha s turneje biti i da se ona uistinu održi do kraja, bez prijepora i svađa među članovima, što je nerijetko bila glavna vijest s njihovih nastupa, umjesto svjedočenja novoj revitalizaciji zimzelenog repertoara.