El Musicante: Pokušavamo biti produkcija dobrih priča
Glazbena škola El Musicante postala je jedinstveni rasadnik kadrova koji je proizveo perspektivne izvođače kao što su Wilhelmina Agnes, Slanci, Jabadera i drugi. Osim toga, posve samostalno su napravili i diskografsku kuću El Records s ciljem promocije autorske glazbe
Izrasli iz škole El Musicante
O njima se priča. Mladi su, neustrašivi i nezavisni. Od učenika glazbene škole El Musicante, postali su predavači i jako angažirani suradnici koji će uskoro u potpunosti preuzeti El Records. U ranim su dvadesetima, a između ostalog, sudjeluju i sa svojim autorskim alternativnim bendovima.
Ivona i Valentina Ević te Sara Klikić sa svojim mentorom i voditeljem škole Tomislavom Šnidarićem, detaljno su objasnile cijelu ideju iza svoje glazbene škole i nove diskografske kuće.
Iako je mislio da će to biti samo neka epizoda u životu, Tomislav Šnidarić, vlasnik El Musicantea alternativnoj sceni poznat kroz bendove Ruiz, Go No Go, Untold i Yes Pes, prve je učenike okupio krajem 2014. godine. Od grupice klinaca s Bijenika koji su željeli naučiti svirati gitaru, njegova je potpuno drukčija škola prerasla u ozbiljnu ustanovu koja danas djeluje na šest različitih lokacija u Zagrebu. Okuplja preko 200 djece i mladih pokušavajući im sa suradnicima prenijeti znanje, vještine i ljubav prema kvalitetnoj popularnoj glazbi, uključujući klasičnu i filmsku muziku. Ipak, njegovo je specijalističko područje autorska glazba, zbog koje je i pokrenuo s nekadašnjim učenicima izdavačku kuću kako bi priča živjela dalje i išla naprijed.
„Sad smo u novoj eri jer imamo svoja dva prostora. Malo su problematična jer je riječ o atomskim skloništima, a nisam uračunao u svoj poslovni plan da će nam Treći svjetski rat kucati na vrata. Uglavnom, dobio sam dopis da u slučaju procijenjene ratne opasnosti moram osloboditi prostor, što znači da bismo mogli izgubiti te prostore u koje smo jako puno uložili, jer su bili u potpunosti zapušteni i nefunkcionalni. ‘Ajmo svi navijati da ih i dalje zadržim, ne samo zbog El Musicantea nego i zbog planete“, kroz šalu će Šnidarić.
„El Musicante je krenuo po župama jer sam ih prepoznao kao mjesto u kvartu gdje bi se djeca mogla okupljati kroz neke druge aktivnosti koje nisu isključivo vezane za liturgijsko pjevanje i razne susrete duhovnog karaktera. Kao angažirani vjernik laik, shvatio sam da su moji darovi alternativna rock glazba i rad s djecom i mladima. Mogu klince ‘zapaliti’ za muziku, mogu ih naučiti svirati, mogu okupiti one koji ne idu crkvu, da se druže, da organiziramo koncert za Božić i tu se dogodila jako lijepa i pozitivna asocijacija, čak i kod ljudi koji nemaju veze s Crkvom. S druge strane, jako me privlačila ideja da jednog dana, kad ih pitaju gdje su naučili svirati, klinci kažu u crkvi, da su imali školu i da su svirali Nirvanu, Pepperse i slično. Sretan sam kada župnici prepoznaju to kao dodanu vrijednost formacije mladih koju inače dobivaju po župama. Kako nisam tradicionalno odgojen i vjeru sam otkrio dosta kasno, imam drukčiju estetiku, tražio sam način kako da budem uključen. Uz župe razvio sam intenzivnu suradnju s brojnim školama i knjižnicama. Tu smo radili koncerte, cirkulirali, išli iz jednog kvarta u drugi i djeca su odsvirala samo do razdoblja korone više od 100 koncerata i naučila se javnom nastupu. Nije to bilo samo učenje gitare, htjeli smo i uspjeli biti više od toga.“
El Records
Ivona i Valentina Ević kao i Sara Klikić najbolje su predstavnice cijele priče jer su El Musicante upisale kao učenice 7. razreda koje su željele naučiti svirati gitaru, a danas su nakon svih završenih programa predavačice u toj istoj školi.
Valentina je pjevačica i gitaristica u Jabaderi i zamjenica je direktora El Recordsa, Ivona pjeva i svira u Slancima i radi PR, dok Sara, bubnjarka u Jabaderi, vodi društvene mreže.
S podrškom Menarta
„Iako sam krenuo sa skromnim tečajem gitare, iz godine u godinu priča je organski rasla, okupio sam sjajne suradnike i počeli smo razvijati nove programe koji su nas doveli do jedinstvene priče – El Recordsa. Obično ljudi skrivaju tajnu svog uspjeha, a ja ću je vrlo rado podijeliti! Zapitao sam se i podsjetio zašto ja obožavam glazbu i sviranje, tada sam slušao djecu da upoznam što oni vole u glazbi, a onda sam radio 25 sati na dan posljednjih osam godina. Primijetio sam da se po tome razlikujemo od drugih (smijeh). Imam krajnji cilj da dio mojih učenika postanu glazbenici, multiinstrumentalisti, autori. Ako znaš svirati jedan instrument, vjerojatno ćeš se lako snaći i na drugima, a uz sviranje bi odmah trebalo početi pjevati i razvijati sebe kroz igru i zabavu, ali i hrpu koncerata. Ove djevojke su do korone nastupile 70-ak puta s El Musicanteom na različitim mjestima, od knjižnica, crkvi do KSET-a, Zrinjevca, raznoraznih festivala. Svirale su s Kawasaki 3P-om, Mortom i dolazile u doticaj kao 16-godišnjakinje sa stvarima o kojima sam ja mogao samo sanjati u njihovim godinama“, nastavlja Šnidarić: „Pokrenuo sam program El Pro, upravo zbog svojih bivših učenika kako bih im pomogao u tom međukoraku prema potpunoj samostalnosti. Mnogi odustanu od glazbe jer je objektivno prezahtjevno tjerati ambiciju i kvalitetu bez iskustva u vremenu, kada bendovska priča nije u špici interesa. Oni su sada na čelu diskografske kuće El Records, umrežavam ih s velikim brojem profesionalaca koji divno žele pomoći na sve načine.“
Šnidarić je prepoznao generaciju između 16 i 26 godina kao vakuum prostor talentiranih mladih kojima se treba baviti i biti im potpora. „Uspješni bendovi u Hrvatskoj su ekipa starija od 30 godina, a to želimo promijeniti. Jabadera i Slanci su blistav primjer bendova koji su počeli na tečaju gitare, a sada organiziraju koncerte, sviraju na festivalima, snimaju spotove, vode izdavačku kuću! To su te pozitivne priče koje nedostaju! Pokušavamo biti produkcija dobih priča i zato nam trebaju mediji da prošire glas i da se jave mladi bendovi i kreativci svih vrsta jer trebamo fotografe, dizajnere, montažere, snimatelje…“
Kroz svoju diskografsku kuću uče funkcionirati medijski, predstavljaju svoj rad, snimaju glazbene spotove, rade PR i booking, dok im bivša škola pruža infrastrukturu. U bližoj će budućnosti objaviti album kantautorice Wilhelmine Agnes, čiji smo singl već predstavili na našem portalu.
Wilhelmina Agnes
„Wilhelmina kod mene uči svirati gitaru, a sad je prošla na državnom natjecanju iz violine. Ide i u glazbenu školu. Ona je kantautorica koja ima ogromnu potporu svojih roditelja. Autentično radi svoju glazbu i radimo na tome da skroz procvjeta jer je jako talentirana. Ovo je ogroman proboj za nju i bit će uzbudljivo pratiti njen razvoj“, objašnjava Šnidarić.
U El Recordsu se prilagođavaju trendovima današnjeg tržišta pa objavljuju EP-e ili kraće albume od osam pjesama. „Razmišljajući o tržištu, mislim da bi isto bilo pametno da i mi izbacujemo pjesme kao singlove. Ne moramo čekati neke rotacije, nego ići mjesec po mjesec. Tako bismo pjesmi ipak dali šansu da je posluša taj neki naš sve širi krug ljudi. Ne bih odustao od formata albuma, ali bih volio dati svakoj pjesmi više pozornosti. Slanci su izdali singl ‘Jutro’ pa vrlo brzo album jer su bili dosta nestrpljivi. Šteta je da pjesme prođu ispod radara kad znamo da su u svaku pjesmu uložili hrpu znanja i emocija“, govori Šnidarić. „Mislim da na albumu uvijek pronađeš onu neku pjesmu koja ti nije poznata, koja nije singl, ali povezuješ se s njom“, nadovezuje se Ivona, a s njom se slaže i Valentina: „Neke najpoznatije pjesme nekog benda budu mi fora, ali onda odem poslušati album i pronađem dvije-tri pjesme s 2.000 pregleda koje su puno bolje od onih koje je bend odabrao za singl.“
Sara ipak zaključuje da će ljudi pjesme slušati ako imaš neku pozornost i neku publiku.
Alternativna glazba kao temelj glazbenog obrazovanja
Još uvijek ne znaju kako će zvučati kao label. Htjeli bi biti otvoreni prema svima, ali su ipak bili zatečeni kada su im se javili trap izvođači. Kažu da su to ipak drugačiji mentalitet i estetika, a poruke takve glazbe imaju drukčiji cilj od njihovog. Upitala sam Tomislava koliki utjecaj ima na svoje polaznike, s obzirom na svoju glazbenu povijest u alternativnim bendovima: „Smatram da je to dobitak za njih jer oni su još toliko mladi i mogu otići u bilo koji smjer. Kroz kolegij Slušaonica dolaze u doticaj s glazbom koju ne bi prirodnim putem upili.
Današnja tiktok glazba, igrice i filmovi koriste toliko reducirana rješenja i ‘napucanu’ produkciju da je u mainstream muzici gotovo nemoguće osjetiti čovjeka iz tih zvukova, a time i povezati se. Oni više to, bojim se, ne mogu živjeti, ali neka se očešu o to neko naslijeđe koje vrijedi, kad smo zaneseno proučavali bendove, čitave scene, diskografske kuće, pratili bendove na turnejama, imali svoje bendove, htjeli zvučati kao neki bendovi koje smo gledali…
Djevojke su kupile knjigu Mate Škugora Glazba za žedno uho. Mene su ta iskustva formirala kao glazbenika – ti opskurni bendovi iz Amerike koje je nas 30-50-70 gledalo u KSET-u usred tjedna. S druge strane, potvrdilo mi se u životu, uz takvu su glazbu vezani i filmovi, knjige i zanimljivi ljudi. To su oni ljudi koji jednostavno mogu odrađivati normalan život, ali nešto ih vuče i imaju introspektivnu širinu, nekakvu kreativnu snagu. Ja sam cijeli život nastojao provoditi u tom krugu ljudi i volio bih to nekako pokazati njima, kako da i oni u svojoj generaciji otkriju takve ljude.“
Valentina se uključuje: „Mislim da smo puno naučili u cijelom tom procesu i sad možemo s guštom raditi neku jednostavnu pjesmu jer znamo svašta, ali sad možemo, ako nam se sviđa dvoakordna pjesma, napraviti baš takvu. To je sada ta sloboda koju imamo. Prošli smo inicijaciju.“
El Records ima i podružnicu na Krku, a Šnidarić kaže kako je to bio svojevrstan eksperiment. „Živio sam na Krku, a moja desna ruka u El Musicanteu, profesor Nino Marević, je s Krka. To smo sve radili s ekipom iz Kreativnog Krka, s kojom smo isprobali možemo li funkcionirati kao franšiza po drugim lokacijama. Vidjeli smo i prednosti i nedostatke takvog načina rada. Ni Nino ni ja ne možemo od silnog posla biti tamo angažirani pa dolje sve ovisi o lokalnoj ekipi koja nam to vodi i u kolikoj se mjeri oni mogu angažirati. Imamo jako lijepu situaciju, ali tek ćemo vidjeti hoće li se ona razviti…“
Glazba od malih nogu
Poziv mladima
El Musicante trebala bi postati kreativna platforma za mlade alternativce, a ovo je poziv njihovim vršnjacima koji se bave glazbom ili vizualnim umjetnostima u smjeru kreiranja glazbenih spotova, fotografije ili vizuala, a koji žele svoje vrijeme uložiti u učenje, timski rad i postizanje zadivljujućih rezultata da se umreže s mladim glazbenicima.
„Nedavno smo u Saxu imali grunge koncert i ja sam bio najmanje uključen dosad“, govori Šnidarić o prepuštanju cijele priče svojim mladim suradnicima. „Došao sam kao gost s frendovima, popio pivo, za razliku od prije kad sam morao koordinirati puno toga, a oni su sada odsvirali najbolji koncert ikada. Stvarno sam imao onaj osjećaj postignuća.“
Potporu dobivaju od Danijela Sikore Sixa iz Geenger Recordsa i ekipe iz PDV Recordsa te kluba Dva Osam koji im pomažu savjetima, konkretnim alatima i prilikama da sviraju, dok se Menart brine da budu dostupni na pametan način na streaming servisima kroz playliste. Kako kažu, ovo im je jedno doista formativno iskustvo nakon kojeg će se izdavaštvom moći baviti uspješno na visokoj razini. Valentina zaključuje da njihovi vršnjaci koji stvaraju glazbu i pokušavaju se probiti ne znaju pola stvari koje su oni naučili kroz posljednjih šest mjeseci otkad postoji njihov El Records, zato bi u perspektivi željeli da im se i drugi priključe i nauče ovu stranu priče.
Podcast kao najnoviji projekt El Recordsa
„Podcast zasad stvarno dobro funkcionira. Mislim da je baš cool format koji daje prostora mladim glazbenicima – kakve mi želimo predstavljati u El Recordsu – da kažu nešto o sebi. Na društvenim mrežama možete na određeni način predstaviti neku osobu, ali ovako preko podcasta stvarno možete doživjeti kakva je“, objašnjava Valentina.
Sljedeći je korak razvijanje booking aktivnosti, a prvi koncert je prvo izdanje El Records festivala – Snimi (n)ovo u KSET-u 6. svibnja na kojem predstavljaju svoje izvođače. Zatim sviraju u Cadillac clubu (bivši Gjuro 2) 11. lipnja koncert tulum za početak ispitnih rokova s gostima, a Slanci sviraju u Varaždinu i u zagrebačkim Dugavama warm upkoncert. Jedva su dočekali svirke uživo nakon dvogodišnje pauze zbog pandemije. „Potpuno je drugačije svirati u bunkeru ili na koncertima!“ govori Sara aludirajući na atomska skloništa.
Za svoj bend Jabadera, Valentina kaže da je prvi izvođač koji je izašao iz El Musicantea. Album Najbolje što znamobjavili su u listopadu 2021., a potom i glazbeni spot za singl „100 razloga“. To je bilo prvo iskustvo da imaju bend, da ga moraju promovirati, posložiti društvene mreže i javiti se medijima. Sada pripremaju novi materijal koji žele snimiti i nadaju se da će to biti iskorak od onoga što su dosad snimili.
Ivona je podijelila svoje iskustvo o tome kako njene Slance javnost percipira kao ženski bend i da je pritom svima čudno što sviraju alternativnu glazbu. „Ljudi najbolje reagiraju na ‘Jutro’. Uvijek bude komentara da smo ženski bend, iako imamo jednog muškarca, basista Ivana. Mislim da ne očekuju da sviramo takvu vrstu glazbe, ali svejedno dobro reagiraju na nas jer to nije neka baš svakidašnja glazba, pogotovo danas kad se ljudi tako malo bave alternativnim rockom i još k tome netko u toliko ranoj dobi… Kada žena svira bubnjeve, gledaju je u čudu.“
Repetitor promijenio percepciju
Tomislav objašnjava kako su upravo Repetitori napravili tu jednu jako veliku promjenu percepcije. „Zanimljivo je što Ivona komentira da alternativna glazba nije toliko u fokusu njihove generacije, s druge strane Six ima jako zanimljivu ideju koju razrađuje, a temeljenu na vlastitom iskustvu kao organizatora mnogih festivala. On je rekao da su i danas najprodavaniji festivali zapravo rock festivali. To je još uvijek velika kultura izlaznosti na koncerte.
Rock publika lojalna je i prisutna i smatra da si mi sami kao alternativna scena radimo štetu zato što svojoj glazbi ne dajemo dovoljno kredita. Smatra da se mi kao bendovi i kao sva ta publika koja sluša rock koncerte, na koncu i kao porezni obveznici i aktivni dio društva, trebamo predstaviti i kao komercijalni faktor koji isto zaslužuje fer tretman u medijima, a ne da se kaže ‘ma, oni su alternativni bend’ i onda mi moramo cijelo vrijeme slušati lijepu glazbu za bake, djecu i neku prosječnu mladež. Kao da mi ne postojimo, kao da mi ne radimo neke svoje poslove i ne plaćamo poreze. Zašto bih ja redovito plaćao da bi meni tupila konstantno neka klapa ili nešto što mene uopće ne zanima, a to se predstavlja kao nekakva uspješna glazba koja je tu za sve nas, a nije?
Tomislav Šnidarić, Branko Komljenović (Menart) i udarna El Musicante ekipa
Six je baš zanimljivo rekao kako bi trebalo pokrenuti nekakvu vrstu udruživanja i da onda pokušamo lobirati kroz institucije koje se bave time. Razvijena društva imaju klubove koji su na super razini gdje se svira takva glazba, a ne da mi moramo ići po rupama jer se tamo, kao, skupljaju komercijalno nezanimljivi alternativci. Ne znaš hoće li ti doći policija doći i pod stresom si, ali si sretan što uopće možeš negdje doći i svirati. Ne mogu te platiti, ali dobiješ q-pack. Takvih sam koncerata sam odradio hrpu.“
Ivona ne poriče kvalitetu svoje alternativne glazbe: „Ljudi reagiraju na tu glazbu i ako ti vjeruješ da ona ima kvalitetu i ljudi to prepoznaju, stvarno bi se trebalo izboriti za to.“
Tomislava zanima estrada, ali ne ovakva kakva je sada. „Ja bih volio da ljudi naš El Records uzimaju za ozbiljno. Klinci od 15+ godina rokaju! Ovi od 20 godina već su izdali drugi album! Wow, sami snimaju spotove! Te pjesme su dobre! To nije dječja igra pa ‘ajde, budite vi jednog dana kao Albina ili Roko s krilima’! Klincima se daje taj uzor. Kad sam krenuo s njima, oni su puno bili u Voiceu, talent showovima, ali samo zato što je to bilo jako medijski prisutno. Mi ni ne dobijemo priliku. Kao što, recimo, Vatra ima ‘Tango’, mi imamo ‘Jutro’, ali nas ni ne puste u ring. Ovo je trenutak u vremenu gdje mi sve ovo u El Recordsu radimo iz ljubavi i s nekom zdravom ambicijom, s vještinama koje smo godinama brusili i sada opet dolazimo u jedan prostor učenja koji nas jako uzbuđuje. Ova snažna i perspektivna priča na koncu i mene drži u tome“, zaključuje Šnidarić.
