Riječki punk i novi val u objektivu Nikole Petkovića

U Galeriji GSSJPK Škole primijenjene umjetnosti u Rijeci otvorena je izložba Nikole Petkovića u sklopu koje je izložena serija probranih fotografija s riječke novovalne scene

Nikola Petković pokazuje vizualne aspekte riječke rock-scene / Foto: Filip Kovačević

Kraj sedamdesetih godina i početak osamdesetih dočekao je gromoglasnu tutnjavu novog vala u popularnoj glazbi, koji je zatresao koliko zapadnim, toliko i socijalističkim dijelom hemisfere. Godina je 1978. a Parafi u riječkoj dvorani Zajednice Talijana Circolo 22. ožujka prvi put sviraju pod tim imenom, a Termiti nastupaju prvi put u riječkom klubu Modra (danas Pogon kulture) 23. listopada. Pored toga, u istoj godini osnovana je nekolicina manjih bendova koji su se pridružili novoj glazbenoj sili u usponu, punku.

Osovina je, prema mnogima, ipak uspostavljena uz vezu Paraf-Termiti. Tako je hrvatski publicist Ivan Molek barem komentirao, govoreći o fotografiji Nikole Petkovića, interpretirajući je kao vizualno, samim time i nijemo svjedočanstvo o „dekadentnom socijalizmu“, u vremenu kada nastaju dvije pjesme „za sva vremena“. A te dvije jesu, već pretpostavljene, ”Narodna pjesma” Parafa i ”Vjeran pas” Termita, na koje se poput fotografija zabilježenih objektivom kamere Nikice Petkovića, instinktivno odgovara prepoznavanjem, pridavanjem imena snimljenom licu, mjestu ili događaju.

Većina fotografija okupljenih na izložbi – kojih je oko 130 komada – zabilježena je u periodu između 1979. i 1981. godine, govori nam Nikola Petković. Kako mu fotografija nije profesija, nakon diplomiranja 1980. godine okrenuo se plovidbi te u periodima kada je boravio u rodnoj Rijeci nastavljao je periodički pratiti scenu, budnim okom prateći pojavu novih bendova sredinom i krajem osamdesetih godina. Poneke iznimke koje čine taj veliki kolaž zbivanja vremenski pripadaju i kasnijim osamdesetima koje su se ugledale buđenjem bendova objedinjenih na kompilaciji Rijeka – Paris – Texas, ali i posljednjih nekoliko godina koje dalje postojanim koncertima nekadašnjih novovalnih velikana u regiji potvrđuju njihovu aktualnost u suvremenosti.

Nikola Petković pokazuje našoj novinarki fotografiju Mrtvog kanala / Foto: Filip Kovačević

Moglo bi se reći da je period rasta novovalne scene bio taj koji je svjedočio najvećim promjenama, oformljivanju jedne nove umjetničke i angažirane fronte u kulturi mladih.

Stoga i jesu te fotografije zadobile važan ikonološki status u povijesti riječkoga novog vala, a brojne su završile na organiziranim izložbama, najavnim plakatima, coverima gramofonskih ploča, prikazima, antologijama i sličnim publikacijama. Ideju o samostalnoj izložbi Nikole Petkovića predložili su ravnatelj ŠPUR-a Damir Šegota i profesor Damir Božić, koji je također fotografirao u devedesetima i ranim dvijetisućitima.

„Neke od fotografija, poput photo sessiona s bendovima, napravljene su za potrebe plakata, a dio fotografija za cilj je imao plasirati se u tjednicima i dvotjednicima koji su pisali o glazbi. Puno angažmana imao sam u suradnji s ondašnjom omladinskom štampom, ponajviše s Valom, koji je bio riječko omladinsko glasilo, a onda s Poletom, Studentskim listom, i tako dalje. Na kraju krajeva, i družio sam se s ljudima iz riječkih grupa jer svi smo bili generacijski blizu i tako se to sve u konačnici spojilo“, istaknuo je Petković.

Nikoline fotografije Parafa i Termita na izložbi / Foto: Filip Kovačević

Dobar dio umjetničko-intelektualne scene organizirao se oko spomenutog Vala, ujedno i prvoga tiskanog medija u Jugoslaviji koji je sustavno pisao o punku otvorivši medijski prostor buntovnim idejama i otvorenom, iskrenom stavu prema glazbi. Upravo na tim zasadima počela je bujati i riječka alternativna rock scena.

Novi val doista je učinio nešto posebno za kulturu mladih na jugoslavenskim prostorima, pored glazbe, svojevremeno je bujala i studentska, fotografska, likovna, kazališna scena, ukratko mali milijun kolektiva koje je povezalo izazivanje dotada konvencionalne forme. Kako se prisjeća Petković svojih nestalnih fotografskih susreta s kazališnom scenom, u Rijeci je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih dominirao teatar mladih Alternativa, u kojemu su se isticali Ivica Grubiša Kvatro i Bernardin Modrić. Svojevremeno je Alternativa surađivala sa zagrebačkim Kugla glumištem, postavljajući se kao svojevrsna okosnica takozvanoga nedramskog kazališta, odbacujući „pravi“ dramski tekst sa svojim odrednicama, s ciljem društvene emancipacije publike.

Mogla se u tom smislu u različitim pravcima vidjeti postojanje jedne avangardne, ne bi bilo krivo reći niti punk retorike, koja je u svojim ekstremnijim primjerima u ekspoziciju dovela i problem društvene cenzure.

Nikola Petković na ulazu u izložbeni prostor / Foto: Filip Kovačević

Nastavljajući se na prvi službeni koncert Parafa, ali i prvi službeni koncert koji je osvjedočio postojanje punka i to u neobaroknom zdanju palače Modello, eksces i promjenu kao principe punka potvrdio je performans u režiji Termita, koji su nastupili u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner 1979. godine. Kao što se prisjeća Nikica Petković, jedan od svjedoka tome događaju, performans je započeo eksponiranjem zahodske školjke na pozornici, a raspirio se razbacivanjem perja iz vreće (čemu je posvetu daoo Let 3) i krajnjim propadanjem dijela pozornice.

„Sve se to zbilo u Kristalnoj dvorani, koju danas poznajemo kao mjesto organizacije svakojakih događanja, uključujući i Doru, u kojoj su Termiti napravili totalni kaos. Na tom koncertu vidjela se ta energija koja je bila u njima, ali također i važnost koju su priklanjali scenografiji, što i nije bio baš standard u to vrijeme. Taj scenografski moment na jugoslavenskoj sceni otključali su ljubljanski Buldožeri, moglo bi se reći da su oni na jedan način razvili tu pozornicu“, istaknuo je Petković.

Novi val i punk zajedničkim snagama postulirali su određeni set scenskih ponašanja, samim time potičući određeno prepoznavanje veze Rijeka-Ljubljana u zapadnom dijelu jugoslavenske države kao one koja je u tom smislu bila vrlo generativna.

Uz amblematsku fotografiju grupe Istočni izlaz / Foto: Filip Kovačević

Prilikom jednog od velikih koncerata koji su okupljali nastupe velikih novovalnih punk bendova uglavnom iz Rijeke, Zagreba i Ljubljane, Nikola Petković objektivom je zabilježio kasnije kultnu i nagrađenu fotografiju u Celju 1979. U rubnim zonama koncerta na kojem su, između ostalih, nastupali Paraf, Termiti, pulski problemi i ljubljanska grupa 92, uhvaćen je trenutak dvojice pankera srednjoškolaca koji su kasnije osnovali svoje bendove, a jedan od njih bio je Otroci socijalizma, kako se prisjeća Petković.

Ta je fotografija dvije godine kasnije – odlukom žirija beogradskog Studentskoga kulturnog centra i galerije Srećna nova umetnost, koja je svake godine radila konkurs za rock fotografiju godine – bila proglašena pobjedničkom, doživjevši svoju distribuciju na raznoraznim mjestima.

Kao što se prisjeća Petković, u godini kada je scena bilježila rast dosta su se pratila izdanja koja su izlazila u inozemstvu, ovitci ploča tadašnjih bendova koji su na svojevrstan način također inspirirali određenu estetiku toga vremena.

„Dosta su prezentne bile fotografije Antona Corbijna, fotografa grupe Joy Division i normalno da je cijeli taj neki pravac isto utjecao i na nas iako je to bilo negdje krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Dosta se čitalo New Musical Express i Džuboks, kao i naše autore koji su bili generacijski stariji, a prezentirali su se kroz Poletovu fotografiju. Velika je, međutim, razlika bila u kvaliteti fotografije. Polet se tiskao u tiskari Vjesnika i napredna tehnologija omogućila mu je bolje grafičke uvjete, oni su imali offset, dok smo mi radili u olovu čiji je rezultat bila rasterska fotografija“, objasnio je Petković.

Najpoznatija fotografija Nikole Petkovića / Foto: Filip Kovačević

Unatoč svemu zajednica je konzistentno bujala, a već druga polovina osamdesetih ugledala je pomake u fotografiji. Petkovićev objektiv, uostalom, ulovio je trenutke u kojemu se osim bendova pojavljuju brojni aktualni akteri tadašnje scene; tadašnji novinar i kritičar Goran Lisica Fox, jedan od glavnih urednika Vala Bojan Mušćet, grafički dizajner i strip-crtač Ivan Mišković, fotograf Damir Krizmanić, pjesnik Rus i brojni drugi.

„Postojali su, dakako, i bendovi prije novog vala, ali tek se s novim valom formirala ta scena o kojoj uvijek pričamo. Ona je doista bila međugeneracijska; povezivala je različite ljude, srednjoškolce, akademike, umjetnike i glazbenike, one koji su pisali u omladinskoj štampi, studirali u Zagrebu i Ljubljani. Svi su počeli funkcionirati kao cjelina i podržavali su jedni druge, gostovali na koncertima i dijelili zajedničke prostore i garaže. Bila je to stvarno posebna veza i poseban odnos“, zaključio je Nikola Petković.