Termiti od antologije do albuma

Imaju li Termiti najiščekivaniji vinil svih vremena? Zašto četrdeset godina čekamo na njega? Zašto četrdeset godina govorimo o bendu trogodišnjeg vijeka i bez studijskog albuma? Bi li Termiti ostali u ropotarnici punka da nema Mrleta i Leta 3?

Bez paušalnih procjena, od recenzije ploče benda koji je bljesnuo i eruptirao (perjem i punkom) do dubokog zarona u trenutak savršeno nestabilnih povijesnih okolnosti pogodnih za rođenje, uspon i pad riječkih punk avangardista čiji će destruktivni modusi i kritičke naočale oblikovati Let 3, Hladno pivo i Satana Panonskog. 

Nomen est omen

Termiti ponosno nose ime insekata čija destruktivna ishrana aludira na trulež njihova domaćina – prostora života i hranjenja. U svijetu punk supkulture, gdje bunt i rušenje postojećih struktura jesu kreativno glasna reakcija, Termiti su ognjeni simbol socijalne kritike, prvih pobuna protiv autoriteta i nezadovoljstva koje se utkalo u njihovu sržnu poruku. Zvuk erupcije otpora proroka političke letargije, Termiti blještavo kratko hrabre svoju publiku ispitati norme i potražiti sebe u kolektivnoj svijesti. Termiti simboliziraju vječni ciklus uništenja i obnove, pomažući duhovno pronaći smisao u prolaznosti i obnavljanju. Termiti – prema definiciji – napadaju mrtvo, trulo drvo čime je njihova prisutnost u deblu indikator nezdravosti.

Trulež sedamdesetih: inkubator punka

Sirena bunta odzvanjala je rivom i glasala se riječkom lukom sedamdesetih, ponajprije zbog Parafa, dijela često spominjanog punk trokuta; čarobnog 4P (Prljavci-Parafi–Pankrti-Pekinška patka) dovoljno agresivnog u to vrijeme da krčenjem regionalnog puta sebi krče put mlađim Termitima. Nemirni srednjoškolci stasali na valovima anglosaksonskoga otpora najsumornijeg desetljeća Britanije ustoličuju se na Sjevernom Jadranu paralelno sa Željeznom Lady u Engleskoj.

Glazbenu scenu Jugoslavije sedamdesetih obilježile su ekspanzija i raznolikost, ali i ozbiljni kreativni nedostaci. Jest da se javljaju inovativni izvođači (Haustor, Prljavo kazalište i Laboratorija zvuka), ali većina glazbe bila je površna i neoriginalna. Dok su neki pokušavali eksperimentirati s novim zvukovima uvezenima s londonskim pločama, većina se okretala laganom popu i nezanimljivim diskografskim trendovima. Jugoslavenska glazbena scena 1970-ih nije dosegla puni potencijal i ostaje kao izgubljena prilika za istinski kreativni procvat, no ne i u punku.

U ekonomsko-politički turbulentnim vremenima, već uspješan menadžer Parafa, Goran Lisica Fox – danas ćaća Dallas Recordsa – preuzima ulogu ćaće (menadžera) Termita 1979., iste godine kada se ekscentrični Predrag Kraljević Kralj krvlju upisao u antologije hrvatskoga rocka i punka. U travnju 1979. godine Kralj, vokal Termita, izvodi svoj najekstremniji performans, onaj kakve će nastaviti vinkovački dijabolik Ivica Čuljak (Satan Panonski) – samoozljeđivanje žiletom po prsima za koncerta Termita u MZ Zamet. Nije bilo previše samo publici neiskusnoj sa scenskim krajnostima, nego i onima pokraj Kralja: trojica članova benda (klavijaturist, bubnjar i basist) prekrižili su Kralja i njegov destruktivni projekt te otišli iz benda. No Termiti hitro nalaze zamjene iste godine, a ona se pokazuje kao povijesni sastav sačinjen od vokala Predraga Kraljevića-Kralja, gitarista Roberta Tičića-Tice, basista Damira Martinovića-Mrleta, Josipa Krošnjaka-Pepija (klavijature) i Berislava Dumenića-Kika (bubnjevi).

Klasičnu postavu Kralj-Mrle-Pepi-Kiko dodatno su nadopunjavali klavijaturisti Davor Tolja i Emil Žauhar (na slici) / Foto: Nikola Petković

Analni aranžmani

Nova postava Termita ždere i melje sve pred sobom: čvršće muziciranje posebno kroz tada bogohulno usviravanje sintesajzera i uigraniji performansi brzo će osvojiti mlađu publiku rođenu u transformativnim šezdesetima, a stasalim u sve buntovnijim sedamdesetima. Scenska ekscentričnost Termita bila je ultimativna punk predstava, a i zamišljena je upravo kao punk opera: vješala, smeće, vreće, WC školjke i perje kao poslovični rekviziti nisu novum Termita, ali jesu novum jugoslavenske punk scene. Iako ploče iz Londona u Rijeku dolaze sporije nego danas, estetika otpora i bunta od Ramonesa, Iggyja i Stoogesa, kao i zvuk sintesajzera u punku (Stranglers, Screamers, Chrome) ima viralnu kvalitetu.

Perjanice šoka

Šok spram kontroverznog samoranjavanja, divljačkih tuča s publikom, psovanja i urlanja bio je jednako zarazan koliko i zazoran, a Kralj inteligentno kanalizira sav akumulirani mladenački gnjev u spektakl. Ekscesnošću si osiguravaju priče po kuloarima, top mjesta u omladinskim listovima Poletu i Valu, ali i na prvin izdanjima festivala Ri-Rock. Antologijski kaos upravo je onaj u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner kada – da ne pomislite da je estetika šoka dio duha samo našeg vremena – Kralj rastura pozornicu poput tasmanskog vraga s WC školjkom na glavi i jastučnicama punim perja za finu publiku. Ovaj moment bit će jedan i od odabranih povijesnih šokova dokumentarca novinara Dubravka Jagatića, Kad muzičari šokiraju  iz 2005. godine.

Trenutak za anale vrlo filmično interpretira Ante Batinović u priči o utjecaju Termita na današnji performans Leta 3:

Svjetlost lustera nije tom prilikom obasjavala biserne ogrlice austrijske aristokracije nego nizove ziherica riječke punk aristokracije. S njima su bili Buldožeri i Prljavo kazalište, te organizatori Gradska konferencija Saveza socijalističke omladine Opatije i riječki list Val. Ovakvog nečega – punka u Kristalnoj dvorani – ne bi se u svojim zlatnim vremenima sjetio ni Malcolm McLaren, menadžer Sex Pistolsa.

Sve je to opčinilo i slovenskoga avangardnog provokatora s više kreativnih naličja – Igora Vidmara, koji Termite poziva na snimanje u studio Radio Studenta u Ljubljani za kompilaciju najboljih punk i novovalnih izvođača Jugoslavije 1978-’80. Na snimanju su se pridružili Davor Tolja na orguljama i Vim Cola iz Parafa kao prateći vokal, koji su čuvenoj kompilaciji Novi punk val 78-80 podarili tri pjesme.

Abortiranje prvosnimljenoga

Snimanje za kompilaciju motivira zločeste riječke dečke da dokinu čekanje na snimanje albuma. Javljaju se prve ideje, pjesme se snimaju, pa čak padaju i ideje za album koje sami sabotiraju:

U improviziranim studijskim uvjetima u riječkom naselju Rubeši krajem 1980. snimaju još četiri, danas klasikom smatrane snimke. Tijekom 1981. godine odradili su finalni i najveći session na Grobniku u port-a-studiju, s nekih sedam-osam snimaka. To je sad bilo dovoljno materijala za ploču, a nitko od diskografa nije pokazao interes da im zaista i izda LP. Kralj i Tica tada su otputovali vlakom u Zagreb na pregovore s izdavačem, no na kraju ništa nije isposlovano ni dogovoreno. Izgleda da je to bilo krivicom Termita, a Mrle se prisjeća toga:

„Tica i Kralj su tada otišli u Zagreb na te pregovore. Vratili su se vlakom isti dan i ništa konkretno nisu govorili o tome, samo da nisu dogovorili nikakav album s nikim. Slutio sam priču da su gore čekali tipa za pregovore, u jednom trenu im je to dosadilo i da su rekli ‘Ma koji nam kurac to treba, amo ća!’ i da su se jednostavno pokupili i otišli natrag u Rijeku. Ja sam se stvarno radovao tom albumu. Bila je to 1981., nakon toga nam je sve pomalo krenulo nizbrdo, bio je to početak kraja Termita…“

Demoralizirani neslaganjem, koliko i težinom Kraljeva karaktera – koji će se i u budućim intervjuima kroz desetljeća potvrditi kao krut, nelagodan i tvrdoglav – Termiti spremaju oproštajni koncert u Plavoj sali riječke Dvorane mladosti u lipnju 1982. godine. Kontroverzni se bend oprašta izvrsno uigranim nastupom pred publikom koja nije ni slutila da im je to posljednji koncert. Netom transformirani Termiti rasformirani kreću ka novim ili starim projektima, uspješnije ili manje uspješno.

Mrle je upravo u Termitima stekao kultni status / Foto: Damir Krizmanić Kriza

Ono što su za Termite Parafi, za Let 3 su Termiti

Najveći uspjeh postiže Martinović, koji nakon kratkog povratka u stari bend Beta (prije se zvao Beta Centaury, ali nakon promjene repertoara iz simfo rocka u pop skraćuje ime)  kratko formira multimedijski projekt Strukturne ptice gdje mu se uz bok pridružuje Zoran Prodanović Prlja. Naravno, taj će duo uskoro formirati Let 2, a 1987. prerast će u Let 3 i reinkarnirati klasik Termita “Vjeran pas”. Mnogi će, poput samog potpisnika redova, isprva atribuirati pjesmu upravo jednom od najdugovječnijih rock bendova današnjice, a koju ne izostavljaju sa svojih setlista u ovih 35+ godina složnoga rasta i rada, kao ni čuvenu “Ciklamu” kao avangardnu minijaturu sa svakog izdanja Leta 3.

To je u svakom slučaju jedna bezvremenska pjesma. Mi kao Let 3 smo u jednom trenutku shvatili da ta pjesma ne zaslužuje da padne u zaborav te smo je odlučili obraditi i snimiti, i na taj joj način produžiti život. (Mrle za Muzika.hr, 2008.)

Prlja, neka zamjere mitomanijaci, ipak pjesmi udahnjuje snagu, uvjerljivost, čvrstinu kakvu Kralj nikada nije imao kao vokal, a ni performer, i upravo njega i Mrleta možemo promatrati kao čuvare vrata riječkog punk folklora. Drugim riječima, kao što su Parafi prokrčili put Termitima, Termiti su potamanili sve pred sobom za Let 3.

Proći će četrnaest godina od rasipanja Termita do prvoga službenog izdanja studijskih, demo i live zapisa koji će biti objedinjeni na CD-u ironijskog naslova LP ploča Vjeran pas s jasnom insinuacijom žaljenja za vinilnim dokumentom svoga vremena. Dvanaest godina kasnije, u jeku globalne recesije, povodom tridesete godišnjice Ri Rocka kompilacija zapisa koji nikad nisu zamišljeni kao album, u proširenom će izdanju donijeti i videozapis nastupa iz Kristalne dvorane Kvarnera 1979. Unatoč sporadičnim okupljanjima Termita, koji su preživjeli gitarista Ticu (umro 1984.), do 2023. – odnosno 45 godina od prve formacije riječkog benda – moraju čekati na vinil, kao kakvo ispunjenje vlastita proročanstva.

Tko čeka, dočeka, rekli bismo uvjetno. Kralj, Mrle, Pepi i Kiko obilježili su dolazak mesijanske ploče koju je uredio i urednik na našem portalu Bojan Mušćet – uz samrtnu postelju bubnjara Berislava Dumenčića Kika, koji je u riječkom hospiciju preminuo svega nekoliko dana nakon izlaska dugoiščekivane ploče. Osmijeh bubnjara nad crnim izrezbarenim magičnim diskom ovjekovječili su i brojni mediji, prepoznajući zatvaranje kulturnopovijesnoga kruga domaće scene.

Teme i stil

Jedini vinil Termita ne donosi – iz logičnih i navedenih razloga – previše noviteta s obzirom na turbulentnu i kratku povijest skupine. Pored originalnih snimaka na dvije ploče, sadrži i dvije unplugged pjesme s kratkog okupljanja 1996. godine povodom prvoga službenog izdanja: “Redukcija” i, dakako, “Vjeran pas”. Osim glazbom, izdanje vizualno časti arhivskim fotografijama i prvotnim plakatom benda. Najveća je zanimljivost tehničke prirode, a to je da su na prvom vinilu reproducirani na 33 okretaja, dok su live snimke na drugom vinilu na 45 okretaja. A ono što proizlazi iz njih jest da više nije novo i svježe, ali je – zapravo na žalost vremena – i dalje aktualno i primjenjivo na naše korumpirano društvo.

Nepokolebljivost revoltirane mladeži željne za samolegitimacijom, kulturno-političkom i ekonomskom promjenom podvlači opus Termita što je poput olujnoga ljetnog vjetra prodirao kroz pritisak društvene stagnacije i paralize u Jugoslaviji. Lapidarni, ali vizualno potentni stihovi kanal su neumornom otporu i gorčini koja prkosi ustaljenim normama i vrijednostima partijskoga mentaliteta: Termiti se prije svega opiru podređivalačkom mentalitetu kolektivne svijesti, zagušivanju individuacije. Na zapadnoeuropskim valovima punka sedamdesetih, pred Titovu smrt ne samo da provociraju norme socijalističkoga društva, nego i kritiziraju principe čuvanja pogodnih bez konkretnih kvaliteta, kvalifikacija i kompetencija spremnih na beskičmenjaštvo zbog prihvaćanja sužanjstva radi lakšeg postojanja.

Jedan od najpoznatijih koncerata u Jugoslaviji – punk vatromet u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner 1979. / Foto: Damir Krizmanić Kriza

Tematski labirint Riječana krije odaje obiteljskih sjećanja, pravovremeno najavljivanje nadolazeće nostalgije za (tada ne još) izgubljenom mladošću (nadgeneracijska himna “Vjeran pas“), ali i duboko ukorijenjenu kritiku potrošačkog društva u začecima (“Šminkeri“,”Ujo gastarbajter“). Kroz stihove isprepletenih dihotomija mladenaštva i tromih normi, aktiviza i pasivnosti, srčanosti i duhovne paralize, Termiti proživljavaju pobunu, suprotstavljanje, pa čak i vjersku tragiku ostvarenu licemjerjem (“Zdravo Marijo“). Kronikama vremena inkomodiraju jednolični sustav koji im ograničava pristup temeljnim sredstvima funkcioniranja modernoga društva, kao u nedvosmislenoj “Redukciji“:

Redukcija struje velika je stvar
Kada nema vode odmah manji kvar
Da to Nikola Tesla zna
U grobu bi se prevrtao
Da to Nikola Tesla zna
Sam bi sebe prokleo

Nepotrebne su pretenciozne analize stihova kirurške preciznosti, jasnoće i sarkastične aluzije.

Stilska sredstva upogonjena poput pečata svoje aktivističke punk poezije izranjaju poput vatrenih munja u ponavljanju stihova kao dominantnom spisateljskom načelu. Što zbog prijemčivosti glavne ideje kod slušatelja, što zbog činjenice da je ponavljanje motor njihova ritma, a on bi bez postupka ponavljanja teško profunkcionirao u prilično nezgrapnoj, narativnoj metrici. Ponavljanje stihova (i fraza) izvodi ples prilično razornog ritma; žanrovski pretpostavljeni sarkazam i ironija time su oštrice koje seciraju društvenu učmalost. Lirika Termita simbolika je koja kuca o tikvu kolektivne svijesti, izazivajući vibracije bunta, individuacije i samosvijesti.

Sagledamo li kompilirane i objedinjene stihove u tri akorda koji su s četrdeset godina odmaka zapravo najbolji poprečni presjek entiteta Termina – nisu pisani sa sviješću da budu kompaktna albumska cjelina – nedvosmisleno tumačimo poetiku riječkih punkera. Među prvima kritiziraju potrošačko društvo, licemjerje i inertnost socijalizma, odbijajući se uklopiti u kalupe bezličnosti kolektivne svijesti ili pak novoprigrljenih zapadnjačkih trendova.

Kralj u prostoriji za vježbanje / Foto: Damir Krizmanić Kriza

Time nije pretjerano reći da je, unatoč kratkom vijeku benda kao formacije, njihova umjetnost tada novih tendencija doista dugovječna: dok bend ne preživljava sâm sebe niti vlastiti ego, zajednički napor izdržava test vremena zbog čega ga slavimo četrdeset godina kasnije kao ljutitu simfoniju oštrih nota protiv nepravdi gdje bend poziva (prvenstveno sebe pa slušatelje) na pronalazak svojega glasa kroz otpor kolektivizmu. Posljedično Termite u transformativnom trenutku Druge Jugoslavije treba sagledati kao simptom nadolazećeg kraja.

Što nam je ostalo?

Ima li sada još više smisla deskriptor da je ovo „najiščekivaniji vinil svih vremena“?

Kratkovjeki avangardisti Termiti jedinstven su fenomen povijesti hrvatske (punk i rock) glazbe kao bend koji je na svoj službeni vinil čekao četrdeset godina (i u neku se ruku time neslavno takmičio s Grčem čiji je prvijenac kaskao dugih 27 godina). Bez formalnog albuma pa i kompilacije do 1996., u svega tri i po godine rada performativnim punkom kataliziraju estetske promjene na riječkoj, a onda i jugoslavenskoj sceni. Bez diskografske podrške ipak raspaljuju scenu Ri-rocka, potičući strast i kreativnost nekih novih glazbenih divljaka mladenačkim antisistemskim kritikama. Odbacivanjem društva pristanka i uniformizma – kao i prilično žustrim gitarskim rezovima – Termiti se zvučno približavaju rocku i industrialu više negoli samome punku, što godi kritički raspoloženoj kasnotitovskoj generaciji izloženoj svježim kreativnim uplivima s kapitalističkoga Zapada.

Uostalom, koji je još bend neizostavan dio antologija, leksikona, enciklopedija i povijesti glazbe bez ijednog albuma i sa samo tri godine trajanja? Nema takvog.

Legenda kaže da su Termiti bili najžešći bend istočno od Londona / Foto: Nikola Petković