25
pro
Priče

Sjećanje na Jamesa Browna

James Brown

James Brown /The New York Public Library/Unsplash

share

Navršava se petnaest godina od smrti Jamesa Browna, ikone američke kulture i umjetnosti. Navršava se i petnaest godina od Brownova gostovanja u Zagrebu i 23 godine od gostovanja u Puli.

Da, James je pravi sex machine!

James Brown bio je u Zagrebu početkom studenoga 2006., svega nekoliko tjedana prije nego je umro na Božić, u dobi od 73 godine. Koncert u Ciboni, naravno, nije bio jedan od najdinamičnijih u njegovoj karijeri. Nitko nije ni očekivao eksplozivnost Jamesa Browna na pozornici kao u zlatnim šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Malo kome je mogao zasmetati Brownov manjak energije, s obzirom da je velika sreća i radost bila sama činjenica da je jedna takva figura ovdje usred Zagreba, na pozornici ispred nas – s djelima koja imaju zaslužena mjesta u Panteonu vrhunske glazbene umjetnosti 20. stoljeća.

A tek kad se sjetimo koliki je utjecaj ostavio, a prisutan je i među današnjim generacijama. Eseji su napisani o tome koliko je James Brown zaslužan za nastanak hip-hop kulture. On i njemački Kraftwerk. Prije toga dobio je i zaslužene ‘titule’ zbog utemeljenja žanrova: The Father Of Funk, The Godfather Of Soul, Mr. Dynamite.

Posljednja titula odnosi se na scenski performans. David Wiegand je rekao: „Brown je na pozornici bio kovitlac znoja, zvuka i energije, stopala su mu klizila i klizila u krug prije nego mu se cijelo tijelo spustilo do rascijepa i ponovo odskočilo.“

 Što mislite tko je Michaela Jacksona nadahnuo za njegov čuveni moonwalk?

James Brown, naravno! Obojica su se inače uvažavali i, čak štoviše, poštovali.

Imao je neizbrisiv utjecaj na druge izvođače i glazbu mnogih varijanti i žanrova. Promijenio je glazbu unijevši frenetičan tempo. Ipak, nikada nije izjavio da je Kralj, poput Little Richarda (što je onda s kraljevskom titulom Elvisa Presleya?) ili Keitha Richardsa koji je u Milanu 2006. godine na zamolbu novinarke da definira rock ‘n’ roll u sekundi odgovorio: „Rock ‘n’ roll sam ja!“

Časopis LIFE, kad govorimo o hvalospjevima spram Jamesa Browna, ipak je otišao najdalje: „James Brown jedan je od najvažnijih Amerikanaca dvadesetog stoljeća!“

I nakon svih ovih godina, evo još jednog primjera koji zorno ilustrira utjecaj glazbe Jamesa Browna na formiranje i uopće pojavu rapa i hip-hopa. I danas na YouTubeu postoji audio snimka Brownova hita iz 1970. ”The Funky Drummer” na kome je bubnjarski break koji je sampliran više od tisuću puta!

Genij je bio svakako James Brown, ali i cijeli band te posebice njegov bubnjar u razdoblju od 1965. do 1970. godine – Clyde Stubblefield. Prije i tijekom snimanja James daje uputstvo Clydeu da ne svira bubnjarski solo, već da nastavi kako je bilo do tada u pjesmi. ”The Funky Drummer” u trajanju od više od devet minuta u prosincu 2021. imao je gotovo četiri milijuna pregleda.

I taj break i cijela bubnjarska svirka navela je mnoge da upravo to proglase početkom hip-hopa. Nije važno je li tako ili nije, kao što se spore je li Afrika Bambaataa izmislio cijeli novi žanr kombinirajući funk Jamesa Browna i glazbu njemačkog Kraftwerka. Ne zovu bez razloga Afriku Bambaataau kumom electro funka i svega što je iz toga proizašlo, pa do hip-hopa u cijelosti.

James Brown je, uostalom, od svih novih protagonista u hip-hop kulturi surađivao jedino s Afrikom Bambaataaom. Snimili su duet ”Unity”. U dva navrata tijekom intervjua, Afrika Bambaataa mi je sa strahopoštovanjem i ljubavlju govorio o Jamesu  Brownu: „Vjerojatno ništa od svega toga ne bi bilo da nisam imao poticaj Jamesa Browna!“

No, nisu samo generacije iz osamdesetih bile naklonjene Jamesu i zahvaljivale se na njegovoj baštini iz koje su crpili nadahnuće ili sampleove. Jamesa Browna naročito je cijenio David Bowie, a Mick Jagger ga je naprosto obožavao, baš kao i Little Richard koji se nakon njegove smrti jedva susprezao od siline komplimenata: „Bio je inovator, bio je emancipator, začetnik rapa… Sve te stvari dolaze od Jamesa Browna!“

Nije Little Richard ni u čemu pretjerao. On je jednostavno stvorio funk koji je s vremenom imao velik utjecaj razgranat u desetine pravaca čiji protagonisti nisu ni čuli za Jamesa Browna i njegova originalna djela poput  ”It’s a Man’s Man’s  World”, ”Papa’s Got a Brand New Bag”, ”Cold Sweat”, ”Get Up (I Feel Like Being a) Sex Machine” i mnoge druge.

Susret u Puli

U prvom susretu u Puli 1998. gdje nastupio u Areni pitao sam ga je li mu na neki način krivo što su mnogi na njegovim izumima zaradili silne novce, neki ga doslovno i okrali, mirno je odgovorio: „Ne marim za to. Drago mi je da sam na mnoge utjecao i da sam ih inspirirao. A i ja sam nešto zaradio“. Potpuno identičan odgovor na identično pitanje dobio sam i od jednog drugog velikana – Chucka Berryja.

I koliko god je Brownova umjetnička karijera, uz manje padove i pauze te velike uspone ustvari bila blistava, toliko je njegov privatni život život bio pun problema, s mnogo sukoba sa zakonom. Reklo bi se, od samoga rođenja ili koju godinu kasnije. Nije stoga iznenađujuće što je imao gotovo paničan strah od policijske uniforme.

To sam itekako dobro vidio (‘iz prve ruke’) na rivi u Puli 1998. prilikom njegova prvog posjeta Hrvatskoj. Doputovao je gliserom iz Venecije i morao učiniti stotinjak koraka do graničnog prijelaza gdje su bili carinici i pogranična policija. Iako je imao službenu pratnju organizatora, sa strahom je gledao na kućicu s policajcima.

Približavajući se, s putovnicom u ruci, carinskom i policijskom osoblju, postajao je sve nervozniji. No, nije bilo nikakvog znaka da bi mogao imati ikakvih problema. Policajci su, naravno, bili ljubazni i kao da mu je kamen sa srca pao kad je prošao kontrolu i ušao u limuzinu koja ga je odvezla u hotel. Stvarno se bojao uniforme s obzirom na prošlost, tako da ga valja razumjeti.

Težak obiteljski život

Majka Jamesa Browna napustila ga je kad je imao samo četiri godine, a otac ga je ostavio pratetki da živi s njom u bordelu. Dječak je uglavnom bio prepušten ulici i samome sebi. Tijekom mladosti je radio sve i svašta, od čišćenja cipela do branja pamuka, ali i sitnih krađa.

Kao tinejdžer radio je u automehaničarskoj radionici, ali s petnaest godina uhićen je nakon što je provalio u automobil. Sudac za maloljetnike odrapio mu je tri i pol godine u Institutu za preodgoj maloljetnika. Nekako se upoznao s jednim vršnjakom iz crkvenog zbora i, malo po malo, postao glazbenikom.

No, i kad je već bio etabliran i bogat, stalno je bio u sukobu sa zakonom. Bivao je uhićivan zbog droge, posjedovanja vatrenog oružja, bježanja od policije u velikim jurnjavama… Treća žena Adrienne Lois Rodriguez Brown nekoliko ga je puta dala uhititi zbog zlostavljanja, a umrla je 1996. godine.

Zbog mnogih nedjela, uključujući i milijunsku utaju poreza, uhićen je 1988. i osuđen na šest godina zatvora. Odležao je tri i potom pušten na uvjetnu slobodu.

A zlostavljanje je bilo prisutno i van obitelji; tako je, primjerice, znao maltretirati čak i svoje muzičare ako mu ne bi ulaštili cipele do savršena sjaja.

Sa ženama nije bio bolje sreće. Bio je u četiri braka te dobio mnoštvo djece i unučadi. Prva dva braka sudski su razvrgnuta, a u trećem je ostao udovac.

Četvrti brak? E tu je bilo zavrzlama. 2001. godine James Brown vjenčao se s Tomi Rae Hynie i s njom ima sina koga je nazvao James Brown II jer je bio mišljenja da će dečko jednog dana, s njegovim imenom i prezimenom, biti predsjednik Sjedinjenih Država. No, ispostavilo se da je brak Browna i Hynie ništavan jer je ona tada bila još udana za Pakistanca Javida Ahmeda s kojim se vjenčala 1997. zbog njegove zelene karte. Brak između Javida i Hynie tako je poništen tek 2004.

Naravno da je, saznavši sve to, James Brown ‘vrisnuo’. Dolazilo je do trvenja, svađa pa i zlostavljanja od strane Browna. Pa je onda Brown posumnjao da je uopće on otac Jamesa II, tražio da se vadi DNK i već sve što ide uz to. U međuvremenu je umro, a nasljednici su osporavali Hynie da ima ikakvo pravo na nasljedstvo. Mnogo godina poslije, sudski je potvrđeno da je ona zakonita supruga Jamesa Browna i da ima pravo na dio nasljedstva.

Kad je bio u Zagrebu 2006. godine, nekoliko tjedana prije smrti, imao sam priliku porazgovarati s njim i ne sluteći da je žena u njegovom društvu upravo –  Hynie. Pričao mi je kako stvarno štuje Micka Jaggera i kako mu je jako drago što Stonesi tako dugo traju te da se nada da će i on tako, da još uvijek voli nastupati na pozornici, nakon svega.

U jednom trenutku, stvarno samo kroz šalu, upitao sam Jamesa Browna je li još uvijek u snazi, poput sex machine, kao što je u svojoj čuvenoj pjesmi ”Get Up (I Feel Like Being a) Sex Machine“. Uz osmijeh, Brown se okrenuo u smjeru Hynie koja je sjedila za stolom i odgovorio mi: „Zašto mene to pitaš? Pitaj moju ženu!“ i upitno je pogleda, a ona će kao iz topa: „Da James je pravi sex machine!“

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora