Sjećanje na Julija Njikoša

Devet dana uoči stote obljetnice rođenja doajena hrvatske tamburaške glazbe, skladatelja i melografa Julija Njikoša (Osijek, 9. 4. 1924. – Zagreb, 27. 10. 2010.), u 88. godini preminula je Vera Svoboda Njikoš, ugledna interpretkinja tamburaških narodnih, zabavnih i starogradskih pjesama te jedna od najvećih glazbenih zvijezda 1970-ih i 1980-ih godina na ovim prostorima. Posljednje počivalište pronašla je na Groblju sv. Ane u rodnom Osijeku, uz supruga Julija, s kojim je veći dio života neumorno pronosila osječko, slavonsko i hrvatsko nasljeđe diljem svijeta.

Vera Svoboda i Julije Njikoš / Privatna fotografija

Odrastajući u Osijeku, kao unuci Stjepana Njikoša, Julijevog brata, puno prije polaska u glazbenu školu, dani su mi bili protkani glazbom, festivalskim i srodnim temama te cijenjenim glazbenicima i profesorima koji su nas često posjećivali. Iako mi je tada to predstavljalo sasvim prirodno okruženje, danas sam posve svjesna njihova utjecaja i privilegije toga nasljeđa, ali i neizmjerno zahvalna na svemu što sam doživjela i proživjela uz njih.

Od samice do velike autorske ostavštine

Julije Njikoš doista je jedinstvena osobnost hrvatske glazbene scene; bio je čovjek iznimnih zasluga i talenta, vrijedan i radišan profesionalac, a istodobno istinska velikodušna i samozatajna slavonska duša. Zanimanje za glazbu pokazivao je od najranije dobi, kada je od bake dobio tamburicu samicu, a zaživjelo je u punom sjaju nakon glazbene naobrazbe, počevši od glazbenog uredništva u Osijeku i Zagrebu, preko skladanja i dirigiranja, do organizacije glazbenih i tamburaških festivala.

Kao istinski zaljubljenik u pučko nasljeđe i melodije, tijekom sedamdesetak godina dugog djelovanja, zabilježio je više od 4000 tradicijskih napjeva, kola, poskočica, priča i anegdota. Melodije je isprva bilježio po sluhu, uz tamburicu, a potom magnetofonom, pritom obišavši osamdesetak naselja u istočnoj Hrvatskoj te upoznavši oko devetsto stanovnika koji su mu usmeno prenosili svoje običaje i glazbu. Plodovi njegovog predanog melografskog i etnomuzikološkog djelovanja, s ciljem očuvanja glazbene baštine, objedinjeni su u desetak vrijednih knjiga.

Već kao petnaestogodišnjak bio je dirigent seniorskog tamburaškog orkestra osječkih grafičara, Tipograf, a potom i KUD-a Josip Kraš, s kojima je postizao zapažene rezultate u državi, nakon čega je 1951. godine postao urednik Narodne glazbe na Radio Osijeku, gdje je utemeljio i vodio Tamburaški orkestar Radio Osijeka. Sve do premještaja na tadašnju Radio stanicu Zagreb, od osnutka 1954. godine, dirigirao je i Slavonskim tamburaškim društvom Pajo Kolarić u Osijeku.

Julije Njikoš / Privatna fotografija

Utočište od zaborava panonskom kulturnom naslijeđu

Djelujući kao novinar, komentator i urednik narodne glazbe tijekom čitavog radnog vijeka, Julije Njikoš pokrenuo je brojne cikluse emisija, među kojima posebno mjesto pripada emisiji Iz rada amaterskih društava. Zahvaljujući njegovim reportažama, sačuvani su brojni običaji i glazba Slavonije, Baranje i Srijema, a u više od 2000 ostvarenih emisija, utočište od zaborava pronašle su brojne sastavnice panonskog kulturnog nasljeđa. Zahvaljujući svom radu, stekao je i međunarodno priznanje te je predsjedao radnom skupinom za narodnu glazbu urednika Jugoslavenske radiotelevizije i bio član International Folk Music Council.

Julije Njikoš / Privatna fotografija

Istražujući povijest tamburaške glazbe, stvorio je opsežan opus nadahnut slavonskim folklorom koji sadrži petstotinjak skladbi za instrumentalne sastave i zborove, solo pjesme te igrokaze, s naglaskom na koncertnim ostvarenjima za tamburu solo i tamburaški orkestar. Uz brojne skladbe nadahnute Slavonijom, bio je i vrlo plodan obrađivač tradicijskih i starogradskih napjeva i kola te uglazbljivač stihova uglednih hrvatskih autora. Te bi pjesme najčešće zaživjele upravo u izvedbi Vere Svobode, s kojom se povezao nakon njezina zaposlenja na Radio Osijeku.

Vjenčali su se 1955., a sedamnaest godina kasnije, s kćerima Vesnom i Mirnom, preselili su u Zagreb, gdje su njihove karijere doživjele vrhunac. Svojim višestruko nagrađivanim i u svijetu rado izvođenim autorskim ostvarenjima, Julije Njikoš dao je iznimno velik doprinos razvoju i afirmaciji tamburaške glazbe u Hrvatskoj.

Na području istraživačkog etnomuzikološkog rada, u kojem se u prvom redu bavio poviješću tambure i njezinom evolucijom do umjetničkog instrumenta, iza sebe je ostavio brojne članke, prikaze, studije i udžbenik Sitne žice tamburice, istog naslova kao i radijska emisija, a uz to bio je urednik niza tamburaških časopisa. Svojevrsni vrhunac njegova djelovanja posthumno je objavljena knjiga Povijest tambure i tamburaške glazbe.

Utemeljivši 1954. godine Slavonsko tamburaško društvo Pajo Kolarić, kojim je dirigirao sve do preseljenja u Zagreb, ostvario je brojne uspješne nastupe u domovini, Europi te među iseljeništvom u Kanadi i SAD-u. Njegova misao vodilja o tamburaškoj umjetničkoj glazbi dovela je sedam godina kasnije do osnutka Festivala tamburaške glazbe u Osijeku, u kojem je sve do smrti bio predsjednik Programskog umjetničkog savjeta. Osobitost toga cijenjenog i uvijek rado posjećenog festivala bila je manifestacija Zvuci Panonije, organizirana u sklopu festivalskog programa i posvećena izvedbama novih skladbi u duhu starogradskih pjesama, na stihove uglednih pjesnika.

Čovjek iza glazbe. Stvaralački opus Julija Njikoša

Povezavši tradiciju i prošlost s tekovinama svoga vremena i vlastitim svježim idejama, Julije Njikoš je, uz bogato stvaralaštvo, iza sebe ostavio i vječno nadahnuće za nove generacije poklonika tamburaške glazbene umjetnosti.

Zahvaljujući njegovoj organiziranosti i posvećenosti vlastitom radu, puno toga je sačuvano te se danas nalazi u Muzeju Slavonije, Općinskoj narodnoj knjižnici Drenovci i Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, a njegova umjetnost i djelo podjednako su živi zahvaljujući Festivalu tamburaške glazbe, Danima Julija Njikoša koje su pokrenuli STD Pajo Kolarić i Šokačka grana Osijek te Glazbenom memorijalu Julije Njikoš, u organizaciji Tamburaškog društva Gaj iz Zagreba.

Od 9. travnja do 27. listopada 2024. izložbom Čovjek iza glazbe. Stvaralački opus Julija Njikoša, autorica Tünde Šipoš Živić i Katarine Dimšić, Muzej Slavonije obilježava stotu godišnjicu njegova rođenja, izborom iz bogate ostavštine, uz prikaz njegovog živopisnog i dragocjenog glazbeno-životnog puta.