Šesto mladih u prvoj godini projekta Behind the Scenes poticaj za nastavak

Godinu je dana prošlo od pokretanja pilot projekta Behind the Scenes, kojim je Hrvatsko društvo skladatelja otvorilo put prema novoj mladoj publici u okviru vlastite koncertne sezone.

Prozor u suvremenu glazbu i jazz

Neposredni susret djece s autorima i izvođačima glazbe na radionicama u okviru njihovih razreda kao i slušanja odabranih koncerata glavni je recept kojim je projekt Behind the Scenes nastojao približiti raznolike repertoare hrvatskih i drugih suvremenih autora brojnim mladim slušateljima. Tako su koncerti iz sezone Cantus Ansambla, ali i festivala Muzički biennale Zagreb bili poligon za edukaciju i promociju suvremene glazbe, dok je festival JazzHR u jesenskom i proljetnom izdanju srednjoškolcima pružio različite programe jazz glazbe hrvatskih i stranih izvođača.

Vedran Kocelj u susretu s mladim slušateljima u sklopu projekta Behind the Scenes / Foto: Vedran Metelko

Podsjetimo se kako su od samog početka suradnju na projektu prihvatile nastavnice glazbene umjetnosti Ozana Bijelonjić, Ivana Petravić i Kristina Vladušić te nastavnik Nikola Sebastian Jambrošić, koji su projekt uključili u nastavni kurikulum u svojim školama koje su postale vrijedni partneri u realizaciji projekta Behind the Scenes.

Foto: Matej Grgić

Suradnje i veća dostupnost programa

Uz Gimnaziju Velika Gorica, I., IX. i XV. Gimnaziju iz Zagreba, projektu se u 2023. godini pridružila i Glazbena škola Pavla Markovca, uz nastavnice Sanju Vrsalović-Drezga i Natašu Leverić Špoljarić, čime se broj mladih slušatelja na ukupno dvanaest koncerata HDS-a popeo na brojku od šest stotina.

Foto: Matej Grgić

S obzirom na to da koncerti u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja imaju ponešto specifičnu i probranu publiku, naša je brojka značajan ulog u budućnost mlade publike, ali ujedno i prilika za upoznavanje djece s novim repertoarima mahom hrvatske glazbe koji većim dijelom ne nalaze mjesto u nastavnim planovima.

Miro Kadoić u Tvornici kulture s učenicima u sklopu projekta Behind the Scenes / Foto: Matej Grgić

Ovakva je platforma za dijalog s publikom i glazbenu edukaciju povezala različite institucionalne i izvaninstitucionalne sudionike koji su vitalan dio života glazbe, ali i njezinog razvoja i budućnosti.

Otvaranje i ponovno osmišljavanje predstavljanja glazbenih sadržaja, posebno hrvatske suvremene glazbe, ključni su za njihovo razumijevanje i pronalazak novih slušatelja

Važnost komunikacije umjetnosti i specifično glazbe novim i inovativnim pristupima neophodna je u slučaju mlade publike, preopterećene zahtjevnim obrazovnim obvezama, manjkom slobodnog vremena, ali i inflacijom društvenih medija koji utječu na raspršenost njihove pažnje. Otvaranje i ponovno osmišljavanje predstavljanja glazbenih sadržaja, posebno hrvatske suvremene glazbe, ključni su za njihovo razumijevanje i pronalazak novih slušatelja.

Foto: Matej Grgić

Osvrti ‘svježih ušiju’

Utoliko je projekt Behind the Scenes bio koristan, a pokazao se ključnim, za upoznavanje mladih ljudi, njihovih slušateljskih navika i preferenci kroz pisane ankete, ali i zanimljive i dinamične rasprave sa skladateljima i glazbenicima. Njihov je glas o glazbi koju su doživjeli vrlo dojmljivo zazvučao i u glazbenim osvrtima koje su pisali nakon koncerata, ali i u storyjima na njihovim Instagram profilima.

„Posebno su me inspirirale skladbe koje su kombinirale vještinu izvođača s emotivnom dubinom glazbe. Improvizacija i interakcija između glazbenika stvarali su jedinstvenu atmosferu koja me je zaista dotakla. Nekoliko skladbi mi se nisu svidjele toliko kao ostale, ali možda su stilski bile malo udaljene od mojih osobnih preferencija, no i dalje sam cijenila tehničku izvrsnost izvedbe.

Zvuk ansambla bio je iznimno dobar. Kombinacija instrumenata, od klavira do saksofona, stvarala je bogat i pun zvuk koji je ispunjavao prostor. Po mom mišljenju tehnika i emotivnost u izvedbi koju su pružili izvođači bile su zaista impresivne. Njihova strast prema glazbi bila je očita, što je dodatno obogatilo koncertno iskustvo. Trajanje koncerta bilo je prikladno. Iako je bilo oko dva sata, vrijeme je brzo prošlo zahvaljujući ugodnim skladbama i energiji izvođača.

Što se tiče instrumenata, posebno su mi se svidjeli zvukovi klavira i bubnjeva. Klavir je bio bogatog zvuka i po meni vrlo izražajan, dok su bubnjevi dodavali dinamiku glazbi. Njihova kombinacija sa svim drugim instrumentima stvarala je čaroban zvuk koji me je oduševio. Sveukupno, koncert jazza bio je izvanredno iskustvo. Bila sam impresionirana izvedbom, glazbenim talentom izvođača i atmosferom koja je stvorena.“
– osvrt L. P. na koncerte trija Borne Pehara i Pavle Miljenović Quinteta, 1. razred gimnazije

Brisanjem granica između scene i publike, međusobnim upoznavanjem i dijalogom učenika i glazbenika stvorila se nova baza za razvoj kulture slušanja i kritičkog promišljanja glazbe, ali i promišljanja i kreiranja budućih glazbenih programa.

Foto: Matej Grgić

Nakon sudjelovanja više od 140 mladih slušatelja na koncertima Zagrebačke filharmonije i Ansambla za novu glazbu Elly Bašić u okviru 32. Muzičkog biennala Zagreb, za kraj školske godine velik je broj srednjoškolaca odlučio posjetiti koncerte u okviru proljetnog izdanja Jazz HR-a.

Foto: Matej Grgić

Lela Kaplowitz – znanje kroz susret

Tako su maturanti iz Gimnazije Velika Gorica popratili koncert Big Banda RTS-a dok su učenici 1. razreda Prve gimnazije slušali Trio Borne Pehara i Pavle Miljenović Quinteta. Za te ih je koncerte tematski pripremila uvažena jazz vokalistica i glazbena edukatorica Lela Kaplowitz, s kojom sam razgovarala o iskustvu prenošenja znanja i edukacije u okviru Behind the Scenes, kao i drugih projekata koje niz godina razvija samostalno ili u suradnji sa svojim suprugom Joeom Kaplowitzom i drugim suradnicima.

Foto: Matej Grgić

Kakva su ti bila iskustva u radu sa srednjoškolcima u okviru BTS?

Bilo mi je super, bili su vrlo otvoreni. S obzirom na to da znam da većina njih ne sluša jazz, uvijek mi je to izazovno. Ali znam da, ako im približim tu glazbu, da će se barem jedan postotak učenika zainteresirati za temu i da će sami dalje istraživati nešto iz tog žanra.

Foto: Matej Grgić

Kakvo je tvoje razmišljanje o projektima razvoja publike i koliko je to važno?

To je fenomenalno. Djecu bi od najmanjih nogu trebalo educirati o glazbi, naročito u onim žanrovima glazbe koji nisu tako popularni u Hrvatskoj, a i u svijetu. Ljudi su danas bombardirani medijima, a mediji su mainstream i puštaju samo pop, ono što je aktualno, a ne nužno i ono što je kvalitetno.

Mislim da treba ulagati u djecu da bi razumjeli kvalitetu glazbe i sigurna sam da bi se dio zainteresirao, i samostalno nastavio istraživati takvu glazbu na YouTubeu ili na mnogobrojnim glazbenim platformama dostupnima prvenstveno preko mobilnih uređaja.

S obzirom na to da općeobrazovne škole imaju jako malo nastave glazbene umjetnosti, što misliš da bi trebalo promijeniti u edukaciji o jazzu?

Smatram da je pogreška što je količina sati iz predmeta glazbene kulture smanjena na jedan sat tjedno, jer to je premalo vremena da nastavnici prenesu znanja na način koji bi bio kreativan i inspirativan za djecu ili da ih uopće zainteresiraju za određenu tematiku. To govorim općenito, ali tema jazza definitivno spada u to.

Foto: Matej Grgić

Ne bi bilo loše da se nastavnici dodatno educiraju o tome kako bi uspjeli na inovativan i kreativan način približiti glazbu jazza svojim učenicima. Time bi postigli veći efekt. U idealnim uvjetima, jazz bi najljepše promovirali glazbenici; primjerice trio ili kvartet, u čijoj izvedbi bi učenici i nastavnici mogli osjetiti magiju i značenje te glazbe. Mislim da bi svatko od muzičara mogao prenijeti nešto iz svoje perspektive i djeci otkriti novu dimenziju te glazbe. To je opširna i duboka tema.

Foto: Matej Grgić

Što je ključno prenijeti mladoj publici da se zainteresiraju i bolje razumiju određenu glazbu kao što je npr. jazz?

Mislim da je bitno prenijeti svoju strast i poriv za stvaranjem, ali i izvođenjem, što bi ih moglo zainteresirati i omogućiti im da u sebi pronađu taj isti potencijal. Da je meni netko došao u osnovnoj ili srednjoj školi i pričao o toj glazbi, vjerujem da bih se ja i prije počela time baviti, bez obzira na to što sam  samostalno počela pisati pjesme čim sam naučila pisati. Važno je prenijeti mladim ljudima što je glazba i kako se ona stvara i izvodi, pogotovo uz muzičare. To je zapravo jedan divan proces za koji publika uopće ne poznaje, a upravo u tom procesu nastaju nove ideje.

Foto: Matej Grgić

U anketi su učenici napisali kako im je tvoje objašnjenje procesa improvizacije u jazzu pomoglo u razumijevanju glazbe. Koje bi metode mogle pomoći da djeca bolje razumiju glazbu i kako si im pristupila?

Potrebno je aktivno uključiti djecu u proces stvaranja glazbe, po tehnici hands-on, kako bi iskusili određeni glazbeni fenomen kroz vlastito iskustvo, glasove, svoje tijelo. U Americi sam vidjela niz pedagoga koji su pristupali pedagogiji kroz opušten i nonšalantni pristup, kroz igru, tako da i sama primjenjujem taj pristup u svojemu pedagoškom radu.

Foto: Matej Grgić

Na satovima pripreme za koncerte u okviru JazzHR-a ukratko sam učenike uvela u povijest jazza kroz njima poznate termine, aktualnosti, ilustracije kojima bi oni mogli stvoriti viziju onog o čemu pričam. Volim govoriti o instrumentima i puštati poneke primjere kako bi učenici stekli dojam zvuka. Učenike uključujem u proces predavanja baš zato da ih aktiviram i da budu prisutni, ali isto tako i da ih stavim u ulogu izvođača. Tako smo u jednom razredu podijelili učenike u kvintet, gdje smo imali ritam sekciju koja se sastojala od bubnja, kontrabasa, klavira, gitare i saksofona.

Foto: Matej Grgić

Bila sam iznenađena kako su oni reagirali i koliko su bili otvoreni za sudjelovanje u toj edukativnoj igri. Odabrala sam vrlo jednostavne sekvence da se mogu lako uključiti i da vide da oni to mogu. Cilj je bio da osjete kako je izvoditi vlastitu dionicu sa svim ostalim dionicama, onako kao što se to radi u bandu. Mislim da su u tome jako uživali.

Foto: Matej Grgić

Kako su djeca reagirala na tvoj način predstavljanje tema o jazzu?

Meni je dobar pokazatelj koliko sam ja njih uspjela zainteresirati to koliko su aktivno sudjelovali u radionici. Oni su kao moje ogledalo. Ako sam dosadna, znači da oni neće biti zainteresirani. Sebe i svoje radionice moram svaki put ponovno osmisliti, ali ovisno o djeci i energiji dobijem dojam o tome koju metodu trebam koristiti da ih pridobijem. Bitno je osjetiti ljude s kojima radiš i što oni trebaju, jer došli smo nešto im prenijeti, a za to treba biti opuštena atmosfera kako bi lakše upili znanje koje im se daje.

Foto: Matej Grgić

Što misliš da su nedostatci u općem obrazovanju u jazzu?

Upravo taj neposredan kontakt s glazbom, što bi se moglo postići edukacijom nastavnika. Bilo bi vrijedno da nastavnik, primjerice, odabere jednu pjesmu ili blues temu koju djeca mogu naučiti pjevati i potom improvizirati. Osim toga, djecu je korisno podijeliti u skupine u kojima svatko glumi neki instrument. To je kreativno, otvara djecu mogućnostima za koje nisu ni znali da postoje te ih dovodi u situaciju da oni to iskuse i zapamte zauvijek.

Foto: Matej Grgić

Radionice i neformalno glazbeno obrazovanje

Kako se projekt BTS povezuje s tvojim dosadašnjim radom, koji su tvoji trenutni projekti obrazovanja koje vodiš?

On ide baš ruku uz ruku uz sve što sam do sada pedagoški radila. Od 2009. godine sa svojim suprugom Joeom vodim radionice promoviranja jazz glazbe pod nazivom Jazz na kotačima, koje su bile prepoznate i od Ministarstva kulture, Grad Zagreba, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Radili smo i na projektu Ruksak pun kulture, a imali smo i uspješan projekt Jazz With US, gdje smo predstavljali jazz raznim uzrastima djece, od predškolaca do studenata.

Uz to, kolega Zoran Majstorović i ja upravo smo završili predstavljanje programa Atma mundi (Duša svijeta) kroz šest radionica u različitim školama po cijeloj Hrvatskoj. Dio radionica koji spajamo s koncertnim dijelom programa zove se Putovanje svijetom kroz glazbu u 60 minuta, a dio je projekta Ruksak pun kulture Ministarstva kulture i medija RH. Tim programom predstavljamo vlastiti izbor glazbi iz svijeta i instrumente koje smo prikupili tijekom našega cjeloživotnog istraživanja glazbe u školama diljem Hrvatske grupama djece od 50 do 150 učenika po radionici.

Zoran svira veliki broj žičanih, etno i tradicijskih instrumenata iz cijelog svijeta, dok ja pjevam i sviram razne udaraljke i indijansku flautu. Djeca imaju priliku doživjeti veliki broj različitih instrumenata, jezika i kultura te sami sudjelovati u radionicama koje završavaju učenjem neke zajedničke pjesme na primjerice kineskom jeziku ili svahiliju. To redovito podigne atmosferu među učenicima i nastavnicima. Jako smo ponosni na ovaj projekt.

JAZZERA

Osim toga, ove godine po četvrti put zaredom moj suprug i ja – uz kolegicu multiinstrumentalisticu i vokalisticu Sandru Halužan – organiziramo vokalni seminar JAZZERA u trajanju od jednog tjedna na Murteru u divnim Jezerima, po kojima je igrom riječi seminar i dobio ime. Na njemu omogućujemo pjevačima različitog predznanja i godišta da uče pjevati jazz od vrhunskih glazbenika, uz svakodnevne jam sessione i slušanje koncerata na glavnom trgu. Prijave za seminar još su otvorene i ostalo je još samo nekoliko mjesta. Neprocjenjivo je kad pjevač ima priliku cijeli tjedan nastupati s bandom na jam sessionima i izvesti pjesme koje ranije nije probao.

Na koji način radite na tim radionicama?

Na tim seminarima moguće je vrlo slobodno i kreativno raditi. Uglavnom počnemo s projekcijom glazbenih filmova za motivaciju. Svako jutro, osim joge na plaži, šećemo i radimo na ritmu, često po tehnici call and response. Na različite načine podučavamo što znači pjevati i baviti se pjevačkim mehanizmom, na taj se način svi razbude i povežu sa svojim tijelom te su spremni za rad na tehnici pjevanja i impostaciji glasa, koja je isto vrlo kreativno i dinamično osmišljena.

Zatim radimo na individualnim pjesmama uz korepetitora ili cijeli bend na odbrojavanju, strukturi pjesme, improvizaciji, vođenju benda te na zborskim pjesmama. Svaki dan je masterclass nekoga od vokalnih gošći koji te godine nastupaju na festivalskom dijelu Jazzera. U svakom slučaju, program je uistinu bogat, ali ostavili smo vremena i za opuštanje, kupanje i zabavu. Who could ask for anything more?

Što te motivira na takav rad?

Novi ljudi i nova poznanstva, to me uvijek iznova veseli. Uvijek proučavam nove načine na koje približiti nešto drugoj osobi. Koliko je god različitih ljudi, ne razumiju svi određeni jezik. To mi dodatno rasplamsava maštu i motivira da tražim nove načine na koje mogu prenijeti određena znanja i vještine.

Ako barem jednog učenika ili polaznika radionice nadahnem tijekom radionice, znak mi je da je ta osoba dobila „jazz virus” koji će ju nadalje motivirati za istraživanjem i učenjem.

Foto: Matej Grgić