New Faces
Vjetar u leđa mladim glazbenim profesionalcima
Polako iznova počinju pripreme za drugo izdanje SHIP-a, našeg prvog punokrvnog showcase festivala koje će se održati u Šibeniku od 12. do 15. rujna, na koje ove godine stižem u nešto drugačijoj ulozi
Prošle sam godine u Šibenik stigla kao novinarka portala Glazba.hr te čitav festival provela uzimajući izjave od mnoštva izvođača, delegata i organizatora, no ovaj ću put ondje biti u dvostrukoj ulozi, pa ću osim moderiranja jednog od panela, biti jedna od New Faces.
New Faces je inicijativa koju su 2023. godine pokrenula četiri showcase festivala i konferencije – SHIP iz Hrvatske, MENT iz Slovenije, PIN iz Sjeverne Makedonije i Kontakt iz Srbije, a sve kako bi desetero mladih glazbenih profesionalaca do 30 godina starosti s područja bivše nam države dobilo priliku sudjelovati na konferencijama i panelima, steći nova znanja i poznanstva, učiti od velikih faca iz industrije te doživjeti mnoštvo različitih koncerata koje si neki od nas inače vjerojatno ne bismo ni mogli priuštiti, pogotovo mi koji još uvijek studiramo.
Moram priznati da mi je ovo vjerojatno prvi put u životu da tekst počinjem po drugi put, ispočetka. Iako otprilike 80 posto života trenutno provodim pišući, odnosno tipkajući (uglavnom o glazbi, što mi je potpuno prirodno) neobično mi je teško pisati o vlastitom iskustvu, u prvom licu i o prvom licu, pogotovo stoga što sam užasno samokritična i velika perfekcionistica i redovito vjerujem da ću čim pošaljem tekst shvatiti da sam mogla nešto drugačije, bolje ili da sam što zaboravila spomenuti (a to je ujedno razlog zbog kojeg ovaj tekst pišem i šaljem u posljednji čas, ali i dalje poštujući deadline).
Pritisak dobro utječe na inspiraciju, valjda.
View this post on Instagram
Shvatila sam, naime, da imam tendenciju romantizirati mnogo toga, a jedna stvar koju iznova u glavi romantiziram jest činjenica da me životni put, nakon što sam u glavi spojila dvije ljubavi – glazbu i pisanje – doveo u glazbenu industriju.
Sad kad to stavim na ”papir” i pomislim da će ovaj tekst ljudi moći pročitati, shvaćam da ću možda ispasti luda ili naivna, ali ipak biram romantiku i patetiku. Najljepše je stvari potrebno opisati uz pokoji klišej. Ne želim zvučati pretenciozno, ali putem sam zapravo shvatila da si dugujem ovaj tekst čiji je cilj prenijeti vlastito iskustvo, i iskustvo svojih kolega, koje nam je donijela činjenica da smo se našli među New Faces 2024. Moram priznati da me poziv koji sam dobila prošlog prosinca iz našeg Ureda za izvoz glazbe We Move Music Croatia posebno razveselio, ali i donio svojevrstan flashback ili déjà vu koji me vratio pet godina unatrag, u prosinac 2019. godine kada sam dobila poziv u školu glazbenog novinarstva, u same početke pronalaska same sebe.
Šok, sreća i nevjerica koji su uslijedili tada, slično su me preplavili i sada jer, kada se osvrnem, moj je put bio prilično nevjerojatan, ali i dug, bez preskakanja stepenica. Iako sam svaki put dosad svoju priču prepričavala na nekako banalan način, kada u glavi vrtim film, iako si to neću priznati, redovito me ispuni srećom i ponosom.
SHIP 2024. – izvođači
Jer mala Katja iz Đakova koja je pod velikim odmorima u zagrebačkoj gimnaziji bila neshvaćena i prisiljena slušati turbofolk i mainstream glazbu koja bi se orila iz zvučnika u učionici, pa bi često stavljala slušalice u uši i izolirala se kako bi pobjegla od struja i valova kojima su njezini vršnjaci bili nošeni, a nedovoljno snažna da opiše koliku moć glazba koju ona zapravo sluša nosi u sebi i koliko je spašava, nije mogla ni sanjati da će se za samo nekoliko godina pronaći na popisu najperspektivnijih glazbenih profesionalaca.
Moram napomenuti da mi je i ova riječ ”profesionalac” pomalo smiješna, barem kad je koristim opisujući sebe dok imam osjećaj kao da improviziram cijeli svoj život, ali pokušat ću je prihvatiti. I eto nas, odnosno mene, duboko u klišejima. Tog sam studenog, nakon što sam mjesecima intenzivno razmišljala o tome kako mi odlasci na koncerte stvaraju najveće količine hormona sreće, pune bateriju i učine da se osjećam kao da sam doma i, realno, daju smisao životu, odlučila da nemam što izgubiti, poslala prijavu u školu i dobila – sve.
Vjerujem da smo svi barem jednom u životu dok smo slušali omiljeni bend i sanjarili pomislili kako ćemo poput mladog talentiranog novinara Williama Millera u obožavanom filmu Almost Famous raditi jednako lude stvari, a svoj se put usudim usporediti s njegovim, ali jasno, u kozmosu zasad mnogo manjih razmjera.
Od linka za prijavu u školicu koji mi je mama oko mog 20. rođendana poslala usputno, a onda me i nagovorila da se prijavim unatoč mom ogromnom manjku samopouzdanja, do volonterskog pisanja iz čiste ljubavi, pomnog istraživanja naše glazbene scene i religioznog posjećivanja koncerata, vrlo često s mamom ili čak sama (jer ekipi to nije bilo kul), volontiranja, učenja novih stvari, usvajanja znanja iz ostalih grana industrije i borbe s anksioznošću prije svakog intervjua do PR-a, stagehandanja ili bookinga, dobila sam neutaživu potrebu za bivanjem u tom čarobnom kaosu, adrenalinu i stresu koji pružaju koncerti i odlučila da ću prihvaćati svaku priliku koja mi se pruži, sve do toga da mi se ostvario zaista najluđi i najveći san.
Posjećivanje koncerata i festivala, ili kako to volim opisati, đuskanje na koncertima, ali i sudjelovanje u njihovoj organizaciji, postali su mi, usudim se reći, posao (ili njih otprilike pet koje uz studiranje radim istovremeno). I to je suludo! Stoga me iznimno veseli i raduje što su ljudi koji prate industriju i poznaju način na koji ona diše, pogotovo u ovom razdoblju hiperprodukcije sadržaja, prepoznali moj, ali i rad i trud mojih kolega koji rade nevjerojatne stvari, a od kojih su mi neki tijekom ove godine postali zaista dobri prijatelji.
Za mene je činjenica da sam izabrana za jednu od 10 New Faces, i jednu od dvije ”nove face” iz Hrvatske, upravo to – potvrda, potvrda da sam vidljiva, da nas oni koji razumiju ono što radimo vide i cijene, potvrda da se trud i rad, ako su redoviti i iskreni, uvijek, ali uvijek isplate. I zato je to za mene baš velika stvar.
Ovo je zapravo veliko priznanje za mlade ljude koji inače rade u sjeni, iza spotlighta, u takozvanom backstageu scene, a posebno veseli činjenica da su se čak četiri festivala udružila kako bi nam pružila priliku za novim iskustvima i znanjima kakve se na našim prostorima previše rijetko nude.
Još uvijek u bilježnici imam zapisanu rečenicu „Nikad se nemojte baviti ovim poslom i nikad nemojte odustati“ koju je meni i prijatelju iz školice novinarstva na samom početku došapnuo jedan od tadašnjih mentora i veliki glazbeni kritičar, a koja mi je, očito, zvučala kao izazov koji sam rado prihvatila. I sve to kako bih mogla pisati i širiti glas o glazbi koja me usrećuje i za koju sam mislila da svi moraju znati.
New Faces inicijativa pokazala mi je da postoji još mladih beskompromisnih ljudi koji su, poput mene, dovoljno ludi i naivni, ali koji prije svega toliko vole glazbu, da im je ona s vremenom postala glavna životna fiksacija i put kojim su shvatili da moraju krenuti. Stoga je ova prilika za bivanjem u samom centru glazbenih događanja, kakvim na nekoliko dana postaju showcase festivali, sjajna prilika za umrežavanje, upijanje tuđih iskustava i otkrivanje novih interesa, glazbenika, ali i stjecanje novih prijatelja.
Prva postaja za New Faces bila je Ljubljana u koju smo umorni, ali uzbuđeni stigli u veljači. Tamo sam upoznala i Jovanu, a sudbina nas je spojila u cimerstvo na nekoliko kaotičnih, ali divnih dana i ubrzo smo shvatile da imamo mnogo toga zajedničkog.
View this post on Instagram
„Muzika je deo mog života koji toliko volim da sam postala svesna da samo njome želim da se bavim, čak i čime god, samo nek’ sam na licu mesta gde nastaje magija. Međutim, nisam znala odakle da počnem, kako i šta tačno da radim, a biti New Face i učestvovati do sada na MENT-u, a pogotovo na Kontaktu me je mnogo usmerilo“, objasnila je Jovana Đokić, New Face iz Beograda, s kojom se moram složiti jer, slušajući neke starije face s preko 20 godina iskustva, shvatila sam kako određene stvari zapravo funkcioniraju, dobila sam uvid da, neke stvari u vezi s kojima sam bila nesigurna, zapravo radim dobro i da nema drugačijeg puta od jednostavnog odrađivanja stvari ili making it happen stanja uma.
S druge strane, slušajući glazbene profesionalce iz inozemstva i prisustvujući na njihovim radionicama, shvatili smo da se neke stvari u teoriji i praksi iznimno razlikuju, odnosno da vrlo često uistinu samo na Balkanu funkcioniraju na određeni način te da ćemo se s tim razlikama morati pomiriti i nositi.
Ovo, barem meni, uistinu olakšava činjenica da od samog početka radim s nekim sjajnim, kreativnim i inteligentnim ljudima koji su, na moju sreću, u meni vidjeli potencijal. Osim takvih otkrića, potvrda i usmjerenja, New Faces je poslužila kao platforma koja nam je pružila nova poznanstva koja ćemo, vjerujem, još dugo cijeniti:
„Takođe, lično mi je zadovoljstvo što se na našem trusnom području, gde se često traži razlog da se podelimo, desio projekat koji je ujedinjujuć, koji omogućava ne samo profesionalnu razmenu mladih, već i solidarnost, empatiju, zajedništvo i prijateljstvo. Za mene su New Faces to, drago mi je da su ove četiri konferencije to prepoznale, ponosna sam što sam deo toga i jedva čekam SHIP“, zaključila je Jovana.
View this post on Instagram
Uz mene se iz Hrvatske na popisu New Faces druge generacije našla i Mirna Čupić koju sam kao voditeljicu programa upoznala nakon pridruživanja Glazbenoj sekciji KSET-a, a koja radi i na velikim projektima i festivalima, među kojima se našao i SHIP:
„Svi mi koji radimo “iza kulisa” naših regionalnih scena često prođemo nezapaženo i na neki način to tako i treba biti ako je event uspješan i publika zadovoljna. Organizatori, tehničari, producenti i naša zajednica uglavnom uhvati spotlight razgovora kad se nešto zajebe, tako da je zaista lijep osjećaj da se o nama priča i u pozitivnom svjetlu. Šalim se, ali nadam se da znate na što otprilike mislim. Što se same inicijative tiče, smatram da je osobito djelotvorna, posebice za one od nas koji još nisu imali priliku sklopiti i neke internacionalne suradnje/prijateljstva. Naravno, nije za sve jednako, i mislim da se može primijetiti da nekome ova nagrada da više, a nekome manje vjetra u leđa. Ako na primjer nagrađena osoba već ima izgrađenu karijeru i poziciju te je već bila na svim konferencijama koje inicijativa uključuje, onda je možda nešto manje konstruktivna. Ali tu je zato i ta neka dobna granica, ne kao ageistički potez već zato da potencijalno otvori priliku mlađim ljudima kojima treba taj pat on the back, koji si ne bi mogli sami platiti put na konferencije i koji na ovaj način mogu upoznati međunarodne kolege i iskusiti još malo širu industriju izbliza“, objasnila je.
View this post on Instagram
Upravo je takvo iskustvo, koje joj je uz validaciju donijelo i zaokret u karijeri, a sve nakon titule New Facea, s nama podijelila svestrana Milica Lazović:
„New Faces pruža, pre svega, izuzetan vetar u leđa i divan je pokazatelj toga da postoje ljudi koji će tvoj trud prepoznati i ceniti, što itekako znači, posebno kada ga prepoznaju ljudi koje gledaš kao neku vrstu uzora u oblastima kojima se baviš. Poznanstva i kontakti su ono što je možda i najbitnije i ova mi je inicijativa dodatno pomogla u građenju, ali i učvršćivanju te mreže koja je ključna. Za vrlo kratak vremenski period primećujem ogroman napredak u svojoj karijeri, desio se ogroman BUM, afirmacija, i delomično to pripisujem baš ovom priznanju“, a uz to je posebno istaknula:
„Šlag na torti je i to što dobijamo još jednu prednost: dosta smo ozbiljnije shvaćeni, što je za mlade vrlo značajno. A i realno, nije mala stvar biti među deset najperspektivnijih mladih profesionalaca u muzičkoj industriji na regionalnom nivou.“ Ipak, na mladima glazbena industrija ostaje i unatoč snažnim reality checkovima koje doživljavamo svakodnevno, utješno je i motivirajuće znati da postoji inicijativa i da postoje ljudi koji vjeruju u naše snove te su ih spremni podržati i katalizirati njihovo ostvarivanje.
