Nika Turković - autorska zrelost, ljepota emocija i brze suze

Kako pronaći ljepotu u melankoliji zna Nika Turković, čiji drugi album brze suze otvara novo poglavlje u karijeri jedne od najtalentiranijih i najuspješnijih autorica svoje generacije

Nika Turković/foto: Matej Grgić

Nasljednik albuma 11, Nikina debitantskog izdanja, autorski je itekako zrelije djelo, iskrena emotivna priča ispričana kroz deset pjesama koje prizivaju estetiku pop-rock zvuka s početka novog milenija i balada aktualnoga svjetskog zvuka pop glazbe. Već pri prvom susretu dobiva potpuno povjerenje slušatelja u narativ albuma zajedno s kojim proživljava intimne trenutke servirane na dlanu – na veoma zreli i sofisticiran način. Od uspona do padova i tako u krug – život satkan od raznih emocija koje su upečatljive i brzoprolazne. Baš kao brze suze, nižu se pjesme kao biseri na ogrlici koju s ponosom nosi kao životno iskustvo.

Nika Turković/foto: Matej Grgić

„Odradiš neko brzinsko plakanje, pa idemo dalje. Mislim da je album super miks emotivnih momenata nakon kojih ide malo vikanja i tako u krug. Super prikazuje sva moja emotivna stanja dok sam ga pisala”, objasnila nam je Nika. I uistinu jest tako – od mračnog tunela u kojemu se već lutanje prema izlasku čini neostvarivo gdje je stala na albumu 11, i sada, na samom početku novog, uobličeno kroz već ranije predstavljenu pjesmu “ima smisla” i upečatljivu rokersku “noćna svjetla”, čija energija ekspandira u pjesmi “glupan”. Zaokret je u emocijama, prihvaćanje kraja jedne ljubavne veze nakon čega slijedi “nakon tebe”, impresivna balada koja će, baš kao što je “sam(a)”, izazvati trnce tijekom nastupa uživo.

„brze suze sam pisala kao cjelinu, dok je 11 bio skupina singlova kroz godine, tako da je ovaj novi album jako konceptualan i zapravo je kao smislena zbirka nekih priča iz mog života. Zvuk je također dosta različit, dominiraju gitare i bendovski sound, a i tekstovi su dosta specifični i intimni, tako da je zapravo kao neka skroz druga era”, otkriva Nika svoju stranu priče oko nastanka i koncepta ovog albuma te dodaje kako su glavna inspiracija bile „sve neke moje priče i pričice iz života, kao i uvijek. Ljubav kao pokretač i razarač svega i tako u krug.”

Nika Turković/foto: Matej Grgić

Priča se nastavlja uz “nema na čemu”, u kojoj se budi nova energija, nova osoba koja u svojoj nježnosti i krhkosti vokala skriva iznimnu snagu koja postaje jasnija u žestokoj “dovoljna”, u kojoj dominira gitarska distorzija. Radi se o onoj koju će zavoljeti i radijski eter i koncertna publika. „Uvijek volim da ljudi sami nađu svoje teme na pjesmama”, objasnila nam je Nika, a prolazeći kroz brze suze postaje sve očitije kako će se baš svatko pronaći u ovim pjesmama, no one istovremeno nisu klišej, ni u zvuku, ni u estetici stihova, opet su dovoljno pitke za široku publiku.

Nika Turković/foto: Matej Grgić

„Ivan Pešut je i dalje moj glavni čovjek bez kojeg ne bismo imali album. Zapravo smo sav zvuk napravili zajedno i ponosno dijelim ovaj album s njim na pola. Na pjesmama sam većinski radila sama, ali na dvije pjesme sa mnom glazbu potpisuje Antonio Perina, koji je fantastičan i nadam se da je ovo samo početak našeg pisanja skupa. Isto moram reći i za pretalentiranu Valneu Bulić, koja potpisuje jedinu stvar na albumu koju nisam ja pisala – “nakon tebe“. Ponovno imam duet s pocket palmom, i to za pjesmu “koža“, koju smo za probu izveli u Tvornici kulture prošle godine, a s obzirom na to da su ljudi na nju baš lijepo reagirali, odlučili smo da to mora ići na album u novoj verziji. Bila mi je čast raditi s ovako kul, prekrasnom i talentiranom ekipom.”

Nika Turković/foto: Matej Grgić

Ova ekipa uistinu jest pun pogodak, a osobni umjetnički doprinos svakog pojedinca kojeg nam Nika navodi iskren je i darovan albumu s posebnom pažnjom. Nika je izvukla najbolje iz suradnika, a time i najbolje iz svog umjetničkog pera (do sada!): „Imala sam jasnu viziju što želim da album bude i kako želim da izgleda i zvuči, ali nisam znala kakve će se pjesme dogoditi putem. Tu sam si maksimalno dala prostora da muziciram i razmišljam bez nekih ograničenja i pravila”, dodaje Nika, koja iz optimizma ponovno prelazi u melankoliju s pjesmom “rođendan” –  koja prelazi u divan duet s pocket palmom u “koža”, dok se optimizam ponovno rađa u pjesmi “tvoja”, koju sama Nika ističe kao svoju najdražu:

„Najsretnija je i najemotivnija pjesma koju sam si ikad dozvolila da napišem. Inače većinski pišem tužno ili bar kopam po toj emociji inicijalno, pa mi je “tvoja“ uvijek nekako posebno draga jer nije počela iz toga, nego upravo suprotno.” Posljednja brza suza pada u “bilo bi u redu”, kada je napokon pronašla svjetlo na kraju tunela, udahnula svjež zrak, čvrsto stala na noge i samo dala naslutiti što nas očekuje u sljedećem poglavlju karijere.

Nika Turković/foto: Matej Grgić

„Najviše sam se promijenila kao čovjek, ali to je nekako neizbježno kroz život, pa automatski s time idu i sve druge promjene. Autorski sam možda hrabrija, ali i malo me više “boli briga“, samo želim ispričati sve kako sam zamislila i to je to. A možda najveću promjenu ima taj izvođački dio u kojem živim za svoj bend i sve što skupa napravimo na pozornici, pa sam razmišljajući o albumu, jako puno i mislila o njima – kako će oni nešto odsvirati, kako će to zazvučati… Svakako mislim da se sve to i čuje u albumu”, objašnjava Nika te dodaje: „Rekla bih da album pišem od “ima smisla“ koja je izašla krajem 2023., ali zapravo sam se aktivno i konceptualno primila svega na jesen prošle godine. Tako da posljednjih sedam-osam mjeseci aktivno pišemo/radimo/snimamo. Proces je bio jako zabavan, baš sam se pustila u tome svemu i manje razmišljala kako će nešto proći, a više radila točno onako kako ja mislim da treba u tom momentu. Pisala sam u hodu, u autu, s Antonijem Perinom, s Valneom Bulić, sve završavala s Ivanom Pešutom u studiju zadnja tri-četiri mjeseca, i eto, završili smo sve.”

Djelo krasi i zanimljiva naslovnica koja odražava novu fazu vizualne estetike, koja je Niki oduvijek bila bitna: „Jako, volim taj dio i zabavlja me igrati se s idejama i razmišljati kako bi taj vizualni dio popratio ono što će ljudi slušati, tako da smo se i ovaj puta potrudili da uspijemo u tome. Htjela sam da omot bude malo rokenrol, malo retro, ali da ne odaje previše; da fokus bude na naslovu albuma i samoj muzici. Veselim se da vidite vinil, to mi je najdraži dio! Fotke je radio Danko Šimunović, a sav dizajn, vizualni identitet i sve ostalo, moja najdraža dizajnerica i prijateljica Ana Žurić. Zadnji spot za pjesmu “rođendan“, za koju sam odlučila da mora izaći s albumom, radio je Benjamin Strike, s Mateom Jurčićem na kameri, i naravno Lukom Vidovićem. Benjamin i Luka su radili sve spotove za pjesme na ovom albumu, tako da i oni nose veliki dio ove priče.”

Album je od 15. svibnja dostupan na svim streaming servisima, dobit će i vinilno izdanje, a Nika nam je za sâm kraj najavila koncertnu promociju u Zagrebu na jesen i zaključila: „Jedva čekam svirati “dovoljna“ jer mislim da ćemo se na njoj baš izguštati! I bend i publika!”