Prateći vokali: druga strana pozornice

Na svakom velikom koncertu, negdje iza ili sa strane glavnog vokala kojeg prate reflektori i čiji se lik pojavljuje na jumbo plakatu, stoji dvoje, troje ili četvero ljudi s mikrofonima, pjevajući. Često bolje od glavnih faca. Uvijek discipliniranije. I gotovo uvijek anonimno ili barem anonimnije.

Prateći vokali glazbena su infrastruktura u najdoslovnijem smislu: mahom nevidljiva, neophodna i vrednovana tek kada ih nema. Nema ih na plakatima. Nisu predmet tabloidnih intervjua. Njihova imena stoje u sitnom tisku, u prijelomu teksta na unutarnjoj strani omota koji nitko ne čita. A ipak, bez njih je, pogotovo na pozornici, podosta pusto.

Uz to, prateći vokali iznimno su mobilna profesija. Turneje, probe, festivalske tonske probe, HRT-ova snimanja, studijski angažmani – sve to u kratkim vremenskim razmacima, s različitim repertoarima i različitim izvođačima. Logistika je karijera za sebe.

U najužem tehničkom smislu, prateći vokal jest pjevač ili pjevačica koji izvodi harmonijske dionice koje podupiru, obogaćuju ili pojačavaju glas glavnog izvođača. No definicija opisuje tek anatomiju, a ne fiziologiju poziva. Disciplina koja se pritom zahtijeva od pratećih vokala nadilazi disciplinu solista. Solist smije biti ekscentričan, smije griješiti pod opravdanjem karizme, smije imati loš dan koji publika oprašta zbog reputacije. Prateći vokal nema taj luksuz. Mora biti savršen, pouzdan, nevidljiv u pogrešci i nevidljiv u uspjehu. Mora znati gdje i kada prestaje, što je možda najteža od svih glazbenih kompetencija.

Prateći vokali u tom su smislu živi ekvivalent studijskog layeringa: dodaju harmonijsku gustoću, drže intonaciju i popunjavaju frekvencijski spektar koji jedan glas ne može pokriti. Vizualno su dio bogatije produkcije. Njihova prisutnost na pozornici čini nastup punijim, daje mu karakter ansambla i sugerira da je riječ o glazbenom događaju, a ne o karaoke – izvedbi uz snimku. Na velikim produkcijama, poput Čolićevih koncerata u arenama ili Oliverovih nastupa u Royal Albert Hallu, taj je vizualni element konstitutivan.

Za samog izvođača prateći vokali funkcioniraju kao glazbena sigurnosna mreža i energetski reflektor. Pjevati uz nekoga tko pjeva dobro povlači vlastitu izvedbu prema gore, što je fenomen dobro poznat svim komornim glazbenicima. Zvijezda pjeva bolje kada uz sebe ima nekoga tko pjeva besprijekorno.

Prateći vokali stoga moraju posjedovati širi glazbeni vokabular od prosječnog pop-solista. Moraju čitati note ili ih barem jako dobro osjećati, instinktivno harmonizirati, brzo pohvatati materijal koji se mijenja od turneje do turneje te prilagoditi vlastitu boju glasa tipu zvuka koji pojedini izvođač predstavlja. Uz Gibonnija trebaju donijeti mediteransku toplinu, uz Terezu Kesoviju eleganciju i preciznost u visokim dionicama, a uz Mladena Grdovića ili Mišu Kovača, dok je još nastupao, jednostavno – odnijeti nastup. Isti čovjek, isti glas, potpuno različit instrumentalni kontekst.

Studijski rad pratećih vokala posebna je disciplina. Snimanje pratećih vokala u studiju zahtijeva sposobnost slojevitog pjevanja, odnosno snimanja iste dionice više puta, uz finiju intonacijsku kontrolu nego ikada uživo.

Hrvatska glazbena scena ima relativno malu, ali iznimno kompetentnu zajednicu pratećih vokala. Isti glasovi pojavljuju se uz Gibonnija, Parni valjak, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Severinu, Dinu Merlina i mnoge druge, pri čemu gotovo nitko iz publike ne zna da sluša iste ljude. To je istodobno pohvala njihovoj profesionalnosti i kritika industrijskog tretmana te profesije.

Ovdje ćemo istaknuti neke od trenutačno prisutnih.

Ana Kabalin – riječka pjevačica koja je karijeru gradila polako i metodično, od Putokaza i grupe Metrobolik, preko samostalnih singlova, do pozicije jedne od najtraženijih pratećih vokalistica na sceni. Uz Parni valjak nastupila je na svim velikim turnejama i na komemorativnom koncertu „Dovoljno je reći… Aki“ u Areni Zagreb 2022. godine. U intervjuu je opisala tu dvojnost poziva: prateći vokal opušteniji je i manje izložen, ali „kad si u bendu poput Parnog valjka, oči su uprte u tebe cijelo vrijeme“.

Daria Hodnik Marinković – diplomirana muzikologinja čiji glas objektivno svakodnevno čujemo, a da ga ne prepoznajemo. Karijeru prateće vokalistice započela je 1995. godine, sasvim slučajno – pratila je prijateljicu na snimanje za Crvenu jabuku i ostala, kako sama kaže, „sve do danas“. Vatreno krštenje doživjela je kod Nikše Bratoša u slavnom studiju Rockoko. Od 2000. godine stalna je vokalna pratnja Dini Merlinu, s kojim je prošla Europu, Ameriku i Australiju. Paralelno je godinama pjevala za Gibonnija, Severinu, Zdravka Čolića i mnoge druge. Uz sve to, od sredine 2010-ih razvija vlastitu autorsku karijeru i prima nominacije za Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu.

Mateja Majerle – Opatijka s magisterijem glume s ADU-a godinama djeluje u dvjema paralelnim profesionalnim orbitama: kazalištu i pratećim vokalima. Na pozornicama je bila iza nekih od najvećih glasova domaće i regionalne scene: Tereze Kesovije, Radojke Šverko, Mladena Grdovića, Zdravka Čolića, Massima Savića, Leta 3, Teške industrije i Severine. Njezina je pozicija simptomatična za podijeljenost koju mnogi prateći vokali dijele: pjevala je za neke od najrenomiranijih domaćih izvođača, a šira je publika njezino lice zapamtila tek iz sinkronizacija i kazališnih nastupa.

Nataša Mirković Belošević – s 19 godina postala je glavna vokalistica Novih fosila, u kojima je ostala do 2001. godine, te je prošla inverzan put od solistice u poznatom bendu prema pratećim vokalima. Nakon odlaska iz benda posvetila se studijskom radu i nastupima uživo kao prateća vokalistica, surađujući ponajviše s Danijelom Martinović i Zdravkom Čolićem. Sudjelovala je i u nizu HRT-ovih glazbenih emisija: Ples sa zvijezdama, Zvijezde pjevaju, The Voice i A strana. Paralelno je izgradila respektabilnu karijeru glasovne glumice.

Vladimir Pavelić Bubi – pjevač i bubnjar koji je ušao u Nove fosile sredinom devedesetih kao dio obnovljene postave s dvjema novim pjevačicama, postave koja, kako je Marinko Colnago rekao, „nije s publikom kliknula kako treba“. Kada se ta postava raspala, Bubi i Nataša Mirković ostali su u bendu kao prateći vokali. Desetljećima poslije Bubi je i dalje dio pratećeg kvarteta Novih fosila, što je znakovita trajnost: čovjek koji je bio u prvom planu sada je dio pozadine, i to dobrovoljno, s punim profesionalnim dostojanstvom.

Kristina Kresnik – dio je stalnog vokalnog dvojca koji Parni valjak angažira na svim koncertnim nastupima. Na komemorativnom koncertu „Dovoljno je reći… Aki“ bila je poimence navedena u postavi benda, što je, u kontekstu te industrije, oblik priznanja koji se ne smije podcijeniti. Sve to nakon samostalne karijere ili usporedno s njezinim razvojem.

Sestre Palić – rijedak fenomen na domaćoj sceni ne samo kao prateći vokali nego prateći vokali kao kolektivni identitet. Javnost ih je upoznala kroz suradnju sa sestrama Husar, a zatim su jedna po jedna i sve zajedno postale dio stalnog vokalnog repozitorija domaće scene. Najstarija, Đorđija, izgradila je karijeru i poziciju vokalne trenerice kao dio Vanninog tima u The Voice Hrvatska, što je u kontekstu ove profesije neobičan javni iskorak jer istupa iz sjene pozornice prema TV licu. Elizabeta je diplomirala violinu na glazbenoj akademiji i paralelno predaje u glazbenoj školi. Kornelija je utjelovila lik Katarine Zrinski u spotu za Thompsonovu pjesmu “Nepročitano pismo” i prkoseći uobičajenoj nevidljivosti zanata jednim vizualnim angažmanom izašla je iz sjene. Mihaela Karla, najmlađa, nastupila je uz Thompsona u visokoj trudnoći na koncertu u Sinju. Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu u srpnju 2025. po organizatorskim najavama najveći glazbeni događaj u povijesti Hrvatske, s više od pola milijuna posjetitelja bio je njihov dosad najeksponiraniji nastup, ali ako pobrajamo još neke bitne suradnje u nizu će se naći i Oliver Dragojević, Tony Cetinski, Nina Badrić, Novi Fosili; duhovni koncert Progledaj srcem, Maksimir 2022. I tako šire.

Poseban sustav pratećih vokala u Hrvatskoj razvio se oko HRT-ovih glazbenih produkcija. Emisije poput Zvijezde pjevaju, The Voice Hrvatska, Ples sa zvijezdama i A strana zahtijevaju stalnu skupinu kompetentnih vokala koji mogu pratiti različite izvođače u kratkim vremenskim razmacima, uz minimalnu pripremu i maksimalnu fleksibilnost. Isti pjevači kruže emisijama, nudeći televizijskim produkcijama ono što te produkcije ne mogu improvizirati – vokalnu sigurnost.

Ne postoji specifična logika prema kojoj prateći vokal može postati solist, ali to nije ni nemoguće. Biti sjajan prateći vokal i biti uspješan solist zahtijeva različite kompetencije, različite osobnosti i, ponajviše, različite tržišne pozicije. Upravo je zato tranzicija rijetka i, kada se dogodi, uvijek zanimljiva.

Postoji strukturni paradoks u tretmanu pratećih vokala unutar glazbene industrije, a očituje se u činjenici da su, što su bolji, manje primjetni. Savršen prateći vokal potpuno se stapa sa zvukom koji podupire, a njegova ili njezina nevidljivost svjedoči o kvaliteti. Loš prateći vokal čuje se jer se ističe. Dobar se ne čuje zasebno jer čujemo cjelinu.

Ta logika objašnjava zašto industrija strukturno potiče anonimnost pratećih vokala: njihova vidljivost narušava iluziju o solistu kao jedinom izvoru zvuka. Glazbena ekonomija zvijezda funkcionira tako da publika vjeruje kako kupuje jedan glas, jedan talent i jednu osobnost. Prateći vokali živi su dokaz da je taj glas uvijek kolektivna konstrukcija.

Prateći vokal nije neuspjeli solist, nego poseban poziv s vlastitom estetikom, vlastitom etikom i vlastitom vrstom ponosa zanatlije koji zna da bez njega konstrukcija pada, čak i ako mu ime nije ucrtano u projekt.

Svaka nota koju Ana Kabalin otpjeva iza mikrofona Parnog valjka, svaki harmonijski sloj koji Daria Hodnik ugradi u Gibonnijev studijski album, svaki visoki ton koji Mateja Majerle drži iza Terezina glasa – sve to jest glazba, samo se drugačije potpisuje. Ili, preciznije, gotovo se nikada ne potpisuje, ali daleko od toga da ne postoji i da nije referentna.