Retrospektiva: Dunja Knebl u tri poglavlja

DUNJA KNEBL – BEZ KNEDLE U GRLU

Jubilarna 12. retrospektiva i treća u nizu koja se bavi kantautorima pučko-dijalektalne inspiracije posvećena je Dunji Knebl, rođenoj u Zagrebu 1946. godine. Ta se anglistica i rusistica profesionalno bavi glazbom posljednjih tridesetak godina. Ranih devedesetih se, u jeku pomame za prefiksoidom etno, izdvojila kao jedna od najvažnijih interpretatorica tradicionalne poezije u lokalnom, močvarnom undergroundu, a još više na interkulturalnoj, zemaljskoj world sceni.

Poseban pečat priči o njoj udara činjenica da je glazbenu karijeru započela u kasnim četrdesetima, izvodeći mahom nepoznate, nikad prije snimljene pjesme pronađene u zapisima melografa, ali i svojstveni osjećaj za dramatizaciju tih pjesama uz pomoć bogatoga životnog iskustva.

Njezino neobično prezime, ako se osvrnemo na njegov germanski korijen (njem. Knebel), u sebi krije dva značenja. Prvo implicira mehaničku opstrukciju glasa, a drugo potječe iz kazališnog vokabulara i označava iznenadan duhovit efekt, odnosno, geg. Svima koji su se već susreli sa stvaralaštvom Dunje Knebl jasno je da se njezin stil može definirati kao opreka prvom značenju, a opet opisati uz pomoć drugog. Njezino je grlo snažno, a glas nježan i čist, dok je pristup interpretaciji zaigran i minimalistički.

Da je predmet u kupaonici, Dunja bi bila šareni neseser ručne izrade. Da je pločnik, nalikovala bi mozaiku inspiriranom radovima Ivana Rabuzina. Da je učenik u Hogwartsu, spavala bi u kući Ravenclaw.

Da je predmet u kupaonici… Dunja Knebl / Ilustracija: Hrvoje Dešić

AUTORSKI KLJUČ

Kao što smo već rekli, Dunja Knebl prepoznatljiva je po svome čistom vokalu i jednostavnim glazbenim aranžmanima koji su postali nešto složeniji otkad svira s bendom Kololira (posljednjih desetak godina). Ranih je devedesetih, baš kao i Lidija Bajuk, bila usmjerena na otkopavanje pučke lirske baštine uglavnom kajkavske provenijencije – prvotno međimurske, a zatim i one zagorske, prigorske i podravske. Pritom joj je posebnu radost pričinjalo snimanje pjesama koje do tada nije čula. Ipak, snimivši album s bendom, uspjela se uključiti u novi val etno glazbe, u kojem je naglasak stavljen na oživljavanje zaboravljenih instrumenata.

Kao još jedan zaštitni znak mogli bismo istaknuti jaku pedagošku intenciju, odnosno, namjeru da pjesme koje interpretira približi raznolikoj publici, bilo kao prevoditeljica, bilo kao dramski autor i glazbenik. Također, velika je ljubiteljica književnosti, odnosno, knjiga pomoću kojih je i otkrila njoj poznate glazbene svjetove, pri čemu su pomogla i brojna putovanja u djetinjstvu i mladosti. Naime, njezin je otac, Franjo – narodni heroj i partizanski general – često putovao po službenoj dužnosti te je tako Dunji priuštio jedinstveno i nezaboravno iskustvo života u SAD-u, Indoneziji i Rusiji.

U SAD-u je otkrila Burl Ivesa, folk pjevača i sakupljača narodnih pjesama te se zaljubila u njegove jednostavne pjesme na gitari. Prva pjesma koju je ikad naučila na temelju nota, a da je prethodno nije čula, bila je ”The Wraggle Taggle Gypsies, oh!” iz knjige The Fireside Book of Folk Songs.

Iako je već kao djevojčica, ali i u svojim dvadesetima nastupala, primjerice, sa Studentskim eksperimentalnim kazalištem – i imala priliku ostati na sceni – sama je odlučila postati profesoricom ruskoga i engleskog jezika. Karijera o kojoj danas pišemo službeno je počela 16. travnja 1993. godine, koncertom u zagrebačkoj dvorani KIC-a, kada je predstavljena lepeza uglavnom nepoznatih međimurskih pjesama, pronađenih u notnim zapisima knjige Florijana Andrašeca, Pučke popijevke iz Međimurja.

Taj je prijelaz u svom životu Dunja Knebl opisala pomoću pjesme ”The Wraggle Taggle Gypsies, oh!”, prve koju je naučila iz knjige, bez da ju je najprije čula. Pjesma je to o ženi koja netom nakon udaje bježi s Romima i ostaje s njima, slobodna, bez udobnosti koju pružaju materijalne stvari. Napustiti siguran posao i otisnuti se u podzemne vode hrvatske glazbe pustolovina je i po standardima Josepha Campbella.

Njezino je prvo izdanje bila mikro kazeta Čuješ, golob, čuješ objavljena nešto prije već spomenutog albuma Ethno Ambient Live kojim su, uz nju, na velikoj sceni debitirali Lidija Bajuk, Legen te njezina kći Irina Vitorović. Na oba je albuma, pa i na dugometražnom prvencu …jer bez tebe nema mene (1996) prepoznatljiva razigranost njezina vokala te muzički minimalizam vođen udaraljkama i jednostavnim gitarističkim, klavirskim ili a capella aranžmanima.

Dunja Knebl je u svojoj niši devedesetih godina ostvarila ono za što je Njujorčanki Fioni Apple trebalo više od dva desetljeća. Zvučna slika albuma …jer bez tebe nema mene neodoljivo podsjeća na onu hvaljenog Fetch the Bolt Cutters. Pritom je Dunjin vokalni izraz ipak bliži onom nekoć popularne Regine Spector ili pak Tori Amos, dok se snagom svojega glasa i načinom na koji koristi tišine približava i vrhunskim folk interpretatoricama kakve su neizbježna Joan Baez i veličanstvena Buffy Sainte-Marie.

Već smo se upoznali s Lidijom Bajuk, etnologinjom i kantautoricom koju je etno glazbi uvelike privukao njezin aktivistički potencijal, preveden u ekološke i etnološke zadatke, odnosno, veličanje prirode i ljubav prema zavičaju. Za razliku od nje, Dunju Knebl prema etnu očigledno privlači ono morbidno i tamno u narodnom; dijalog prirode i nestalnoga mladenačkog raspoloženja, skrivena ljudska priroda i ljudsko lice prirode, ljubav prema čovječanstvu. Pjesme koje bira zvuče kao pjesme koje moja baka, svega desetak godina starija od nje, i danas recitira kad mi govori da se u njezinoj mladosti na selu nitko nije ženio s onim koga je volio. Dunjin je pod-žanr folklora otvoreniji tabu temama i predan tome da se one rastumače.

… jer bez tebe nema mene estetski i kronološki slijede Iz globline srca i Četiri frtalji. Londonsko izdanje WORLD MUSIC The Rough Guide (VOLUME I) iz 1999. godine preporučilo je upravo Dunjin album Iz globline srca kao uvod u hrvatsku etno glazbu.

Početkom tisućljeća Dunja počinje snimati, odnosno, objavljivati pjesme na engleskom i ruskom. Tada izlazi trojezični Da sam barem guska.

Do susreta s Kololirom i Rokom Margetom koji su obilježili njezino stvaralaštvo u posljednjem desetljeću, Dunja je objavila još pet albuma: Polje široko, nebo visoko (2005); Porinom nagrađeni Kite i kitice (2007); Dođe Božić oj, koledo! (2008); Spevala mi papiga (2009) i Jelen pase (2010). Potonji je nastao u suradnji s Tomom Sombolcem koji je uz Ninu Romić i Damjana Čakmaka Dunji pomogao snimiti i jedan od ponajboljih božićnih albuma koji imamo.

S Kololirom je snimila tri albuma: Tamo doli (2013); I Mara i cvetje (2015) i Tamo gori (2020), a s Rokom Margetom još Svilarica svilu prede (2019) i Songbook Songs (2021). Na potonjem se nalaze i pjesme na slovačkom, bjeloruskom, ukrajinskom i indonezijskom. Album Tamo doli proveo je dva mjeseca na europskoj world ljestvici, a sličan uspjeh ponovljen je albumom Svilarica svilu prede. Stoga će Dunja često reći da je hrvatska etno glazba zanimljivija onima koji s Hrvatskom veze nemaju.

U posljednjem su desetljeću objavljeni i tragično-epski-mega ciklus 33 balade (2017), triplet From Over There to Over Here – USA & England, Indonesia and Russia (2014) te njezin prvi album autorskih pjesama na engleskom Love Li(v)es.

DUNJA KNEBL U BROJEVIMA

Nedavno je u jednome radijskom intervjuu Dunja sâma priznala da ne zna točan broj pjesama koje je ‘spasila’ iz knjiga. Precizan i pouzdan podatak o tome nije moguće pronaći ni na stranicama ZAMP-a, iako možemo pretpostaviti da je riječ o više od dvije stotine pjesama. Naime, katalog Dunje Knebl, prema njezinoj službenoj web stranici, broji više od dvadeset izdanja. Samo u posljednjih deset godina, otkad traje suradnja s Kololirom, objavljeno je čak deset albuma.

Uvid u njezinu diskografiju navodi nas na zaključak da je baš ta suradnja bila presudna za prilagodbu novim mrežnim platformama i suvremenim strujama domaće etno, odnosno world scene. Tako Dunja svoje višejezične albume objavljuje na Bandcampu te se, u nedostatku interesa u domovini, okreće inozemstvu.

Dunja ima raznolika koncertna iskustva: od samostalnih koncerata, festivala, pa sve do nastupa u sklopu predstavljanja knjiga ili otvaranja izložbi. Više je puta nastupila u okviru Međunarodne smotre folklora u Zagrebu, na smotri tradicionalnih međimurskih pjesama u Nedelišću Međimurske popevke te na međunarodnom festivalu etno glazbe ETHNOAMBIENT u Solinu. Osim u Hrvatskoj nastupala je u Irskoj, Nizozemskoj, SAD-u, Slovačkoj, Švedskoj, Mađarskoj, u Sloveniji, Italiji, Makedoniji, Švicarskoj, Njemačkoj, Južnoafričkoj Republici i Portugalu.

Pjesme koje je obradila koristile su se u nekoliko kazališnih predstava (Ogledam se, Regoč i Kosjenka, Tri narodne priče i Oj ti tožni človek), a ima i dvije vlastite predstave, odnosno, monodrame s pjevanjem: Zašto sam postala javna pjevačica sa 47 godina ili Strah od kloniranja: autobiografska humorna monodrama s pjevanjem na hrvatskom, engleskom, ruskom i indonezijskom jeziku i Priča o zaboravljenim pjesmama. Godinama vodi radionice na kojima mlade u Hrvatskoj i iseljeništvu uči pjevati hrvatske narodne pjesme.

ŠKRIPAVA LADICA

Osim već spomenutih, Dunja Knebl surađivala je i s dubrovačkim kompozitorom Teom Martinovićem, legendarnim ton majstorom Mladenom Škalecom, Danijelom Maodušom iz grupe Afion, Hrvojem Nikšićem te drugim višestruko talentiranim glazbenicima, od samoukih entuzijasta do školovanih klasičara koji su, svatko na svoj način, uglavnom nišni ili pod-žanrovski glazbenici. Bila je i ostala nezamjenjiva alternativka.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Glazba.hr.