Glazbeno središte
Šibenik: Grad je pozornica (dio prvi, osnove)
Šibenik je mali grad s velikom ljubavlju prema glazbi i kulturi. Uvijek drugačiji, sa stavom, u trendu ili ispred njega. S obzirom na proporciju veličine grada i kvalitete njegovih (glazbenih) sadržaja, on je pravi urbani fenomen, u Hrvatskoj nažalost sasvim sam, izoliran. On je jedini naš manji grad koji po kvaliteti kulturnih programa može parirati Zagrebu.
Nema medija koji posljednjih tjedana nije izvijestio da je zvijezda dočeka nove godine u Šibeniku Róisín Murphy. Ljude diljem Hrvatske u toj će noći zabavljati popularni domaći izvođači, dok Šibenčani jasno pokazuju – oni su drugačiji.
Jedini su koji su na javnu proslavu Nove pozvali svjetski poznatu zvijezdu, a može se reći da im to već i postaje tradicija (2019. su nastupili Stereo MC’s).
Murphy će pjevati na najvažnijem mjestu u gradu, ispred katedrale, i to je sjajan primjer koji opisuje šibensku kulturnu politiku posljednjih godina.
Doveli su veliko ime zahvaljujući kojem su već danima rasprodane ulaznice i za ostale programe u gradu – poput onih u Azimutu ili Tunelu – no pozitivni utjecaj vidljiv je i šire: puni hoteli u gradu pokazuju da je moguće privući turiste na more i usred zime te ilustriraju zašto priča o Šibeniku kao glazbenom središtu nije samo priča o glazbi i kreativnosti, nego i o ekonomiji, gospodarstvu, upravljanju gradom.
Što ne znači da kreativnosti manjka, dapače.
Šibenčani ništa ne rade generički, pa, primjerice, teren za Róisín pripremaju na sasvim osebujan način; modnim editorijalom koji je hommage ovoj kreativki, no ujedno i predstavljanje šibenskih dizajnera, modela, vintage dućana… Ideju i izvedbu te ideje potpisuje Valerio Baranović, jedan od tamošnjih ponajboljih fotografa. Njegov objektiv redovito odašilje najljepše šibenske rezglednice, a ujedno je i neumorni kroničar glazbenih zbivanja u Šibeniku.
Modni editorijal inspiriran pjevačicom Róisín Murphy / Valerio Baranović
Propast industrije, procvat kulture
Prije rata Šibenik je bio industrijska i vojna sila, a nakon njega, uslijed propasti tih industrija, postao je grad-slučaj. Godinama je bio zapostavljen i izostavljen s turističke karte Hrvatske, unatoč tome što je smješten na obali. Slovio je za mjesto bez prosperiteta.
No sve te činjenice nemaju veze sa Šibenikom kakvim ga percipiramo danas. Ovaj grad posljednjih godina doživljava pravu renesansu kojoj je jedno od najvažnijih pogonskih goriva upravo kultura.
Šibenik je prošao transformaciju koja se može opisati na slikovitom primjeru. U njemu postoje utvrde iz turskog doba, tuneli iz Drugoga svjetskog rata i u novijoj povijesti građene vojarne. Gotovo sva mjesta u gradu koja su povezana s ratovanjem, a više nemaju svoju primarnu funkciju, danas su prenamijenjena u zdanja za glazbu i kulturu generalno.
Već je nadaleko poznata priča da su tri šibenska velikana – Vice Vukov, Arsen Dedić i Mišo Kovač – živjeli u istoj ulici. Iz Krešimirova grada je i svjetski poznati virtuoz Maksim Mrvica, kao i ikona šlagerske dalmatinske pjesme Ivo Pattiera. Itekako važan trag u hrvatskoj glazbi je kao urednik ostavio i Siniša Škarica, a pamti se i grupa Mi, koju je upravo on osnovao, a koja se bila ponovno okupila za ovogodišnje, 22. po redu Večeri dalmatinske šansone. Govoreći o potonjoj i drugim grupama iz istog vremena, Šibenčani vole ponosno istaknuti da su se njihovi bendovi osnivali istih godina kad i Beatlesi i Stonesi.
Ovo je grad iznimno bogate povijesti, kako generalne, tako i glazbene i kulturne. Stoga je upravo Šibenik prvo mjesto u sklopu našeg serijala Glazbeno središte čiju priču objavljujemo u dva dijela. Kako ne bismo izgubili fokus, tekstovi će se primarno baviti trenutnim stanjem i faktorima koji danas čine njegovu scenu.
(Neki) protagonisti trenutka
Jedan od šibenskih dragulja koji oblikuju kulturnu politiku grada je ustanova Tvrđava kulture, koja upravlja revitaliziranim šibenskim tvrđavama (od kojih su za glazbu važne sv. Mihovil i Barone), kao i Kućom umjetnosti Arsen.
Tvrđava Sv. Mihovila / Tvrđava kulture
Sv. Mihovil je u nekoliko godina postao jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih pozornica, specifična po bajkovitom pogledu na grad i šibenski arhipelag. Na njoj su, recimo, nastupili Lorde, Jack Savoretti, King Gizzard & The Lizard Wizard, Gus Gus, Bryan Ferry i LP, kao i sve važne hrvatske zvijezde. Obavezno treba spomenuti i festival Let’s Rock, autorski projekt tima Tvrđave koji je u samo nekoliko godina postao jedna od najvažnijih platformi za otkrivanje nadolazećih i aktualnih talenata alternativne scene.
Let’s Rock Festival / Valerio Baranović
Tvrđava Barone je po programskoj orijentaciji nešto drugačija; ovog je ljeta primarno bila posvećena filmu, no prigodno ugošćuje i intimnije koncerte. Nešto je romantičnija, prisnija.
Tvrđava Barone / Valerio Baranović
Dok su ove open air pozornice aktualne za toplijih dana, Kuća umjetnosti Arsen je nezaobilazna točka koja održava Šibenik živim i zimi. Ona je doslovno to – kuća umjetnosti – pa se u njoj gledaju (art) filmovi, kazališne ili plesne predstave, održavaju tribine, slušaju se Sara Renar, lokalni heroji Fog Sellersi, Boris Štok, Božo Vrećo i Edin Karamazov, Zoran Predin, Mary May i mnogi drugi. Kuća umjetnosti Arsen održava dinamiku grada i preko zime.
Zahvaljujući njezinom programu, Šibenik je uvijek u korak s novitetima.
Kuća umjetnosti Arsen / Tvrđava kulture
Kuća umjetnosti Arsen / Valerio Baranović
Uz tvrđave, valja spomenuti i najvažnije okupljalište umjetnika raznih medija, Azimut, klub koji je puno više od toga.
Posljednjih nekoliko godina nezaobilazan faktor je postala i Martinska, lokacija preko puta grada na kojoj su se okupili festivali „domaće proizvodnje“. Pet-šest festivala lokalnih promotora, koji se bave cijelim spektrom žanrova – od punka do bass glazbe – pod koordinacijom Pozitivnog ritma dijeli lokaciju i dio drugih resursa potrebnih za festival, čime si značajno olakšavaju proces organizacije, ali i zajedničkim snagama brendiraju samu lokaciju. Ideja je to koja je u svojoj srži bila jednostavna, logična (premda je u izvedbi dakako zahtijevala određene napore), a nitko drugi u Hrvatskoj se nije sjetio nečeg takvog.
Blast Fest, Martinska / press
Tu je i Tunel, koji vodi kolektiv RatCat, a koji je fokusiran na rad zimi. Za vrijeme pauze uslijed korone klub je renoviran i malo je reći da izgleda svjetski. Programski je orijentiran na elektroniku i redovito ugošćuje strane DJ-e, koji nerijetko svoju hrvatsku premijeru imaju upravo u tom klubu.
Tunel / RatCat
RatCat je obnovio Tunel, a poznata je i priča o The Caveu, također preuređenom zaboravljenom amfiteatru kojeg su nazivali najljepšom pozornicom Jadrana, a koja je na koncu zatvorena jer je smetala tamošnjim stanovnicima – šišmišima. Priča je imala i snažan medijski odjek.
The Cave / Zrinka Magazin
Za ljubitelje žestokog techna u Šibeniku tu je Project Vojarna, čija ekipa redovito u nekadašnjim vojarnama radi velike zabave s najpoznatijim imenima svojeg žanra.
View this post on Instagram
Treba spomenuti i Igora Bergama te udruge Park i Kulturaljka, koji također kontinuirano organiziraju koncerte i festivale, mahom one domaćih (rock) zvijezda, a od recentnijih njihovih pothvata koji su se odlično primili treba spomenuti Proljetne ferije, novi festival u centru grada.
Šibenčani reagiraju na aktualnosti te ih i sami znaju stvoriti. Recimo, nedavno su u gradu postavili pet metara visok i pola tone težak gramofon, koji je posveta opernoj divi Ester Mazzoleni, čiji lik i djelo u Šibeniku ovih dana revaloriziraju.
Skulpturu su napravili Josip Bačelić, Branka Grubić (slikarica), Danijel Hrg (dizajner) i Mario Juras. Za potonjeg je zanimljivo istaknuti da je najpoznatiji hrvatski pitarolog; njegova umjetnička disciplina su pitari (lonci za cvijeće).
Gramofon posvećen Šibenčanki Ester Mazzoleni / Valerio Baranović
Sve je to iznimno puno za jedan mali grad, a u obzir treba uzeti da postoji još cijeli niz umjetnika, entuzijasta, glazbenika i kolektiva koji rade u nešto manjem ili drugačijem obujmu, a od kojih će neki također biti spomenuti u našim tekstovima.
Ako fokus proširimo malo van Šibenika, ali i dalje u granice Šibensko-kninske županije, svakako treba uočiti da se u Tisnom održavaju i britanski festivali okupljeni u The Garden Resortu.
Gledajući tu formulu, dobijemo rezultat u kojem je ovo sigurno županija s najvećim brojem glazbenih festivala u zemlji.
A Šibenik je grad koji ima itekako čvrste temelje scene, neovisno o dobu godine.
Dekmantel Selectors, Tisno / Tim Buiting
U početku bijaše Terraneo
Kad upitate Šibenčane koja je bila prekretna točka u novijem kulturnom razvoju njihova grada, gotovo bez iznimke odgovor će biti: „Terraneo!“.
Čovjek koji je tim festivalom (barem na nekoliko godina) pobijedio rezigniranost i mentalitet male sredine te pokazao da je, uz puno rada, moguće sve ono što se poželi – pa tako i brojne druge potaknuo da se odvaže na akciju – poznati je promotor i organizator koncerata Mate Škugor.
On je u Šibeniku odrastao te kaže da, kao i svi koji su imali sretno djetinjstvo, idealizira svoj grad prisjećajući se tog perioda. I ističe što je to što ga je činilo i što ga još uvijek čini posebnim.
„Činjenica je da je Šibenik kao vjerojatno niti jedan drugi grad u tadašnjoj Jugoslaviji svoju djecu i mlade usmjeravao prema kulturi i umjetnosti. To možemo zahvaliti Međunarodnomu dječjem festivalu zbog kojeg smo, ako ne svi, onda barem većina nas klinaca, imali priliku upoznati taj nevjerojatan svijet mašte, kreativnosti i stvaranja, a zbog čega je natprosječno puno Šibenčana svoj život posvetilo kulturi i umjetnosti“, govori Škugor.
Mate Škugor / Zvonimir Bregeš
Riječ je o festivalu primarno usmjerenom prema teatru, tako da je upravo ta umjetnost bila mjesto na kojem su brojni napravili svoje prve korake u kulturi. No važnu ulogu su igrali i igraju i neki drugi faktori.
„Preduvjet za nastanak, rast i neupitan kasniji značaj i utjecaj dječjeg festivala bila je gospodarska snaga koju je Šibenik tada imao, zahvaljujući prije svih industrijskim gigantima TLM-u i TEF-u, a zbog čega je u osamdesetima taj festival uistinu bio međunarodni, premda je u nazivu umjesto te riječi stajalo jugoslavenski. Kad kažem međunarodni, onda mislim na ozbiljne produkcije koje su dolazile iz gotovo svih krajeva svijeta, od Sjedinjenih Država do Kine, od Norveške do Gane, što je dodatno potenciralo multikulturalnost i otvorenost tadašnjeg Šibenika. I baš to su riječi koje vjerojatno najbolje opisuju grad u kojem sam odrastao – multikulturalnost i otvorenost“, priča.
Šibenik – predgrađe Vodica
Dvije spomenute tvornice koje su hranile grad gase se za vrijeme rata, a nakon njega ga napušta i vojska, koja je također predstavljala značajni ekonomski faktor.
„Tu započinje razdoblje posvemašnje apatije i besperspektivnosti. Državne investicije potpuno zaobilaze Šibenik i odlaze mahom u susjedni Zadar, čiji je ogranak partije – mislim na HDZ, da ne bi bilo zabune – bio kudikamo utjecajniji na nacionalnoj razini, a tamo gdje nema državnih nema ni ozbiljnih privatnih investicija. Tih godina sam onima koji s navedenom situacijom nisu bili upoznati u šali znao reći da je Šibenik postao predgrađe Vodica, jer dok su potonje ljeti imale kakav-takav društveni život, Šibenik se doslovno gasio nakon 23 sata. Kad je tako bilo ljeti, probajte zamisliti kakve li su tek bile zime“, kaže.
Mate Škugor, Hrvoje Jelković, Goran Lončarević, Luka Pavić i drugi suradnici Terranea njegovo prvo izdanje su realizirali 2011. godine.
„Ali ni festivala pa ni današnjeg Šibenika zasigurno ne bi bilo da za to nisu postojali određeni preduvjeti. Tu u prvom redu mislim na tadašnju lokalnu vlast i ljude poput Živane Podrug, Petra Mišure ili Franka Vidovića, koji su u ovom festivalu prepoznali određeni potencijal i pružili mu podršku, a koji su već bili ozbiljno krenuli s infrastrukturnim projektima koji su u zadnjih desetak godina potpuno preobrazili ovaj grad“, govori Škugor, aludirajući primarno na obnovljene tvrđave, ali i na kulturnu politiku grada generalno.
View this post on Instagram
Što je građevina bez sadržaja
„No same obnovljene građevine bez odgovarajućeg sadržaja koji bi im udahnuo novi život malo bi značile, tako da bih rekao da korijeni preobražaja ovog grada zasigurno sežu u vrijeme pokretanja Terranea, ali da je taj preobražaj dobrim dijelom posljedica spleta sretnih okolnosti“, kaže.
Kao jednu od tih okolnosti, osim činjenice da je obnova baštine izvedena iznimno sretno, ističe i da je Hrvoje Jelković odlučio iz temelja promijeniti vlastiti život, iz Zagreba se preseliti u Šibenik u kojeg se zahvaljujući Terraneu zaljubio, i otvoriti Azimut.
Brojni, kada se priča o kulturi, zaziru od ikakvog spominjanja politike. No strukturalna je podrška nužan uvjet za kulturni prosperitet. A Šibenik je sjajan primjer razumijevanja između kreativaca i gradskih vlasti, koje su iznimno otvorene za prijedloge koji povećavaju kvalitetu života u gradu te u njega privlače turiste, goste.
View this post on Instagram
„Političari su u Šibeniku prihvatili koncept razvoja koji je potpuno drugačiji od svega ostalog što se može vidjeti s ove strane Jadrana. Tome je zasigurno pridonijelo i onih dvadeset godina svojevrsne hibernacije u kojoj je ovaj grad živio, hibernacije zbog koje je te 2011. bio poput praznog platna koje je čekalo da ga netko oslika. Šibenik je imao sreće da su prve poteze na tom platnu povlačili ljudi koji su težili suvremenom i drugačijem; a da su ih povlačili oni koji teže tradicionalnom i uobičajenom možda danas na Tvrđavi svetog Mihovila ne bi nastupale velike svjetske zvijezde već bi ta građevina bila spomenik samoj sebi kao što je to, primjerice, Francuski paviljon u Zagrebu. Bio bi to vjerojatno još jedan prekrasan prostor koji nije obnovljen tako da se u njega mogu implementirati raznoliki suvremeni sadržaji, te kao takav ne bi započeo svoj novi život kojim danas uvelike obogaćuje zajednicu u kojoj se nalazi“, smatra Škugor.
Na koncu ga pitamo i zašto je toliko slavljeni i opjevani Terraneo ugašen. Odgovor je, kaže, iznimno kompleksan.
„I treba ga potražiti negdje drugdje“, govori.
„Ja sam, naime, festival napustio nakon njegovog drugog izdanja kad je nekadašnji investitor već postao njegov većinski vlasnik, tako da nisam bio izravno uključen u pregovore koje je dotični vodio pa ih shodno tome ni ne mogu komentirati“, priča, dodajući kako su oko festivala rasle ozbiljne ideje koje su uključivale na desetke milijuna eura investicija, no na kraju nijedan od tih planova nije realiziran.
U Šibeniku on danas ne radi.
„Dva pokušaja su bila dovoljna“, priča, pa zaključuje: „Danas u Šibenik idem opustiti se i uživati u kulturnim sadržajima o kakvima je taj grad do prije dvanaest godina mogao samo sanjati“.
Zagrepčanin koji je promijenio Šibenik
Hrvoje Jelković, osnivač i spiritus movens Azimuta, u ovaj je grad prvi puta došao 2009., kada su se odvijale pripreme za prvi Terraneo. U razdoblju tijekom kojeg je radio za festival više od pola godine provodio je u Dalmaciji.
Hrvoje Jelković / press
„Negdje između prvog i drugog izdanja festivala mi se počela javljati misao o tome kako bi bilo lijepo živjeti u Šibeniku. Privuklo me mnogo toga, nekakva lakoća postojanja i ljepota življenja uz otvorenost sredine za nove, drugačije ideje. Danas kada pogledam, bila je to ispravna odluka i stvarno sam sretan što imam privilegiju živjeti u za mene najljepšemu hrvatskom gradu“, kaže Jelković.
Jeboton u Azimutu / promo
Službeno je doselio u Krešimirov grad 2012. godine.
„Šibenik je tada imao brutalno jaku i raznoliku scenu. Pričam o bendovima koji su bili stvaralački i koncertno jako aktivni. To su L’ kok, Ti ritu piri pip, Fogsellersi, Diskodelija, Cult of reborn, kao i brojni pripadnici hip hop i punk scene. Kad bi te bendove stavio na hrpu tada, pomeli bi sve u Hrvatskoj. To sam u to vrijeme puno isticao. Kad smo radili novogodišnji doček 2014. godine, ta scena je nosila program glavne pozornice i okupila gotovo pet tisuća ljudi, što su tada za Šibenik bile jako velike brojke. Danas iskaču Hram i glazbeni projekti Mirka Raka (Fikcio Monger, Fog Sellers), a ostali su nekako u drugom planu. No imam osjećaj da postoji kvalitetna generacija klinaca koji bi opet mogli izbaciti dobrih i velikih stvari“, kaže.
Azimut je otvoren 2013. godine kao klupski prostor koji je primarno zamišljen da bude poligon bogatoj šibenskoj sceni. No on je vrlo brzo prerastao lokalnu razinu. Da spomenemo samo neke recentne koncerte, u Azimutu su u posljednjih nekoliko mjeseci svirali Irena Žilić, Koikoi, Barbara Munjas, Jonathan, Cura i dečko, Nina Romić, Eric, Jeboton…
Jonathan u Azimutu / promo
Velika priznanja
Od nagrada se ne živi, no one su znak da je nečiji rad primijećen. Posebice kada se govori o alternativnoj kulturi, važno je znati da nije uzalud. Ove je godine tako Azimut primljen u europsku mrežu koja okuplja male koncertne prostore iz EU.
„To je isto tako jedno veliko priznanje našem glazbenom odjelu i koncertnom programu kroz koji beskompromisno dovodimo sve izvođače za koje vjerujemo da im treba dati priliku“, kaže Jelković, a dodaje da je ponosan na to što je ove godine dobio i Nagradu Grada Šibenika.
„To je priznanje cijeloj alternativnoj sceni. Možda čak govorimo i o presedanu u Hrvatskoj, da je mjesto poput Azimuta dobilo nagradu takve vrste. Tako da, bez lažne skromnosti, mogu reći da sam ponosan“, govori.
Svi koji su ikada bili tamo znaju da je Azimut danas enormno više od kluba; on je najvažniji alternativni kulturni hub u gradu u kojem je umjetnost upisana u svaki centimetar prostora. To je mjesto koje godišnje u prosjeku ugosti 160 događanja, među kojima su i stand up nastupi, kvizovi, književne večeri, paneli…
Azimut, galerija / promo
„Prijelomna godina je bila 2018., kada smo uspjeli prvo posložiti projekt objedinjenoga cijelog prostora Bunara u kojemu smo smješteni. 2019. smo taj projekt i ostvarili kroz investiciju od gotovo milijun kuna. Otvorili smo gornju etažu, dobili dodatnih dvjestotinjak kvadrata prostora, otvorili Galeriju, presložili koncertnu dvoranu i zapravo ostvarili preduvjete da možemo na jednoj visokoj produkcijskoj razini raditi raznolike forme suvremene umjetnosti. Bio je to jedan stvarno kvantni skok“, kaže Jelković, objašnjavajući da su u Azimutu od samoga početka prihvaćali novitete, ideje, ljude koji su htjeli doprinijeti samom prostoru i Šibeniku.
Budućnost je sada
Za drugu prijelomnu točku razvoja Azimuta kaže da se odvija upravo sada. Za vrijeme pandemije je oko kluba osnovana i udruga, Kolektiv 4B.
„Pandemija nam je otvorila oči, okupili smo bazu ljudi koja već godinama postoji unutar Azimuta i volonterski sudjeluje u radu, kreira programe, sadržaje. Tako okupljeni shvatili smo da su nam razmišljanja i stremljenja vrlo slična te je kao produkt toga osnovana udruga Kolektiv 4B ili, kako smo je zamislili, šibenska mreža kulturne suradnje. U tom trenutku zapravo počinje treća faza razvoja koja bi svoju kulminaciju trebala imati kroz dvije do tri godine“, najavljuje Jelković, dodajući da se radi na projektima kojima će jedan od rezultata biti osnaživanje ljudskih kapaciteta, što ga posebno veseli.
Neki od programa o kojima govori su likovne prirode – to su manifestacije Ja umjetnik, Litnja kužina i Božićni tinel – i obično je riječ o prodajnim izložbama lokalnih umjetnika.
Litnja kužina, izložba šibenskih umjetnika u Azimutu / promo
„Krajnji cilj je da grad Šibenik postane grad galerija, ateljea i obrta“, kaže Jelković.
No tu su i neki projekti koji nisu nužno vezani za umjetnost, a koji su izvrstan pokazatelj da različite organizacije, institucije i udruge zajedničkim radom mogu napraviti više nego pojedinačno. Ove je godine pokrenuta platforma Flora Dalmatica kojoj je jedan od rezultata pokretanje Festivala prirode. On je obilježio mjesec travanj s čak šesnaest aktivnosti kroz koje se pričalo o prirodi, oplemenjivanju gradskih zelenih površina, ljepotama i posebnostima županije, te se, primjerice, valorizirao lik i djelo Roberta Visianija, svjetski poznatog botaničara, Šibenčanina.
Uz Azimut, odnosno Kolektiv 4B, u projektu su Muzej grada Šibenika, JU Priroda, Kulturna udruga Fotopetika, udruga turističkih vodiča Mihovil, Memorijalni centar Faust Vrančić i udruga Kino Tesla.
„Radimo mnogo edukativnih aktivnosti s ciljem što većeg uključivanje lokalne zajednice. Projekt je to s mnogo potencijala i vjerujem da će se u idućim godinama o njemu dosta pričati i pisati“, smatra Jelković.
Ističe kako u gradu buja i kvizaška scena.
„Otprilike uz otvaranje Azimuta i uz angažman Zorana Eraka i Kluba Šibenčana krenuli su pokušaji pokretanja pub kviz programa. Uz veliki entuzijazam okupljene ekipe ta priča je zaživjela iznad svih očekivanja. Kao rezultat tog rada i angažmana ekipe koja voli takav vid zabave desio se moment da je već nekoliko godina kviz scena postala jedna od jačih subkultura u Gradu, a kvizaši okupljeni u udrugu KUŠ (kviz udruga Šibenik) pokrenuli su genijalan projekt srednjoškolske državne lige koja ruši sva očekivanja po broju korisnika. Kviz scena Šibenika spada u sam vrh hrvatske scene. Genijalno je to što je u ovoj priči trebao samo početni impuls i prostor za realizaciju programa da se sâm razvije do respektabilne razine“, priča.
“Neš’ ti” mentalitet
Postoje li u radu kočnice?
„One su isključivo financijske prirode. Naime, Azimut je u punom smislu riječi nezavisan i mi smo se navikli kroz godine rada osloniti sami na sebe i samostalno, svojim sredstvima ići u realizaciju programa. Moram naglasiti da je riječ o gotovo od reda neprofitnim programa, nama bitnim za razvoj suvremene umjetničke scene i publike bez koje to sve skupa ne bi imalo smisla. To je dosta velika kočnica jer je frustrirajuće kada shvatite da se čitave godine ubijate, a zapravo radite za nekakvu prosječnu plaću“, govori.
Mangroove u Azimutu / promo
Šibenčani su ljudi specifičnog mentaliteta. Proaktivni su, direktni, (auto)ironični, nerijetko čak i – kako se kod njih kaže – grezi. Pa, kako se s time nosi jedan Zagrepčanin?
„Moj prijatelj Danijel Hrg kaže da je Šibenik jedna čvrsta stamena stijena okružena rijekom Krkom koja taj kamen valja, razbija tu krutost i unosi lucidnost i kreativnost. Upravo u tom opisu leži i odgovor na pitanje koje često slušam u zadnje vrijeme: ‘Pa dobro, što je s tim Šibenikom, zašto je tako poseban?’ Po meni je odgovor upravo u mentalitetu koji ima taj konzervatizam u ‘Ne’š ti’ i suprotnost u otvorenosti i lucidnosti koja čini da je sve moguće. Zato je, kad imaš dobru ideju, najbolje krenuti s pričom uz ‘znam da je ovo nemoguće’, koja direktno isprovocira taj ‘ne’š ti… meni govorit da je nemoguće, sad ćemo u inat to napraviti’. I tu više nije bitno koliko je ideja luda ili čak neizvediva“, kaže Jelković.
Govori i kako je Šibenik sjajno mjesto za život i zimi.
Hram u Azimutu / promo
„Otvaranjem Kuće umjetnosti Arsen, Šibenik je dobio jednu kulturnu instituciju koja kvalitetom odabranih programa i visokom razinom produkcije trenutno i nema konkurencije u Hrvatskoj. Kada u cijelu priču dodaš Muzej, prekrasno Kazalište, Gradsku knjižnicu sa svojim programima, pa to nadopuniš dvama genijalnim prostorima – Tunel kojim upravlja udruga Ratcat i Disko R koji vodi udruga Oksid – tada vidiš da postoje prostori za razne kulturne discipline. Moram spomenuti i organizacije i udruge koje također rade odlične programe: plesna udruga Sjene, Supertoon, Pozitivan ritam, Udruga P.a.r.k, čudna Muzika, Blast, Udruga Echo, ŠUM, KUŠ, Disco gimnazija, Fotopoetika, Grupa 9…“, nabraja.
„Ostaje nam još se samo što bolje povezati, izbjegavati nepotrebna programska preklapanja, razmišljati o zajedničkim marketinškim alatima. Grad Šibenik treba samo pametno sve koordinirati i raditi na tome da smanji broj sezonskih objekata i stvori preduvjete za povratak obrtnika, umjetnika i kreativaca u Grad“, kaže Jelković.
I vjeruje u još ljepšu viziju Šibenika.
„Kada to sve sagledaš kroz prostore i organizacije sasvim realno je razmišljati u budućnosti o Šibeniku kao Europskoj prijestolnici kulture, a da to ne zvuči pretenciozno i suludo. Da, trenutno je jako uzbudljivo i inspirativno živjeti u Šibeniku“, zaključuje.
Drugi nastavak teksta o Šibeniku čitajte za tjedan dana – u četvrtak, 5. siječnja 2023.
