SOMpatični prvijenac

SOM je mladi zagrebački bend koji od svojih najkrhkijih temelja postoji još od 2018., a prije nešto manje od mjesec dana debitirali su albumom O psihoSOMatskome (Records DK) – koji u svom stvaranju nastoji odmaknuti se od svih navedenih postulata što uokviruju, često i ograničavaju, stvaranje i glazbenu kreaciju

SOM / Foto: Nora Kostelnik Pogačnik

Teško je danas stvarati glazbu kojoj nitko neće prilijepiti etiketu „zvuči kao…“. Puno je tu, prije svega, glazbe, bendova, utjecaja, prijašnjih dekada i (proširenih) žanrova – svega onoga što bendovima današnjice istovremeno olakšava i otežava posao. Ali to nimalo ne obeshrabruje SOM, mladi zagrebački bend koji od svojih najkrhkijih temelja postoji još od 2018., a prije nešto manje od mjesec dana debitirali su dugoočekivanim albumom O psihoSOMatskome (Records DK) – koji u svom stvaranju nastoji odmaknuti se od svih navedenih postulata što uokviruju, često i ograničavaju, stvaranje i glazbenu kreaciju.

Dečki iz SOM-a su pjevač, gitarist, (kako on to kaže) većinski frontman Antun Antolović, student glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, zatim pjevač i klavijaturist Danijel Vukelja, koji je svoj hobi pretvorio u struku pa studira pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, basist Matija Ćepulić Polgar, matematičar iz glazbene obitelji koji svira x instrumenata i trenutno je na diplomskom studiju u Beču te bubnjar Timon Špalj, druga polovica glumačkog dijela benda. No, ni ovdje za njih ne vrijedi klasična podjela. Osim što se neki od članova izmjenjuju u lead vokalu, na momente čak i frontmanstvu (koje im, kako kažu, nije toliko važno), svi su članovi benda, bar dijelom, i autori nekih pjesama.

Sa SOM-ovima odlučujem zaplivati u razgovor uživo pa se dogovaramo za susret u zagrebačkom Krivom putu, da ulovimo bubnjara Timona u kratkim pauzama između konobarenja u jutarnjoj smjeni, kako bi bend bio u punom sastavu. Osim što sam ovim susretom razbila stereotip o tome da su češće ADU-ovci ti koji kasne (jer se u Krivom dogodilo upravo suprotno), u dugom i ugodnom razgovoru koji smo vodili vrlo su mi elokventno prepričali svoje početke i daljnji rad u bendu, razjasnili dilemu oko imena benda, kao i sve ideje, zamisli i odmake u njihovom glazbenom stvaranju te razmišljanja o budućem radu.

Kako i zašto je sve počelo

Početak benda, kao ni sadašnja postava, nije bio jednosmjeran. „Ja sam jako htio imati bend, našao sam jednu ekipu i počeli smo malo svirati. Puno ljudi se tu promijenilo, neki su otpali i uvijek bih samo ja ostao u tom bendu. Onda smo jednom pozvali Matiju kojeg sam poznavao preko Vukelje, Timon je potom uletio na par proba, a kasnije je uletio i sam Vukelja“, prisjetio se formiranja sadašnje postave (većinski) frontman Antun Antolović. Iste je želje dugo imao i Danijel Vukelja, koji se bendu priključio nešto kasnije. „Meni je također oduvijek bila želja biti u nekom bendu, da radim nešto kreativno i imam neki ispušni ventil. Skupa s Matijom bio sam u jednom cover bendu, a istovremeno sam slušao o tom Antunovom bendu koji je počinjao raditi svoje autorske pjesme“, prisjeća se Danijel te dodaje kako je zaista sretan sa svime što je bend do sad napravio te da nikad nije težio prevelikim ambicijama, već tome da stvore jedan katalog pjesama za koji misle da je originalan. „Mogu reći da sam ostvario sve što sam zapravo i htio otpočetka“, zaključuje Danijel.

Ime benda može se dvojako tumačiti / Foto: Nora Kostelnik Pogačnik

SOM ili S.O.M.?

Dečke iz SOM-a nisam mogla ne pitati koje je podrijetlo imena benda i, naravno, odnosi li se SOM isključivo na ribu ili možda, nisam bila sigurna, postoje točke između slova koje upućuju na neku skraćenicu. Kao i štošta u njihovu djelovanju, ime je nastalo gotovo slučajno, što je prepričao Antun: „Kad sam položio vozački, Vukelja i ja smo bili na cugi. On tad još nije bio u bendu, rekao sam mu da se taj moj bend nekako mora zvati i da mi je dosta glupih imena. On je odjednom predložio SOM, ja sam rekao: ‘Stari, to je fakat glupo.’ Pa smo u početku nazvali grupu SOM – radno ime i ostalo je tako do dan danas.“ Ipak, postoji i jedna pozadinska, pomalo skandalozna situacija koju nam je otkrio Danijel: „Bila je i situacija s jednim čovjekom koji je objavljivao svojevrstan sadržaj na Twitteru, a jedna od tih objava nosila je caption ‘Svježe obrijani mališa prije posla’. Onda je Antun rekao: ‘Svježe obrijani mališa, tak’ bi se trebao zvat’ bend.’ Ja sam rekao: ‘Pa, da, SOM!’ Danijel otkriva te dodaje i kako je to velika vijest za vjerne fanove jer je malo tko do sad znao za ovu ekskluzivu oko imena benda. Iako se, daje se zaključiti, te dvije koncepcije imena prožimaju, dečki se ipak radije referiraju na SOM kao ribu, nego na „Svježe obrijanog mališu“. Razumljivo.

SOM zvuči kao… SOM!

U svomenastojanju da ne stvaraju glazbu koja „zvuči kao…“, rekla bih, SOM-u uvelike pomažu dvije okolnosti. Prva je činjenica da je svatko od njih prožet različitim glazbenim uzorima, koji se ipak nalaze u jednoj zajedničkoj točki, što rezultira eklekticizmom čiji segmenti nisu u međusobnom konfliktu. „Mislim da je najbolja stvar koja se dogodila ovom bendu to što svatko od nas ima drukčije glazbene uzore i ciljeve. Mene je npr. uvijek fascinirao progresivni rock pa sam htio ubacivati što više nekonvencionalnih elemenata u odnosu na rock ili pop glazbu, u smislu harmonija i ritmova koji nisu najklasičniji“, pojašnjava Danijel. I dok se on, primjerice, oslanja na Buldožer ili Franka Zappu (od kojih je pokupio i želju za ironijskim odmakom u pjesmama), Antun na Talking Headse i Davida Byrnea (u glazbenom i scenskom smislu), Haustor i Rundeka te Red Hot Chilli Pepperse, Timonovi su uzori većinom punk, ali i Gorillazi, Sum 41, Zebrahead, čak i klasični rap, a Matija, kaže, kao da je pokupio uzore od svih članova benda. Prate, dakako, i što se paralelno događa na domaćoj glazbenoj sceni, kao i svaki mladi bend s kojim sam do sad razgovarala – neizmjerno hvale ideju Supervala, a od novijih imena ističu kolege iz Smrdljivih Martina te nezaobilazni Jeboton kolektiv, osobito bendove IDEM i Porto Morto.

Uz sve su te uzore stvorili, dolazimo zajedno do te sintagme, svojevrsnu pitku eksperimentalnost, kojom zadržavaju svoje originalne ideje i pjesme su im međusobno različite pa se na svaku „drukčije pleše“, rekao bi Antun, ali one ipak ostaju pristupačne slušateljima. „Važno nam je da je to nešto drukčije, novo, ali da je uvijek u kalupu nekih pamtljivih melodija, dobrih ritmova i riffova koji lakše uđu u uho“, pojasnio je Danijel, na što je Antun dodao kako često u one kompleksnije dijelove ubacuje i nešto catchy jer mu je bitno da ne ispadnu pretenciozni, „kao da samo želimo da svi vide što smo mi naučili u glazbenoj školi, to mi nije nikad zanimljivo ni za raditi ni za slušati.“

Na prvijencu grupe SOM nalazi se devet pjesama / Foto: Nora Kostelnik Pogačnik

Ne samo u glazbenoj školi, već i na Akademiji, Danijel Vukelja naučio je puno o svijetu klasične glazbe, iako se još uvijek nešto više okružuje popularnom glazbom. Osim o samoj glazbi, naučio je puno i o tehnikama pjevanja, što je postao dvosjekli mač u balansiranju s pjevanjem u bendu. „Ono što je najteže za uskladiti jest izvođački aspekt, to je nešto što je počelo predstavljati dosta veliki problem u mom radu. Prije nego što sam upisao studij pjevanja i počeo se baviti pjevanjem opere, nije mi bio problem satima se derati, na probi ili nastupu. Trebam dosta paziti pozicijski i na vokalno zdravlje“, pojašnjava Danijel i otkriva kako se na Akademiji nije baš hvalio svojim djelovanjem u SOM-u. Nadamo se zato da profesori ne čitaju ovakve reportaže!

Druga je okolnost SOM-ovog unikatnog zvuka iskustvo iz glumačkog svijeta kojemu pripadaju članovi benda Timon i Antun. Naime, još od prvih svirki, SOM nastoji uz svaki nastup napraviti neku priču, koju započinju kratkim Instagram videima i zatim provlače kroz estetiku nastupa. Scenski aspekt im je vrlo bitan pa za svaki gig biraju drukčije outfite, odnosno kostime. „Bili su tu biciklistički outfiti u Saxu, zatim skroz šareni u Spunku, pa smo u Močvari stavili kravate svugdje po sebi, u Cadillacu potkošulje i zlatne, gangsterske lance… uvijek spajamo svašta i time se zabavljamo“, pojasnio je Timon i prisjetio se kako je par puta u izvedbi pjesme “KRUNOSLAV (i njegova slava)“ na sceni krunio Antuna. „Definitivno nam tu pomaže naše glumačko iskustvo“, zaključio je Timon.

Antun je, s druge strane, otkrio kako scenskim nastupom i glumačkim sposobnostima zna prikriti čisto glazbene i tehničke nedostatke: „Ja bih rekao za sebe da nisam tehnički vješt glazbenik ni s instrumentom ni vokalno, ali sam se okružio dečkima koji jesu (neki više-neki manje, haha). Mislim da na live nastupima više vučem na izvedbenu stranu nego baš na glazbenu tehniku. Bilo bi super da uz to i prekrasno pjevam, ali eto!“ na što su se dečki složili kako nikad ne bi zamijenili Antunovu sceničnost za čistu virtuoznost koja bi bila samoj sebi svrhom. Nije mu, zato, strana ni zamisao da se u jednom trenutku osmisli i nekakav glazbeni performans u kojem bi se koristile njihove pjesme koje su, kaže, vrlo podložne promjenama ili bi pak za potrebe takve izvedbe nešto iznova skladali. Najsličnije iskustvo tome imali su prošlog proljeća u Kazalištu Dubrava, gdje su na poziv mladog glumca Damiana Humskog svirali u sklopu predstave Für immer punk, a kasnije nastavili sa samostalnim koncertom. Slušajući album, zaključujem kako bi se zaista dobro uklopili u neki glazbeni performans i da bi trebali ozbiljnije razmišljati o realizaciji takvog nečeg.

Album su snimali 3,3 godine / Foto: Nora Kostelnik Pogačnik

Zajednički rad i muke po prvom albumu

Album O psihoSOMatskome bend je snimao, prema Matijinom točnom matematičkom izračunu, tri godine i jednu trećinu. „Nama je najveći problem bio skupiti se jer smo svi na sto strana, pogotovo glumci kojima gluma zaista zaokuplja cijeli život“, pojasnio je Matija. Album su snimali u prostoru Music Production Academy, gdje su mogli snimati samo dva sata tjedno. „Dok bismo sve postavili i namjestili, ostalo bi nam pola sata za snimanje, ako bismo se taj tjedan uopće uspjeli naći. Kad god bismo se zalaufali, kucali bi nam na vrata da je termin gotov. Sporo smo radili progress“, prisjetio se Danijel. Također, u trenutku kad su krenuli snimati album, neke pjesme još uvijek nisu bile u potpunosti definirane. To je na duhovit način opisao Antun: „Uredno bi se dogodilo da npr. Vukelja svira dur, a ja mol ili da bi se, kad bih ja rekao neki tekst, ostatak ekipe začudio: ‘Ček’, ti to pjevaš?!’ I tako, bilo je i dogovora koji će točno biti BPM. Na kraju su nam dosta brze ispale pjesme, ali, dobro… trajao bi predugo album inače, haha!“

Još je jedna otegotna okolnost za realizaciju snimanja albuma bio nedostatak bubnjeva u prostoru MPA, o čemu svjedoči Timon: „Bubnjeve smo zbog toga snimali u Glazbenoj kući i to mijenjanje lokacija i kasnije usklađivanje snimljenog bila je prilična komplikacija.“ A upravo za usklađivanje zvuka i realizaciju aranžmanskih ideja, navodi SOM, zaslužan je najprije sound inženjer Luka Lemo, koji je imao i relativan autorski upliv u njihove pjesme. „Tu je i Karlo Gajšek, kolega iz benda Soba 9, koji nam je bio i tonac na nekoliko gaža. Mi smo njemu davali kaos od do tad snimljenih pjesama, a u što je on to pretvorio – svaka mu čast!“ zaključuje Danijel.

Na albumu se nalazi devet pjesama, „a inače ih imamo još 20-ak koje su još čudnije od ovih. S druge strane, kad smo pisali pjesme, nikad nismo ciljano išli raditi eksperimentalno, to je neki naš izričaj koji spontano dođe. Nikad nismo razgovarali o tome kakvu bismo vrstu muzike svirali“, slučajnu koncepciju iza albuma pojašnjava Antun.  Slučajna je, kaže, i mala dramaturgija među pjesmama na albumu, nastala redoslijedom kojim su posložene. „Također, nijedna pjesma na albumu nije nalik drugoj. Ovo je neki Top 9 naših pjesama koji smo odlučili pustiti na album“, dodaje Antun. U taj Top 9, na veliku žalost nekih fanova, nije ušla hit pjesma “KomsiKomsa“, snimljena kao singl. Naime, SOM je prvotno htio da singlove koje su ranije izdali naprave u drukčijim aranžmanima. „To smo, primjerice, napravili za pjesmu ‘KRUNOSLAV (i njegova slava)’ i meni je ta verzija puno zabavnija. Za ‘KomsiKomsa’ nisam imao ideje i mislim da bismo samo opet snimili istu pjesmu“, objašnjava Antun.

Upravo su takvim pristupom, spontanitetom, ali i promišljenošću te međudjelovanjem različitosti svakog člana benda u stvaranju pjesama, u debitantskom albumu dobro izbalansirali eksperimentalnije i konvencionalnije glazbene obrasce, eklekticizam koji čvrsto ne prelazi granicu pretjerivanja i zvuk kakav su željeli; na momente nalik na glazbene uzore, no većinski ipak jedinstven i nov.

SOM postoji od 2018. godine / Foto: Nora Kostelnik Pogačnik

„Stvarajte glazbu kakvu i sami želite slušati“

Promocija albuma O psihoSOMatskome je, dakako, planirana u narednim mjesecima, ali dečki ne žele brzati s najavama i konkretnim datumima, vjerojatno poučeni iskustvom izdavanja prvog albuma. Planiraju i nešto više nastupati nakon pauze od nekih godinu dana, koliko im to okolnosti i svestrani interesi u životu dopuste. „Ja bih volio da bude i još albuma, pjesama imamo, ali bitno je naći vremena za snimanje“, objektivno sagledava Antun. U svakom slučaju, SOM-ovima je drago da je njihova priča napokon malo zaživjela, unatoč ne prečestim svirkama i dugom čekanju na izlazak albuma pa se nadam(o) da će trenutno stanje stvari uspjeti zadržati.

Kad sam ih, za kraj, pitala imaju li štogod za dodati ili poručiti, dugo su razmišljali (znam, slobodna pitanja su uvijek najteža). A onda je u scenu uletio Timon, posluživši stol do nas, i poručio mladim, ali i starijim bendovima: „Stvarajte muziku koju biste htjeli čuti!“ Na što se nadovezao Danijel: „Ljudi žele napraviti nešto samo da bude prihvaćeno, ali stvar je u kreativnom stvaranju, a ne u konformizmu!“. Završno je sve podcrtao Antun: „Jer upravo to je full punk onda!“ I mislim da se tome više ništa ne treba dodati.