Tajvanski entuzijazam, hrvatska glazba i kulturne spone

Tajvanska noć

Ovih se dana u Zagrebu odvijao posjet glazbenica, glazbenika i skladatelja s Tajvana, „uzvratni susret“ koji je dijelom glazbene priče započete početkom godine, a koja je udružila umjetničku zajednicu dviju strana svijeta, dva generacijska pola te glazbe koje su ukorijenjene u različitim kulturama i poetikama.

Foto: KR

Dvostruko koncertno gostovanje, pedagošku suradnju te brojne susrete i sastanke s predstavnicima glazbenog i kulturnog života Tajvana sada je dočekala koncertna večer posvećena tajvanskoj glazbi u našoj najvećoj koncertnoj dvorani, gdje je hrvatska publika imala priliku čuti glazbu tajvanskih autora oslonjenu mahom na tamošnju glazbenu tradiciju.

Pod vodstvom tajvanske dirigentice Wen-Chen Chuang Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije izveo je u prvome dijelu koncerta u četvrtak, 27. travnja, skladbe Tyzena Hsiaoa (Anđeo s Tajvana / The Angel from Formosa ), Shu-Sia Chena (Pogledi na staru Sanxia ulicu / Glimpses of Sanxia Old Street) te Idilu Blagoje Berse.

Jong-Teh Lin

Nažalost, za vrijeme trajanja koncerta gdje se izvodila mahom njegova glazba, stigla je vijest o smrti tajvanskog skladatelja Jong-Teh Lina (1937. – 2023.). Lin je među tajvanskom glazbenom zajednicom bio istaknutom ličnosti prvenstveno zbog njegove uloge u glazbenoj pedagogiji i razgranatoj mreži centara za poduku diljem Tajvana, za što je dobrom podlogom bio nekadašnji studij kod glasovitog Carla Orffa u Stuttgartu.

Jong-Teh Lin prije koncerta u Kaohsiungu / Foto: KR

Uz oslonac u romantičkoj tradiciji s jedne te tradicijskoj glazbi i napjevima otočke domovine s druge strane, Linova je glazba odražavala nešto mekši pristup i odzvuk daljih vremenena nego li je to njegovo smionije slikarstvo, predstavljeno i hrvatskoj publici na izložbi u predvorju velike dvorane Vatroslava Lisinskog.

Foto: Marija Štilinović/ SO HRT

Na zagrebačkom koncertu svoju je interpretaciju Linova Koncerta za violinu i orkestar, Ždral (The Egret Violin Concerto) nakon tajvanske izvedbe ponovio Anđelko Krpan dok je tenor Yu-Hsuan Cheng izveo skladbu Mirna noć (A Tranquil Night).

Foto: Marija Štilinović/ SO HRT

U koncertantnoj izvedbi Linovih dvaju pjevačkih kvarteta (Cradle song i Hide and Seek) predstavili su se sopranistica Hwei-Jan Luo, mezzosopranistica Mariko Kadowaki, tenor Yu-Hsuan Cheng i Talijan tajvanske adrese, bariton Tulio Silvestri.

U zaključnom Koncertu za violinu, violončelo, glasovir i orkestar koji nosi isti podnaslov i osnovni tematski materijal kao i Violinski koncert, solisti su, kao i u Tajvanu, bili Tao-Yuan Hsiao i Branimir Pustički kojima se ovaj put pridružila pijanistica Petra Gilming.

Foto: Marija Štilinović/ SO HRT

Ovo je gostovanje i povezivanje dviju umjetničkih zajednica bio dugoročni san vremešnog skladatelja koji je, unatoč planu da i sam ovom prilikom posjeti Hrvatsku, od putovanja u više od devet tisuća kilometara udaljenu zemlju morao odustati, a baš dok se njegova glazba izvodila na koncertu u Zagrebu, Lin je preminuo u tajvanskoj bolnici.

Hwei-Jan Luo, Mariko Kadowaki, Yu-Hsuan Cheng, Tulio Silvestri / Foto: Marija Štilinović/ SO HRT

Grassroots kultura

Kako to često biva, cijela suradnja odvija se mimo institucionalne potke ili podrške te počiva na inicijativi i angažmanu pojedinaca, pri čemu su glavna akterica i akter ove priče petnaestogodišnja tajvanska violinistica, ujedno zagrebačka studentica u klasi Anđelka Krpana, Elisa (Tao-Yuan Hsiao) i spomenuti tajvanski skladatelj, pjesnik, slikar i glazbeni pedagog.

Upravo je njegov aktivizam u području umjetnosti i ekologije tijekom godina pogurao jednu čitavu glazbenu mrežu edukatora u rodnoj zemlji, a ova je tajvansko-hrvatska suradnja te spajanje profesionalaca u različitim područjima rada u glazbi također rezultat primarno njegovih nastojanja.

Foto: Tin Marjanović/CMC

Zahvaljujući konkretnoj potpori tamošnje zajednice idejama maestra Lina, uz koordinaciju spiritusa movensa, Chen-Gi Leeja, od 10. do 20. veljače ove godine Tajvan je ugostio skupinu iz Hrvatske: glazbenika, pedagoga, muzikologinja, organizatora, producentica i novinara, predstavnika Sveučilišta u Zagrebu, ujedno članove i predstavnike nekolicine umjetničkih institucija i organizacija u području glazbe.

Foto: KR

Središnji događaji, uz majstorske tečajeve koje su profesori zagrebačke Muzičke akademije održali tajvanskim studentima u Taichungu, bila su suradnička dva koncerta na kojima su se izvela i djela hrvatskih autorica i autora.

Foto: Tin Majnarić/CMC

Pripreme i slaganje programa pomogla je i potpora hrvatskih izdavača, Cantusa, Hrvatskoga glazbenog zavoda te Muzičkog informativnog centra. Iz niza pregledanih partitura za inicijalni koncert suradnje odabrana su upravo navedena djela, a mnoga druga notna i diskografska izdanja ovih izdavača, uz CD-ove Croatia Recordsa i publikacije Sveučilišta u Zagrebu, u veljači su činila veći dio prtljage hrvatske delegacije, kako bi došla u ruke orkestara, sveučilišnih knjižnica i predstavnika visokoobrazovnih glazbenih ustanova, udruženja skladatelja i drugih tajvanskih glazbenih organizacija.

Hrvatska glazba u Tajvanu

Dva svečana koncerta tajvanske i hrvatske glazbe održala su se u gradovima na južnome dijelu Tajvana, Tajnanu i Kaohsiungu, velikom lučnom gradu kamo se vrlo brzo stigne na poslijepodnevnu probu putujući vlakom koji vozi brzinom i do 300 km/h.

Prvi je koncert programski finale imao u izvedbi uvertire operi Porin Vatroslava Lisinskog te skladateljskih djela čije se autore ove godine posebno obilježava: Uvertire za veliki orkestar u d-molu, op. 49 Dore Pejačević te Idile Blagoja Berse. Tako se i Tajvan svrstao na gusto iscrtanu međunarodnu mapu izvođenja glazbe Pejačević i Berse u godini kada se obilježava stogodišnjica od smrti skladateljice te sto pedeset godina od rođenja skladatelja.

Nakon press konferencije prije prvog koncerta u Tajnanu / Foto: Tin Majnarić/CMC

Ovaj premijerni zajednički nastup odvio se u glazbenoj dvorani Kulturnog centra u Tajnanu, staroj tajvanskoj prijestolnici, gdje su nakon poslijepodnevne konferencije za medije, na večernjem koncertu izvedena komorna djela domaćih autora, Jong-Teh Lina i Bai Lija, uključujući i solističku ulogu Anđelka Krpana u Linovu dvostrukom koncertu.

Izvedba Linova Koncerta za violinu u Kaohsiungu / Foto: Tin Majnarić/CMC

Kao solist predstavio se u izvedbi Linove koncertantne glazbe i violončelist Branimir Pustički, u Trostrukom koncertu, a oba su solista uz tajvanske kolege nastupili uz Evergreen Symphony Orchestra iz Taipeija pod ravnanjem dirigentice Wen-chen Chuang, koja je prekjučer ravnala i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije na koncertu u Lisinskom, u sklopu uzvratnog posjeta Hrvatskoj.

U koncertnoj dvorani Nacionalnog centra za umjetnost u Kaohsiungu, drugom tajvanskom gradu po veličini i značajnom lučkom središtu, u hrvatskom je dijelu programa, otvorenom izvedbom hrvatske himne, izveden i Koncert za violinu i orkestar Borisa Papandopula koji je jednako virtuozno i svježe kao i ranije u Lisinskom izvela sjajna Elisa, potaknuvši mnoštvo pozitivnih reakcija i komentara na tamošnjoj publici nepoznatu Papandopulovu glazbu.

Izvedba Papandopulova Koncerta / Foto: Tin Majnarić/CMC

Ususret izvedbama hrvatske glazbe publici se ispred delegacije obratila prorektorica Sveučilišta u Zagrebu, dirigentica i profesorica Jasenka Ostojić, pozdravivši prisutne na kineskom jeziku, uz kasnije obraćanje na hrvatskom koje je na kineski prevodio domaćin delegacije, vodič, kulturni medijator i „zvijezda vodilja“ boravka na Tajvanu, Antun Paradžik, svojevrsni „tajvanski Hrvat“.

Gromkim pljeskom izmamljen solističi dodatak uključivao je improvizacije na teme tradicijske glazbe iz Hrvatske.

Konferencija u Kaohsiungu bila je prilika prezentacijama hrvatskih glazbenih institucija i organizacija, a prostor je dan i predstavljanju tajvanskog udruženja skladatelja i predstavnika orkestara te akademija.

Foto: Tin Majnarić/CMC

Ostatak vremena ispunila su druženja i susreti, učenje o burnoj povijesti Tajvana u njihovom Povijesnom muzeju (koji sadrži i veliku zbirku šelak ploča), obilazak centara na otvorenome posvećenih suvremenoj umjetnosti te divljenje arhitektonskim rješenjima u koja su smještene institucije poput tamošnjeg pandana MIC-u, dvorane i muzeji.

Navike u susretu s drukčijim pristupom

Među zanimljivosti s popisa različitosti tajvanske i europske kulturne scene ubraja se i iznenađujući izostanak nama uobičajenih serija koncerata, orkestralnih sezona i (mahom masovnih) stalnih muzejskih i galerijskih postava kakvi su stalna praksa kod gradskih dvorana i muzeja, uključujući i muzeje suvremene umjetnosti.

Primjerice, Muzej umjetnosti u Tajnanu – čije su suvremeno zdanje dizajnirali dobitnici prestižne Pritzkerove nagrade za arhitekturu, Joe Shih i Shigeru Ban Architects – programski koristi tek dio svojega zadivljujućeg prostora, uz izmjenjujuće tematske izložbe na drugome katu i tematske paviljone (u formiranju), a zanimljivo je i da su prvi među njima južnoamerički i američki. Uz izložbeni, tu je i prostor namijenjen kazališnim i glazbeno-scenskim izvedbama.

Foto: KR

Još jedna impozantna zgrada, koncertna dvorana Nacionalnog centra za izvedbene umjetnosti u Kaohsiungu, vibrantnom središtu i gradu koji zasigurno ima potencijal formiranja publike za stalne koncertne i druge glazbene projekte koji bi se ondje odvijali, ne oglašava se pretplatnicima putem poziva na sezonske programe i cikluse kakvi se smatraju praktički osnovom funkcioniranja većine ovdašnjih koncertnih prostora.

National Kaohsiung Center for the Arts © Mecanoo

Specifičan pristup korištenju izvedbenih prostora, oblikovanju, predstavljanju i percepciji glazbenih programa ostaje jednim od kurioziteta i mogućih prostora za suradnju, čak i bez uobičajene zapadnjačke potrebe za „osvajanjem“ prostora koji nisu (is)korišteni zrcalno europskim obrascima funkcioniranja.

Foto: KR

Najveća zbirka gudačkih instrumenata – Stradivari, Guarneri, Amati, …

S druge strane, jedno od mjesta koje ima (vrlo) bogati stalni postav – uz svojih šest stalnih izložbi i obično barem jednu privremenu – jest glasoviti muzej Chimei.

„Tajvanski Louvre“ nadimak je ovog impozantnog muzeja koji pokriva deset hektara u metropolitanskom području Tainana, a pred samim zdanjem europskog stila kopija je Fontane Apolona iz Versaillesa.

Chimei sadrži sveukupno oko trinaest tisuća eksponata, uglavnom iz područja zapadnjačke umjetnosti, prirodnih znanosti, zbirke oružja i ono zbog čega je bio dijelom našeg posjeta – glazbene instrumente. Dvije zbirke stalnoga postava posvećene su upravo glazbi, a to su zbirka instrumenata i artefakata iz različitih epoha i glazbenih područja (tradicijske i klasične glazbe te mehaničke reprodukcije glazbe) The Sound of Music — Making, Playing and Recording i najveća zbirka gudačkih instrumenata predstavljena u zbirci Early Violins from Various Schools — Great Makers and Their Works.

Antonio Stradivari, Guarneri del Gesu, Nicolo Amati, Rogeri, Jacob Stainer, Joseph Guarneri Filius Andrea, Seraphin, Gagliano, Vincenzo Rugeri, Guadagnini i drugi veliki graditelji predstavljeni su u zbirci koja broji 1,362 instrumenta, od kojih je dvjestotinjak na posudbi, dano na korištenje bez naknade vrhunskim glazbenicima diljem svijeta.

Branimir Pustički i najstarije sačuvano violončelo na svijetu, graditelj: Andrea Amati, 1566. / Foto: Ana Boltužić

Zahvaljujući ljubaznosti vodstva muzeja i našim domaćinima, kolege gudači imali su jedinstvenu priliku muziciranja na nekima od najvrjednijih instrumenata na svijetu, među ostalim, violončelu Antonija Stradivarija iz 1709. godine, instrumentu koji su svojevremeno svirali Luigi Boccherini i Gaspar Cassadó te instrumentu Josea Contrerasa koji je nekada svirao Paul Tortelier. Jedan od njih je i ovaj Stradivarijev instrument nastao oko 1730. godine.

Suvremeni zvuk stare prijestolnice

Na drugoj strani grada, skrivene usred gradskih uličica, stisnute stotinama malih hramova, male su galerije, studiji i druga mjesta gdje tinja suvremena scena eksperimentatora u području sound arta, umjetnosti zvuka i elektroakustike.

Foto: Tang Shuo

Ting Shuo Hear Say ime je jednog takvog kreativnog žarišta koje su zajedničkim snagama pokrenuli i održavaju Alice Hui-Sheng Chang i Nigel Brown, nadahnuti upravo raznovrsnim zvukovima starog Tajnana.

Mjesto je to koje je još jedna potencijalna poveznica dviju sredina, kultura i zajednica jer je otvoreno ugostiti skladatelje, umjetnice i umjetnike u zvuku iz Europe na rezidencije i dulji boravak, potičući sudjelovanje nasuprot tome da scena zaobilazi lokalnu zajednicu.

Većim dijelom suradničku mrežu aktera u području suvremene kulture i umjetnosti Tajnana čine i male galerije i studijski prostori kao što su Galerija 182 te Absolute Space for the Arts.

Foto: KR

Izdašnim programom ispunjeni tajvanski dani potvrđuju kako su prostori povezivanja i potencijali suradnje pojedinaca, kolektiva i organizacija dviju kultura mnogi i raznoliki, kao i geografska područja samog Tajvana koji ima nešto više od 260 planinskih vrhova viših od tri tisuće metara, pregršt faune i biljnih kultura koje uključuju brojne vrste čaja.

Foto: Tin Majnarić/CMC

Osim tzv. bubble tea, pića koje je poteklo upravo s Tajvana, nevjerojatnu količinu raznog voća i povrća može se kušati na uličnim štandovima te night marketu koji nam je, uz naizgled neugledne restorane skrivene u malim uličicama, pružio jednostavna, ali nezaboravna kulinarska iskustva prije povratka u Taipei, gdje je sve odisalo atmosferom proslave kineske godine zeca.

Jedan od glazbenih motiva među mnogobrojnim prikazima slavljeničkih figura Godine zeca / Foto: KR

Taipei

Suvremenost je već na prvi pogled dijelom današnjeg Taipeija, čijim nebom dominira poznati neboder, Taipei 101, koji je u vrijeme izgradnje, 2004. godine, bio najviša zgrada na svijetu.

Posjet zdanju National Palace Museum u Taipeiju eye opener je za brojne važne točke u više od četiri tisuće godina tamošnje povijesti, a 650 tisuća predmeta svojedobno donesenih iz Pekinga sadrži artefakte iz razdoblja od dinastije Shing do dinastije Quing, ali i brojne dokumente o kulturi, književnosti i glazbi toga doba te rituala i tradicije budizma.

Poslovno i kulturno središte, Taipei je i dom dvaju orkestara s kojima smo se susreli i koje smo imali prilike čuti u koncertnim izvedbama: Evergreen Symphony Orchestra, koji čine mahom mladi i perspektivni glazbenici koji su se dobrim dijelom školovali na prestižnim američkim školama, puno gostuju izvan zemlje i snimaju za njemački CPO te nešto zreliji TSO, koji smo čuli u izvedbama koncertantnih djela u Taipeiju.

Suvremena glazbena strujanja

Središte je to i suvremene glazbe Tajvana, koju nam je na konferenciji u Kaohsiungu predstavio predsjednik Tajvanskog udruženja skladatelja, Lien Hsien-Sheng, govoreći o računalnoj glazbi i tehnologiji koja je uspostavom prvoga računalnog studija 1988. te Društva za računalnu glazbu 1999. godine bila poticajem tajvanskim skladateljima za rad u tom području.

Istaknuo je i kako su skladateljice postale „svojevrsnom kralježnicom suvremene glazbe“, istaknuvši skladateljice Su Fan-Ling, Oan Shiji, Ying Guang-Yi, Lu Wen-Tze i Hsiao Ching -Yu. Čak su dvije skladateljice od početka 21. stoljeća predsjedale tamošnjim skladateljskim udruženjem, a bile su to Pan Shiji i Lu Wen-Tze.

Trenutne struje u skladateljskim krugovima odražavaju umjetničke ideje na tragu spektralizma i saturacije (npr. Chen Lily), čemu protutežu na spektru ideja i tendencija drži tzv. lokalna svijest prisutna kod tamošnjih skladatelja, što se reflektira i na narudžbe djela velikih orkestara, kako je istaknuo muzikolog i skladatelj Hsien-Sheng, a dijelom i na program koji smo imali prilike čuti na tajvanskim i hrvatskom koncertu tajvanske glazbe.

Tajvan, poznat kao zemlja tehnoloških inovacija i napretka, povijesno sjecište kultura, komunikacije i trgovinskih putova, nesumnjivo je i zemlja vrlo zanimljivih ljudi i mjesto supostojanja različitosti.

Foto: Tin Majnarić/CMC

Tako smo pri kratkom turističkom obilasku znamenitosti Taipeija svjedočili istodobnom javnom koreografiranom pokusu puhačke glazbe dok se iza jednog ugla zgrade Nacionalnog kazališta plesao hip hop, a svega stotinjak metara dalje neometano odvijalo udaraljkaško “hrvanje” s orkestralnom dionicom Ravelova Bolera.

Putovati na Daleki Istok živi je podsjetnik na to što doista znači putovati – upoznati Drugo i druge, slušati i osluškivati, otkriti ne samo drevnu i nešto recentniju povijest istočnjačkih kultura, nego se i ogledati u drugačijim perspektivama koje nisu ukorijenjene u sve homogeniji zapadnjački pogled na svijet, ljude, kulturu, glazbu, sve ono što umjetničko djelovanje predstavlja i kako ga se može artikulirati.

Foto: Tin Majnarić/CMC