Thomas Golubić: supervizor glazbe Breaking Bada, Better Call Saula i The Walking Deada

Kad govorimo o glazbi za neko filmsko ili televizijsko djelo, vjerojatno bismo željeli istu povezati s imenom skladatelja. Ratovi zvijezda i John Williams. Gospodar prstenova i Howard Shore. Psiho i Bernard Herrmann. Postoje, međutim, primjeri – i to ogroman broj njih – kad zasluge za uživanje u glazbi ne možemo pripisati samo skladatelju. Sjetimo se, primjerice, filmova poput Pulp Fiction, Moulin Rouge! ili čak Guardians of the Galaxy. Ponekad potreba za stvaranje kompletne zvučne slike odlazi onkraj skladateljeve originalne glazbe. U tom slučaju poseže se za arsenalom postojećih pjesama koje u svom izvornom ili pak adaptiranom obliku nalaze put do soundtracka nekog filma ili serije. Arhitekti takvih kompilacija zovu se glazbeni supervizori (music supervisors).

Jedan od takvih stvorio je nezaboravnu zvučnu atmosferu na nekima od najvećih televizijskih serija u povijesti – Breaking Bad, Better Call Saul i The Walking Dead samo su neke od njih – više je puta nominiran za nagrade Emmy i Grammy, a kao šlag na tortu – hrvatskog je porijekla. Njegovo ime je Thomas Golubić i on je jedan od najcjenjenijih glazbenih supervizora američke televizijske industrije. Kao da to nije dovoljno, još je i uspješan DJ, vlasnik losanđeleske kompanije SuperMusicVision, a dvije godine je bio predsjednik američkog Guild of Music Supervisors, čiji je i jedan od utemeljitelja.

Thomasov je tata zagrebački morski biolog koji se šezdesetih godina u Njemačkoj zaljubio u svoju buduću suprugu, Thomasovu majku, s kojom se potom preselio u Sjedinjene Države gdje su zasnovali obitelj. Profesorska karijera vodila ga je od prestižnog Yalea do Sveučilišta u Bostonu, no djecu je često vodio u Hrvatsku. Thomas se s posebnim žarom prisjeća djetinjstva: „Kad sam bio mlađi, posjećivali smo moju baku koja je živjela u stanu u centru Zagreba, blizu današnjeg Trga bana Jelačića. Tamo je živjela sve do svoje smrti 1980. godine, a bila je živahna žena koja je voljela piti kavu, pušiti cigarete i razgovarati o umjetnosti i kulturi. Nakon njezine smrti uslijedila je obiteljska „razmjena kuća“, kako to već biva, što je dovelo do toga da smo brat i ja ljetovali na otoku Ižu, nedaleko od zadarske obale. Mali Iž zauzima posebno mjesto u mom srcu. Odatle potječu mnoge moje najdraže uspomene: učenje ronjenja, bosonogo lutanje po otočkim selima sa svojom družinom ljetnih prijatelja, kupanje i flertovanje s djevojkama koje su dolazile na ljetovanje iz Slovenije i kontinentalne Hrvatske. Kasne večeri bile bi obilježene dugačkim razgovorima tijekom kojih bismo pričali na hrvatskom, na engleskom, ponekad čak i na talijanskom; svi su bili sretni što osjećaju povezanost s otokom i što su zajedno kod kuće. To je za mene poseban raj.“

Kad je bio dijete, nije imao razumijevanja za glazbenu i filmsku industriju, ili bilo koju industriju. Znao je da voli pisati i da ga stvarno zanima pričanje priča. Thomas govori kako je „malo vjerojatno da smo ja ili moja braća i sestre ikada pomislili da je karijera u umjetnosti realna opcija. Kad sam išao u srednju školu, svi moji najbolji prijatelji i ja bili smo opsesivni kolekcionari ploča i entuzijasti za živu glazbu. Trenutno zajedno vodimo podcast – Deep Cuts Lost and Found – i nastavljamo međusobno dijeliti glazbu. Dok sam bio na koledžu, odustao sam od filozofije i prebacio se na filmsku školu na Sveučilištu u Bostonu, što je nekako usmjerilo moju ljubav prema pisanju, filmovima i pripovijedanju. Mislim da me ta osobna strast – uz sva posrtanja koja su se dogodila putem – samo dovela do mjesta gdje sam sada. Kad gledam tako unatrag, pretpostavljam da sve to ima smisla.“

U mlađim je danima počeo raditi za veterana šoubiznisa – glazbenog supervizora G. Marqa Roswella od kojeg je puno naučio i kojeg ujedno smatra prvim pravim mentorom. Na ranijim je projektima radio kao glazbeni koordinator – uglavnom na niskobudžetnim, ali izazovnim projektima – a to je naposljetku dovelo do toga da ostvari prvi kapitalni projekt – s prijateljem Garyjem Calamarom postaje glazbeni supervizor za HBO-ovu hit seriju Six Feet Under. Toga se prisjeća kroz lijepe uspomene: „Gary i ja voljeli smo raditi na Six Feet Under. Mislim da nismo mogli tražiti veći projekt u toj rane fazi naših karijera. Six Feet Under prati obitelj Fisher, koja vodi pogrebno poduzeće u Los Angelesu. Gary i ja smo u to vrijeme vodili radio emisije na postaji KCRW 89.9 FM u Los Angelesu. Za nas je pričanje priče o obitelji Fisher kroz glazbu bio savršen način suradnje, potaknuti glazbom oko koje smo bili uzbuđeni i koju smo dijelili kroz naše tjedne radijske emisije. Tvorci serije Alan Ball (dobitnik Oscara za Vrtlog života [American Beauty], op. a.) i Alan Poul bili su fantastični pripovjedači i otvoreni za stvarnu raspravu o glazbi za svakog lika i našoj priči do detalja. Zajedno smo održavali glazbene spotting sesije (sastanci redatelja s odjelom za zvuk i glazbu na kojem se raspravlja o zvučnim, odnosno glazbenim elementima u filmu ili seriji, op. a.) i glazbene mikseve, što nas je toliko naučilo o svakoj fazi televizijske produkcije.“

Kad pitate Thomasa da vam vlastitim riječima opiše svoj posao, on će reći da je glazbeni supervizor vodeća osoba glazbenog odjela koji ima zadatak pomoći u upravljanju svih glazbenim potreba filma, televizije ili drugog medijskog projekta. Često je uključen u najranijim fazama, dok se o idejama za glazbu raspravlja u fazi scenarija, zatim kroz proces produkcije – uključujući pisanje pjesama, produkciju glazbe i potrebe produkcije na setu – kao i na samom kraju, u postprodukciji, što uključuje pretraživanje glazbe, licenciranje i miks glazbe u projektu. Sve što je povezano s glazbom pod njegovom je ingerencijom.

A izazovi? Thomas odgovara da je svaki projekt jedinstven i ima različite potrebe. „Na svakom glazbenom supervizoru je da nauči kako se prilagoditi potrebama i obaviti posao. Jedan od izazova za moje kolege glazbene supervizore i mene jest sve veći popis obaveza, koji rijetko rezultira povećanjem honorara. No uvijek postoji prilika da se vremenska i budžetna ograničenja pretvore u neku kreativnu ideju u kojoj će svi moći dati svoj doprinos“

Svakako je zanimljivo pretpostaviti da glazbeni supervizori – baš poput skladatelja – mogu razviti vlastiti stil. Thomas sebe doživljava kao „zanatliju koji nastoji raditi s filmašima koji potiču moju kreativnost i umjetnost. Kada se stvari stvarno poslože – a ja sam dovoljno sretan da imam neka takva iskustva – to se odražava kroz uistinu radosnu umjetničku suradnju. Za mene je kreativnost zaranjanje duboko u priču, intimno upoznavanje likova i pronalaženje načina na koje moja ljubav prema glazbi i senzibilitet u pripovijedanju mogu doprinijeti tim pričama.“

Naravno, kako ne spomenuti titanske HBO-ove uspješnice kao što su The Walking Dead i Breaking Bad. Obje serije osvojile su osamnaest Emmyja i prometnule su se u nezaobilazan dio američke urbane kulture, što je (i) zbog vojske fanova potaknulo producente da snime El Camino, Better Call Saul, a naposljetku i The Last of Us. Njegovo iskustvo rada na tim projektima bilo je neprocjenjivo: „Volio sam raditi na tim serijama. Bile su tako posebne. Bio sam blagoslovljen radom s kultnim filmašima i producentima poput Franka Darabonta (inače poznat po adaptacijama Stephena Kinga [Zelena milja, Iskupljenje u Shawshanku, Magla…], op. a.) i Gale Anne Hurd (producentica kultnih Terminatora, Bezdana i Aliens, op. a.). Do danas koristim ono što sam od njih naučio, pogotovo u smislu kako komunicirati jasno, učinkovito i djelotvorno. A od najranijih dana Breaking Bad, preko Better Call Saul, El Camino i uskoro na novom projektu za Apple, od Vincea Gilligana (tvorca navedenih projekata, op. a.) naučio sam više o snimanju filmova nego od bilo koga drugoga. Dok sam bio u filmskoj školi, bio mi je san učiti od majstora kao što je Stanley Kubrick. S Vinceom Gilliganom osjećam se kao da se taj san ostvario.“

A osim s redateljima i producentima, Thomas surađuje i sad samim skladateljima, i to na novijim projektima više nego ikada prije. Ako projekt već ima kreativni odnos između angažiranog skladatelja i redatelja ili tvorca projekta, uvijek se rado usredotoči na originalnu glazbu koja je potrebna za projekt i pomaže samo kada je to potrebno. Također kaže i kako je „često angažiranje skladatelja postalo nešto čime se bavimo i vrlo sam ponosan na to kako moj tim i ja pružamo duboko istraženu i nijansiranu prezentaciju skladateljskih opcija. Vjerujem da skladatelj može biti jednako važan kao i glavni glumac, ili snimatelj, ili montažer. Važno je uzeti u obzir mnoge čimbenike kao i svaki ključni zaposlenik, i ako smo uložili vrijeme i energiju u taj trud te možemo doprinijeti vlastitim ukusom i prosudbom, mogu uslijediti izvrsni rezultati i doživotna suradnja.“

Ono što je osobito zanimljivo, pak, izazov je nakon pet sezona serije Breaking Bad stvoriti novi ton spin-off serije Better Call Saul. Thomas ovdje radi analogiju, govoreći kako je rad na Better Call Saul nakon Breaking Bad bio poput prelaska iz sviranja u nevjerojatnom rock bendu na iznenadnu promjenu instrumenta i početak sviranja u jazz kvintetu: „Priča je bila uzbudljiva od prve stranice i eksperimentirali smo s glazbom na Better Call Saul na potpuno nove načine. Iskreno mislim da odražava neke od naših najboljih radova u karijeri u toj seriji. Obje serije blistaju na testu vremena.“

A vrijeme donosi svakakve izazove. Jedan od njih je i umjetna inteligencija. Distopijske mogućnosti AI-ja zastrašuju gotovo svakoga, no Thomas je ipak optimističniji po tom pitanju. On smatra da je umjetna inteligencija sjajna nova igračka za koju ljudi možda pomalo neopravdano vjeruju kako može dovesti do kraja svijeta ili promijeniti kreativnu industriju iz temelja. Po njemu su ljudska bića uvijek potrebna kada se stvara velika umjetnost; umjetna inteligencija može podržati procese, omogućiti veću učinkovitost i čak pomoći u stvaranju dobrih ideja, ali, kako kaže, šalica dobre kave i naporan rad s prijateljima mogu biti jednako učinkoviti i puno zabavniji.

Tvrdi kako uz sve obaveze koje ima uvijek rado pogleda dobar film ili seriju; voli ono što je trenutno na televiziji: „Živimo u zlatnom dobu. FX ima fantastičan program s inovativnim i uzbudljivim serijama kao što su Atlanta, The Bear i Reservation Dogs. HBO je također uvijek pouzdan kad je riječ o dobrom repertoaru. Moji nedavni favoriti su Barry, Succession, Chernobyl i The White Lotus. Od pandemije više ne idem u kino kao prije. Moja nedavna omiljena filmska iskustva uključuju The Banshees of Inisherin, Decision to Leave korejskog redatelja Chan-wook Parka, Dune Denisa Villeneuvea, francuski film Titane i Triangle of Sadness Šveđanina Rubena Östlunda. Moj najdraži film prošle godine je Tár Todda Fielda za koji mislim da je remek-djelo. Također volim i nedavne glazbene dokumentarce o Davidu Bowieju i The Velvet Underground.“

A hrvatska kinematografija i hrvatska glazba? Možda nije toliko poznato hrvatskoj javnosti, ali Thomas je u soundtrack serije Breaking Bad uvrstio pjesmu ”Chaotica” sisačkog rock benda The Bambi Molesters. Osim toga, jako voli raniju glazbu Ede Maajke i grupe kao što su TBF i No Name No Fame, dok je dalmatinska klapska glazba uvijek itekako dobrodošla. Ako bi pak morao izdvojiti jednu omiljenu pjesmu koja mu prva pada na pamet, onda je to ”Kuba” Darka Rundeka s njegova albuma Ruke.

Na pitanje je li gledao neki hrvatski film koji mu se svidio, Thomas spremno odgovara: „Jesam! Imam kolekciju zagrebačke animacije iz 1950-ih i 1960-ih, kojoj se često vraćam. Također volim puno filmova koji su došli iz bivše Jugoslavije, uključujući eksperimentalne filmove Dušana Makavejeva kao što su Slatki film i WR: Misteriji organizma. Bogata je kinematografska kultura koja dolazi s Balkana i s nestrpljenjem iščekujem pogledati Murinu koja će me vjerojatno vratiti u moja ljeta na otoku Ižu. A to je uvijek dobrodošlo iskustvo. Volio bih da sada mogu posjetiti Morske orgulje u Zadru i samo slušati more kako mi pjeva.“

A dok Thomas ne dobije priliku slušati more kako mu pjeva, mi imamo priliku slušati njegove svjetske soundtrackove i svakome s ponosom spomenuti, onako kao da je naš: „Znaš, on ti je hrvatskog porijekla.“