Zaboravljena glazba: Pula, 1900. - 1950.

Glazbena kronika

U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre nedavno je predstavljena knjiga muzikologinje dr.sc. Lade Duraković, izvanredne profesorice Muzičke akademije u Puli, Zaboravljena glazba, Pula 1900.- 1950. Izdavač je Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, a objavljivanje knjige omogućili su Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije i Grad Pula.

Ovo je, nakon dva naslova iz naklade Hrvatskog muzikološkog društva (Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature 1926.- 1943. i Ideologija i glazbeni život: Pula od 1945. do 1966. godine), treća knjiga dr.sc. Duraković koja objedinjuje rezultate istraživanja glazbenog života Pule. U fokusu njezina znanstvenog interesa za ta su izdanja promatrani odnosi političkih prilika i glazbenih praksi u spomenutim razdobljima, dok je za ovaj naslov autorica svoju pažnju priklonila glazbenoj kronici.

Pula, 1918. / Foto: Leonid Kirilash

Promjena uprava, kontinuiteta i memorije grada

U razgovoru s njom dotaknuli smo se nekoliko tema koje se nameću osobito kurioznim pa i te na koju ukazuje i sama ideja za istraživanjem ovog dijela glazbenog života Pule, kao i potreba ispisivanja okolnosti koje su dovele do zaborava.

Pula, Giardini, Via Carducci 1929.

O osnovnim motivima i unaprijed poznatim saznanjima o gubitku sjećanja, kao i u kolikoj su mjeri bila prirodna, a u kolikoj planski provođena cenzorskim postupcima, saznajemo da je razloga za gubitak sjećanja bilo više.

U memoriju grada nisu se pohranila neka veća saznanja o glazbenom životu u prvoj polovini stoljeća

Autorica navodi: „Činjenicu da se u memoriju grada, osim vrlo skromnih saznanja o radu Mornaričkog orkestra u vrijeme austrougarske vladavine i ljetnih opernih sezona u Areni u međuraću, nisu pohranila neka veća saznanja o glazbenom životu u prvoj polovini stoljeća ne bih pripisala cenzuri ni nekom namjernom prešućivanju koje se dogodilo nakon 1945.

Štoviše, odmah nakon oslobođenja, Narodnooslobodilački odbor Pule pokušao je uspostaviti kontinuitet glazbenog života angažirajući školovane glazbene kadrove da se uključe u obnovu glazbenog života, računalo se na glazbenike koji su bili aktivni za vrijeme talijanske vladavine.

Te je pripreme osujetilo uvođenje angloameričke vojne uprave, malobrojni glazbenici otišli su iz Pule ili ostarjeli, pisanih tragova, svjedočanstava kojima bi se sjećanja perpetuirala gotovo i nije bilo, zaborav je bio neminovan. U grad su doselili novi glazbenici iz raznih krajeva Jugoslavije koji su gradili neke nove, lijepe priče poput ovih iz prve polovine stoljeća, koje su bile također dragocjene pa stoga treba voditi računa da se i trag o njima ne izgubi.“

Kulturološki nemar prema svjedočanstvima prošlosti

Dodaje, nadalje, da se brisanje memorije dogodilo i stoga što je dokumentacija svih ili gotovo svih glazbenih i kulturnih institucija izgubljena, bačena, uništena, odnesena.

„Taj kulturološki nemar prema svjedočanstvima prošlosti ne odnosi se samo na prvu polovinu 20. stoljeća nego i na desetljeća koja su uslijedila, a u kojima oni kojima je to bila dužnost nisu brinuli o tome da se arhivi pohrane, sačuvaju.
I, dakako, osnovni razlog zbog kojeg je naša prošlost manje istražena od prošlosti nekih manjih i tradicijom siromašnijih sredina jest taj što za istraživanja glazbene prošlosti Pule i Istre nije bilo interesa; malobrojni istraživači su se uglavnom fokusirali na analize djela iz opusa malobrojnih renomiranih skladatelja s ovih prostora, svakodnevica im nije bila previše interesantna“, veli dr. sc. Duraković.

O samoj metodologiji istraživanja, eventualnim preprekama pa i samim izvorima koji su pružali mogućnost analize informacija saznajemo da su korišteni različiti pristupi u uglavnom historiografskim istraživanjima gradiva, a izvore je, kaže, gotovo nemoguće nabrojiti jer ih je puno. Posebno je, međutim, izdvojila gradivo koje je pohranjeno pri Državnom arhivu u Pazinu i ono tršćanskog Kazališnog muzeja Carlo Schmidl i Austrijske nacionalne knjižnice u Beču.

„Dobar su izvor za istraživanja bile sve dnevne novine i časopisi koji su izlazili u prvoj polovini 20. stoljeća, a u kojima su se mogle naći informacije o glazbenom životu Pule. Kontaktirala sam obitelji nekih glazbenika, surađivala s istraživačima s različitih talijanskih i austrijskih sveučilišta, veliku pomoć dobila sam od blogera koji se bave istraživanjem nekih manje poznatih osoba iz svijeta glazbe, od kojih su neki jedno vrijeme djelovali i u Puli“, naglašava autorica.

Velika glazbena imena čiji je dom Pula

Zanimalo nas je naposljetku koje su je informacije posebno iznenadile i/ili zaintrigirale prilikom istraživanja i jesu li joj nametnule potrebu dubljih odnosno nekih sljedećih analiza. Priča nam da su je najviše zaintrigirali podatci o opernim pjevačima koji su rođeni ovdje, a napravili su značajne karijere, nastupali na najrenomiranijim svjetskim pozornicama, a Pula o njima ništa ne zna ili zna vrlo malo.

„Što se tiče drugog dijela pitanja, ovakva istraživanja nikad ne završavaju, knjiga je nedavno izašla, a ja bih sad već ponešto mijenjala, nadopunjavala. Bila sam toga svjesna i dok sam je pisala, takve teme stalno izmiču završetku, uporno sam pronalazila nove informacije koje sam željela uključiti ili provjeriti, no na kraju sam prelomila i predala knjigu u tisak. Sve sam opremila bilješkama, znanstvenom aparaturom, imajući na umu dobrobit budućih istraživača.”

„Takve teme stalno izmiču završetku, uporno sam pronalazila nove informacije koje sam željela uključiti ili provjeriti…”

„Tko god bude želio dalje istraživati glazbenu svakodnevicu Pule imat će neku studiju na kojoj će moći dalje graditi“, govori Duraković i zaključuje da bi voljela doći u budućnosti do još nekih skladateljskih uradaka, notnih tekstova pulskih skladatelja, a sve što ima i što je dosad prikupila šalje svima zainteresiranima za izvođenje.