Stilska i aranžerska raznovrsnost
Aldo Foško Collective: This One Time
Prvi solo album multinstrumentalista Alda Foška po mnogočemu nije „pravo” debitantsko izdanje.
Njegov kolektiv koji čine – kako je navedeno u promo materijalima, „ponajbolji glazbenici istarske i riječke scene” – iza sebe ima dovoljno godina iskustva. Baš kao i frontmen koji je već dugo prisutan na glazbenoj sceni u sastavima GIIPUJA, Oridano Gypsy Jazz Band, Robert Mikuljan Quintet, Gustafi, a i surađujući sa Zoranom Predinom. Uobičajena je to situacija na jazz scenama s ovih prostora pa i šire, da se glazbenici često odlučuju dugotrajno usavršavati zanat prije negoli započnu autorski rad u studiju.
View this post on Instagram
Foško se, na planu instrumentacije, odlučio za kolektiv fluidnog formata, koji varira od skladbe do skladbe. Na albumu je sviralo ukupno deset glazbenika na četrnaest različitih instrumenata, različito kombiniranih u devet glazbenih komada. Ovakav izbor dobro je došao frontmenu da postigne široku zvučnu sliku i unese raznovrsnost te slušatelj ima priliku u više navrata započeti slušanje „ispočetka”, barem utoliko što su postave drugačije. Aldo Foško se dodatno trudi i unijeti stilsku i aranžersku raznovrsnost, što se manifestira u različitim zvučnim rezultatima.
No gdje je zapravo uporište, sidro, stilski oslonac za kojim Foško poseže, temelj na kojem gradi svoje glazbeno zdanje? Gledamo li up- i mid-tempo skladbe, utjecaje bismo mogli potražiti u grooveu u najširem smislu, bilo da se radi o utjecajima funka u uvodnoj Chomona ili nešto melankoličnijoj Juniper Groove. U komadima kao što su Shish-Show-Witch, Las Meninas, Niels, autor šeta na granici mainstream fusiona i utjecaja be bopa, gdje se možda i ponajmanje osjeća izraženi autorski fokus.
Aldo Foško dodatno se trudi unijeti stilsku i aranžersku raznovrsnost, što se manifestira u različitim zvučnim rezultatima
Najuvjerljiviji segment ovog izdanja pripada skladbama s vokalisticom Albom Nacinovich. Autor posebno ističe „tri slobodne improvizacije”, gdje ovu referencu treba uzeti s dozom zadrške spram onoga što zadire u domenu free jazza ili izvanžanrovskog improvea. No u velikom broju „njezinih” skladbi baš sve je potaman, a ponajviše opuštenija ritmička struktura koja dopušta Albi da se razmaše u svojim melodičnim neverbalnim vokalizama, pomalo nalik i Esperanzi Spalding.
Opuštenija ritmička struktura koja dopušta Albi Nacinovich da se razmaše u svojim melodičnim neverbalnim vokalizama, pomalo nalik i Esperanzi Spalding
Tako vrhunci njenog izraza stižu u skladbama Mademoiselle Nuit i Studs That Match Your Eyes, a nešto radikalniji stilski izlet u duo skladbi Black Saxophone and a Killer Lady (ljubitelji Charlesa Mingusa će odobriti asocijaciju iz naslova na famozni album The Black Saint and The Sinner Lady). Dok je na spomenutoj improvizaciji Foško svirao bas klarinet, u još jednom uspješnom duo okruženju Cosmic Utensil prelazi na Rhodes klavijaturu te se pokazuje kao majstor svedenih formacija za koji god se instrument odluči.
Kao što smo već primijetili, Foško se kao instrumentalist smjenjuje u ulozi bas klarinetista i klavijaturista na Rhodesu. Uz pokoji izuzetak, ovo jest nesvakidašnja kombinacija dva instrumenta koja dobro funkcioniraju na više nivoa. Prije svega već i samom činjenicom da bas klarinet svojim dubokim i reskim tonom donosi ugodan kontrast melodijski i ritmički konciznoj muzici na tragu mainstream jazza, dok Rhodes ima lijep plutajući zvuk koji se efektno nadopunjuje s vokalnim stilom Albe Nacinovich. Ovaj je frontmen pritom dovoljno promišljen da ne forsira bez prijeke potrebe te da svoje sviračke sposobnosti stavi u kontekst same glazbe.
Album This One Time je, u konačnici, izdanje koje u svojoj raznolikosti oscilira između uvjerljivih vrhunaca i povremene autorske nedorečenosti. Sviračka samouvjerenost ansambla i samog Foška kao frontmena ovdje se pokazala dobrom podlogom za propitivanje različitih glazbenih ideja, poput svojevrsnog brainstorminga zabilježenog u formatu studijskog albuma. Nakon razmjene i promišljanja mnoštva ideja, fokus na one najbolje i njihova daljnja razrada dobar je dalji put. Koji god to bio iz vizure samog umjetnika.
Sviračka samouvjerenost ansambla i samog Foška kao frontmena ovdje se pokazala dobrom podlogom za propitivanje različitih glazbenih ideja, poput svojevrsnog brainstorminga zabilježenog u formatu studijskog albuma
