Detour: Sve je OK

„Ove pjesme ne opisuju neki zamišljeni ili možda nemogući svijet, nego zapravo pokušavaju prikazati svijet u kojem sada živimo, mnogi od nas. Sumnjam da su mnogi zadovoljni s tim svijetom koji smo stvorili za sebe. Pa pogledamo oko sebe i zapitamo se mora li biti ovako, postoji li neki drugi način. Ove pjesme su o tom gledanju i tom propitkivanju. Nije lako, ali glazba pomaže. Glazba je neka vrsta modela. Ona nam govori ili nas upućuje kako može biti“, David Byrne na omotu svog albuma American Utopia

Sve je OK Detoura dobio sam na vinilu, što naročito onda, poput jakih farova kamiona, upućuje posebno na omot albuma s obzirom na to da je četiri puta veći od covera CD-a. Na coveru albuma: Veliki bazen uz more/ocean, a na njemu samo dvije ležaljke. Na jednoj muškarac u kupaćim gaćicama, a na drugoj žena u kupaćem kostimu. Oboje sa sunčanim naočalama gledaju u nebo. Ladanjskoj opuštenosti doprinose sveukupno tri visoke palme njima iza leđa. Nigdje trećeg ljudskog ili nekog drugog bića. Iako je album s naslovom Sve je OK, ovo ipak ne sluti na neko dobro.

A što bi bilo drugo nego sve OK! Kakvo propitkivanje! Sve je OK.

Ali ipak naš Borgudan na svoj način propitkuje, a to bi i prije ikakvog preslušavanja mogao (a i ne mora svakome) sugerirati otok u daljini, iza leđa muškarca i žene na ležaljkama – veliku nevolju. U daljini, ali jasno vidljiv, otok je načičkan neboderima, onako kao na Manhattanu, u velikom požaru s plamenim jezicima u nebu punom velikih dimnih oblaka.

Kako sutra izgleda

Album završava naslovnom pjesmom, a počinje pjesmom “Kako sutra izgleda“. Počinje, reklo bi se, s osjećajem razočaranosti, a završava ne samo time da je sve OK nego još malo pa sjajno!

Kako sutra izgleda?

„Od prvog trena/Kad je pređena granica/Iza ponoći u gradu bez svjetla/Mi smo sijali ko’ sunce/Bez boljih šansi/Bez jakih razloga/Nije se činilo da postat će bitno/Da ćeš me vezati srce/Al više to ne vrijedi/U ovim danima/I već me dugo ne veseli/Samo spušta i umara/Jer više to ne vrijedi/Niti me zanima/Što je bilo i što sad slijedi/I kako sutra izgleda/Kroz bolje dane/Kroz maglu i kroz dim/Iza osmijeha sa vjetrom u lice/Mi smo krotili zmaja/Bez dobrih šansi/Zbog jakih razloga/Sve do kraja do obećanog raja/To bi bila pobjeda“

Ovo nije samo jedna lijepa pjesma u ovako tmurnim i, što je još gore, turbulentnim vremenima. U komentarima ispod videospota pjesme jedan je fan radosno napisao:

„Genijalna pjesma genijalnog benda. Trenutno nitko u nas ne može ovako mračne i duboke tekstove zapakirati u finu svirku uz koju te riječi zvuče još mračnije. Ovo je tekst koji se može primijeniti na bilo što!“

Uostalom, kao i na posljednju pjesmu na albumu, naslovnu Sve je OK:

„Nove igre svaki dan/Za velike i male/Mjesec pomutio um/A onaj zvuk što ima sat/Probija kroz snove/Da me sjeti da sam tu/Danas izlazim u grad navući ću maštu/Da me ne prepoznaju/Kako kradem dobar dan/Ko nečiju ideju/Bolje je da znaju/Sve je OK/Baš je bilo bajno/I ovaj pad je bio let/Sve je OK/Još malo pa sam sjajno/Sad za godinu il’ dvije/Nove igre novi dan/Šanse uvijek male/Vrag je zatvorio krug/Kad poljubac je istina/I polomi ti srce/Fora je u vremenu/Sve je OK/Baš je bilo bajno/I ovaj pad je bio let/Sve je OK/Još malo pa sam sjajno/Samo poslušaj mi smijeh“

Nenad Borgudan ističe da pjesme imaju naglašenu autobiografsku notu, bez obzira na to je li riječ o radostima ili problemima kroz koje je prolazio. To je zbirka gorko-slatkih emocija koje čine život!

Sve su gorke ili manje gorke i slatke, ali nikad preslatke. No posebno nježna, radosna, jest ona o njegovoj maloj kćerkici u pjesmi Piccola. Da se rastopiš od miline!

Za ljubav je dobar početak i još bolji kraj. Pokriti se dekom

Osim “Piccole”, sve druge imaju i veselja i crnila, finog, inteligentnog. Sve je protkano ironijom, pa i “Ljubav je”:

„Za dobar početak i još bolji kraj/Za sve što ti treba/Za sve što ti ikad treba/Za mat za sjaj/Jer ljubav je/Radosna i toplo meka/Grije te i pokrije sve što smeta/Ljubav je kao deka…“

Sve to ide kroz cijeli album – ovo je baš album, a ne album s tri singla i ostalim popunjavajućim pjesmama – besprijekorno lagano, s osmijehom na licu, bez obzira na Borgudanove, ma i samo naznake želje za razmišljanjem. Savršeni pop s dvjema lijepim i učinkovitim pjevačicama i bendom koji, onako kao u pozadini, tu je da prati, ali svi su oni zajedno, na čelu s Nenadom Borgudanom, jednako potentni kreativci.

Kakve god imale satirične primjese, uvijek su lijepe za oko i uho. Rekao bih, milozvučne. Čak u nekim situacijama u videoverzijama imaju natruhe cirkusa. K’o svi pravi umjetnici u popularnoj kulturi. Ne zaboravimo, i veliki Il Maestro Federico Fellini obožavao je cirkus, a lik klauna na sebe su znali navući i Bowie i Dylan. Stonesi su imali svoj pravi rock and roll cirkus. Martin Scorsese objašnjava sklonost cirkusu Federica Fellinija: „Doživljavao je cirkus puno boljim od života!“

Detour, na primjer, u gotovo savršenoj pop-pjesmi – lijepog li eskapizma – Kao ptica let, o djevojci koja ultimativno iskazuje ljubav, u videoprezentaciji (Radoslav Jovanov Gonzo) djeluje k’o radosna, bezbrižna grupa mladih ljudi koja se, umjesto u cirkuskom šatoru, veseli oko bazena neke vile, na čelu s Borgudanom kao ringmajstorom!

Bajkovito lijepo i u pjesmi i u videu. Detour jednostavno umije stvoriti emotivnu i pametnu paletu pjesama. Jedna također zvuči lepršavo, veselo, latino-raskalašeno, ali avaj, u biti je brutalna k’o brutalna arhitektura. A i zove se brutalno, grozno, ali istinito – Umjetne glave!

A što danas nije umjetno? Od hrane do…

Nije čudo što Detour u Umjetnim glavama svira i pjeva: „…Jer svijet se mijenja svaki dan/A ja ne znam šta ću s tim/Umjetne glave i klonovi/Svi bilderi da izgledaju snažno/Al iza imena nedostaje/Ono što u svemu tome je važno/Umjetne glave i klonovi/A kreator gluplji no mašina/Stvarno što bi moglo poći po zlu/Kad na mjestu srca ostane praznina“

Nenad Borgudan: „Pojam umjetne inteligencije nameće pitanje što će donijeti situacija u kojoj superiornija inteligencija od naše nema SRCE, tj. emocije, empatiju i moralna ograničenja. Meni se odgovor čini logičan/očit.“

U Umjetnim glavama su i stihovi: „Umjetne glave i klonovi/Obmana i nastao je tajac/Kad iza sistema skriva se/Neki tužni pajac“

Jesam li ono spominjao cirkus i tužne klaunove zabrinute za svijet oko sebe?! Borgudan i Detour zabrinuti su također, ali briljantnim albumom srčane i pametne pop-glazbe čine svijet nešto boljim nego što jest. Barem koliko traje ovaj album.

Pusti me da spavam

Postoji u povijesti popularne glazbe puno pjesama naslova Pusti me da spavam.

Nenad Borgudan jako cijeni baštinu hrvatske zabavne glazbe i ona na njega najpozitivnije djeluje. Vješto je inkorporira u svoj izričaj. Na albumu Sve je OK ima svoju originalnu pjesmu Pusti me da spavam, koja u starijih izravno izaziva sjećanje na Pusti me da spavam u izvedbi Gabi Novak. Tekst je napisao Željko Sabol, a glazbu i aranžman Arsen Dedić. Jugoton je singl Gabi Novak s dvije pjesme izdao 1970. godine.

Ali pazite, na A-stranu singla Jugoton je stavio pjesmu Obziri autora S. Piletića i Đ. Novkovića, a Pusti me da spavam na B-stranu kao manje važnu. Kakav programski promašaj! Pusti me da spavam već je preko pola stoljeća ne samo veliki hit Gabi Novak nego i pjesma vrhunske umjetničke vrijednosti. Od „mračnog teksta“ Željka Sabola do gotovo revijskog aranžmana Arsenove predivne melodije, do jedne od najboljih izvedbi Gabi Novak.

Nenad Borgudan napisao je izvrsnu pjesmu istoga naslova i slične atmosfere (vesela mračnost – op. A. B.), ali sa sasvim drugim, suvremenim alatima – nema govora o „remakeu“ ili nekoj imitaciji – i izvrsnom pjevačicom Ivanom Giovom Radan, i u studiju za snimanje i u videospotu:

„Pusti me da spavam/Sutra će biti bolji dan/Danas pusti me da spavam/I da me nema“

Album, LP, vinil

A strana

1. Kako sutra izgleda
2. Preko prepreka
3. Anđeo u bundi (Tiha noćna muzika)
4. Ljubav je
5. Piccola

B strana

1. Pusti me da spavam
2. Kao ptica let
3. Umjetne glave
4. Kuća za krijesnice
5. Na put
6. Sve je OK

Tekstovi/glazba: Nenad Borgudan
Aranžmani: Nenad Borgudan, Marko Mihaljević, Luka Geček, Matej Mihaljević (gudači)
Glazbena produkcija: Nenad Borgudan, Marko Mihaljević, Edi Grubišić-Cipal

Detour su:

Nenad Borgudan: vokali, prateći vokali, gitare
Laura John: vokali, prateći vokali
Ivana Giova Radan: vokali, prateći vokali
Vibor Čerič: klavijature
Goran Delač: bas-gitare
Edi Grubišić-Cipal: bubnjevi

Izdavač: Aquarius Records, Zagreb, 2026.