07
ožu
Recenzija

Grše - Platinum

grse - platinum

share

Grše najjači je, je l’ je? Ooooooo, da. Zapravo, najjači je preslaba riječ za ono što je predstavio na drugom studijskom albumu “Platinum”, jer ova razina glazbene genijalnosti, s obzirom na kontekst aktualne hip-hop scene, već se dugo, dugo nije mogla čuti.

Izuzetno širok, istovremeno iznimno kompaktan dijapazon glazbenih žanrova, uz visoku elokventnost, prepoznatljivu ritmičku preciznost i zaraznu energiju, na ovim se prostorima nije dogodila od pojave Ede Maajke. Grše je sada u potpunosti redefinirao situaciju te predstavio djelo visoke, glazbene, umjetničke i pop-kulturne vrijednosti.

Otvorenost uma, iskrenost, ali i poniznost stvorile su trinaest remek-djela povezanih u četrdesetpetominutnu, velebnu hip hop simfoniju. I premda se još uvijek, čak i nakon proboja aktualne hip-hop glazbe u mainstream, među širom publikom, pogotovo glazbenim „znalcima“ i „intelektualcima“ kvaliteta scene osporava, ovaj album će u jednom brzom i lakom potezu ušutkati sve „tradicionaliste“ koji još uvijek ne priznaju umjetničku vrijednost najnovije generacije regionalnih hip-hop glazbenika. Kada se još uzme u obzir da iza ovog momka ne stoji „uvaženo“, „cijenjeno“ i „popularno“ produkcijsko ime ili velika diskografska kuća, već isključivo samostalni trud i upornost njega te bliskih mu suradnika u samostalno stvorenim uvjetima, onda je vrijednost ovakvog djela mnogo, mnogo veća.

Grše je glas pojedinca koji je vlastitim radom uspio, čiji je put bio trnovit, ali na kraju se isplatio. I zato s punim pravom može to istaknuti u rimama i zvučati uvjerljivo, za razliku od nekih kolega koji, kako sam kaže, „igraju GTA pa repaju o mitraljezima“.

Osim činjenice da je svaka pjesma remek-djelo za sebe, perfekcionistički ispolirana do posljednjeg detalja, nekoliko je trenutaka u ovom albumu ključno i nevjerojatno zanimljivo. Prvi je pjesma „Olimp“ u kojoj je ugostio Smoke Mardeljana i Frenkieja, a koja nosi snažnu poruku zajedništva i prijateljstva, svojevrstan prijateljski battle zbog kojega su se sva trojica potrudila isporučiti rime na visokoj razini, kako bi ponosno predstavili svoj kvart, blok i mahalu te pokazali koliko su, kada udruže snage, jači. Sljedeća je „Redaljka“, odlična hrvatska riječ za popularni cypher, a nastala u doba „velepošasti“. Ekipa iz njegovog Blockstara uistinu je jedinstvena, s tendencijom ka klasičnom hip-hop zvuku, čak i u regiji najjača, što se tog žanra tiče. Ruganje, TTM, Mali Japanac i Stipe Travarica ozbiljno su zaprijetili cijeloj sceni. „Pump It“ prava je mala revolucija regionalne scene. Iako spoj heavy metala i hip-hopa u svijetu nije nepoznanica, na domaćoj sceni do sada (izuzmimo autorske bendove koji se furaju na RATM) nijedan reper nije plasirao ovako žestoko djelo. Uragan energije, jedna od najdinamičnijih stvari na albumu, nastala je u suradnji s Adamom i priredila spektakularan distorzirani završetak. S druge strane gledano, ovo bi se čak moglo okarakterizirati i kao najbolje ostvarenje domaćeg heavy metala u posljednjih desetak godina (uz djela grupe Cold Snap, naravno). Potez koji nimalo ne iznenađuje, budući da Grše oduvijek ističe kako dolazi upravo iz rokerske pozadine.

Nakon odavno poznatog i puno puta preslušanog velikog hita „Prvak“, nastalog u suradnji s grupom 30zona, Grše je u pjesmi „Highlife“ u svoj opus dodao popularni reggaeton ritam uz elemente trap glazbe. Ironično, upravo su se ovakva djela očekivala na novom albumu 30zone koji su, nažalost, krenuli u jednom potpuno drugačijem smjeru. Što reći, osim – ljetni hit samo takav.

„Konobar“ predstavlja Gršinu društvenu kritiku na za njega potpuno novi način. Uz humoristične elemente i zaigrano koketiranje s trap elementima, ova se pjesma sadržajem ističe od ostatka albuma, no kao da stoji tu tek da potvrdi kako Grši nije problem baviti se i ovom vrstom glazbenog sadržaja.

Pjesmom „Karma“ album ulazi u veliki finale, točnije srednjovjekovnim napjevom koji je sempliran uz isticanje poznatog stiha „Balkane moj, dobro mi stoj“ iz velikog Azrinog hita. Tko zna, možda mu Štulić zaprijeti tužbom jer, eto, takvoga je raspoloženja ovih dana. Možda mu posveti i koji esej, no, nema veze, Grše ga nadmaši u samo jednom versu.

Ova je pjesma ogledni primjerak čitavog albuma – spajanje zvuka različitih glazbenih epoha u jednu cjelinu koja zvuči uvjerljivo, dinamično i uzbudljivo; putovanje koje naprosto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

I za kraj, pjesme „Oče“ i „Suza“, njegova do sada najiskrenija djela, u kojima je u potpunosti ogolio dušu, hrabro, bez imalo zadrške, karikiranja ili uveličavanja. Trenutak kada su sve umjetničke maske pale pa donijele emociju kojom je potvrdio da je sada on regionalni hip-hop prvak, najjači, najvještiji i najuvjerljiviji reper, bolje reći, glazbeni umjetnik. Ovdje se najbolje vidi njegova veličina i doseg.

„Platinum“ je novi standard regionalne scene. Probaj nadmašiti, ako možeš.

Izvor: www.sound-report.com

Moglo bi Vas zanimati