Peki - Fortuna

Peki je 21-godišnji, multitalentirani izvođač iz Drniša, koji je najprepoznatljiviji po svojim upečatljivim pjesmama i energičnim nastupima

No njegove vještine ne staju samo na izvođenju – ističe se i po izvrsnoj glazbenoj produkciji, koju također često radi samostalno, a na ovom albumu uz većinsku pomoć Trkyja. Već nekoliko godina aktivan je na našoj glazbenoj sceni, a nedavno se pridružio Fallo da Solo, izdavačkoj kući koja uživa iznimnu podršku publike te je u vlasništvu jednog od poznatijih izvođača s naše scene, Bore Balboe.

Prije ulaska u spomenutu izdavačku kuću, Peki je već imao nekoliko dobrih pjesama kao što su “Benz” i “Zmije”, no od ulaska u Fallo da Solo mislim kako svi možemo primijetiti njegov kontinuirani napredak i neograničenu kreativnost. Pekijeva prva pjesma koja je objavljena na YouTube kanalu Fallo da Solo bila je “Antisocijalan“, koja je nagovijestila sjajnu budućnost ovog mladog izvođača.

Nakon vrlo uspješnog singla uslijedio je i prvi EP pod nazivom Druga strana lica, koji je dobio izvrsne kritike, posebno za pjesme “Familia” i “Benzema“. Nakon toga Peki je započeo svoju ikoničnu suradnju s Borom u obliku zajedničkog EP-ja, što je dokazalo njihovu izvrsnu kemiju te potvrdilo ispravnu odluku Borina odabira da Pekija uključi u svoj label. Ovaj duo postao je jedan od najdražih na sceni, a tome je zasigurno doprinijela atmosfera labela Fallo da Solo, koja se promovira kao prava glazbena „familija“, što se vidi i u njihovu odnosu – Ujac i Netjak.

U travnju ove godine, Peki je objavio svoj prvi značajniji glazbeni projekt nazvan Fortuna. Album sadrži dvanaest pjesama, a na nekima od njih gostuju poznati izvođači s naše glazbene scene kao što su: Bore Balboa, Baks, Hiljson Mandela, Vojko i Grše. Album je dostupan na svim streaming platformama, kao i na YouTube kanalu Fallo da Solo, gdje možete pronaći i spot za pjesmu koju Peki ima u suradnji s Baksom.

Klasična glazba u trap avanturi

Jeste li ikad doživjeli trenutak da čujete neki instrumental po prvi puta te se doslovno naježite pri slušanju? Ako tako nešto još niste imali prilike doživjeti, mislim kako biste zasigurno trebali poslušati ovaj uvod u priču koju nam Peki želi ispričati kroz ovaj album. Riječ je samo o instrumentalu. Iako zvuči pomalo jednostavno zbog ovog „samo“, vjerujte mi, nije. Govorimo o kompleksnosti koja na prvu samim ugođajem daje vibe tematske pjesme jedne od najpoznatijih kriminalističkih drama ikada snimljenih – imenom Kum – ali u isti trenutak sâm instrumental bude u najmanju ruku mističan te nakon slušanja iskreno nisam znao što očekivati od ostatka albuma.

Ovaj intro kojeg uz Pekija autorski potpisuju Ante Labetić, Luka Pekas i Matej Vukić, iako nema tekst te nije žanrovski trap, itekako je važan za poslušati kako bismo stekli sveukupni dojam o albumu, ali istovremeno i o Pekiju kao izvođaču, koji nije ostao u nekom „kalupu“ da napravi intro sličan svim drugim uvodima koje smo imali priliku čuti do sada, nego je na svoj autentičan način odlučio predstaviti publici miks svega što predstavlja upravo njega, ne samo kao izvođača, nego i osobu. Po završetku samog uvoda u album, klavir se nastavlja u sklopu tranzicije na iduću pjesmu imena “Baby Gang”, koja je referenca na poznatog, istoimenog talijanskog repera. Sâm dojam pjesme, ali i tekst mi zvuči kao neka vrsta drugog intra u album, no do kraja pjesme Peki uspije lijepo zaokružiti cijelu priču koju je htio prenijeti na slušatelje te smatram kako je tima prvim dvjema pjesmama uspješno zainteresirao publiku da čuje i ostatak albuma.

Sljedeća pjesma na albumu, ali istovremeno i jedina koja je (za sada) oplemenjena videospotom, jest ona u suradnji s Baksom. Ta je suradnja bila jedva dočekana jer znamo da su dečki vrlo često zajedno na pozornici, ali i u studiju. Pjesma donosi pozitivan, osvježavajući zvuk i najavljuje ostale klupske hitove koje je Peki pripremio u samom nastavku albuma. Komercijalni ton pjesme iznenađujuće je dobar te mogu reći kako pruža ugodno iznenađenje.

Smatram kako je uz nekoliko drugih pjesama s albuma upravo ova zaslužila ovakav fenomenalan spot. I Peki, ali i Baks, napravili su odličan posao, pružajući ono što se od njih očekuje, a uz “Panamu” stvorili su još jedan hit koji će sigurno biti jedan od omiljenijih na Pekijevim budućim nastupima, posebno zbog zaraznog refrena i kvalitetne produkcije.

Drniš-Trilj connect

Pjesma kojoj su se mnogi najviše veselili pri samoj objavi ove suradnje na albumu upravo je pjesma koja je nastala u suradnji s jednim od najpoznatijih izvođača s hrvatske trap scene te čovjekom koji se u zadnje vrijeme ne skida s Billboard ljestvice. Sada već sigurno znate o kome je riječ, a to je on – Grše!

Kada je Peki objavljivao suradnje neposredno prije samog izlaska albuma, ovoj suradnji nisam se nadao, baš kao ni onoj s Vojkom, koja nam tek slijedi. ”Mangio Pasta” predstavlja spoj kreativnosti ove dvojice talentiranih izvođača s ogromnim doprinosom Lockrooma, čiji se potpis u zadnje vrijeme nalazi na svakom većem hitu s naše glazbene scene.

Sama pjesma pjesme daje taj neki Italiano lifestyle, ljetni vajb koji Grše potvrđuje u samome refrenu pjesme, a i koji se savršeno slaže s estetikom albuma, što od teksta pa do samih vizuala odnosno covera. Pjesma je samo još jedan u nizu klupskih hitova koje nam je Peki pripremio u sklopu ovog projekta, što zbog zaraznosti refrena, ali i do zarazne melodije po kojima je Lockroom sad već postao prepoznatljiv.

Najljepša stvar ove suradnje jest činjenica kako Pekijev vers uopće ne zaostaje za Gršom s obzirom na to da govorimo o osobi kojoj je ovo prvi ozbiljniji projekt, a s druge strane imamo izvođača koji se svakom sljedećom pjesmom učestalo nalazi na Billboard ljestvici. Smatram kako je ova suradnja odlična za samu promociju albuma, ali i za stvaranje Pekijeva imena, koji je još uvijek na samom početku svoje karijere. Za sâm kraj htio bih istaknuti dio teksta u kojem Peki ima zanimljivu usporedbu za njihovu suradnju – Tandem, Grše i Peki ko Tassoti i Maldini.

Ganga i rera

Kreativnost koja je prethodno istaknuta kod ovog mladog izvođača dolazi do punog izražaja u “Ganga i rera”. Ono što je posebno u ovoj pjesmi sama je činjenica suradnje, budući da Vojko većinu vremena radi solo od početka svoje solo karijere te rijetko surađuje s drugima, stoga me je ova pjesma zaista oduševila.

Sljedeće što je ostavilo jak dojam jest mješavina tradicijske glazbe s trapom, što samo potvrđuje sve što sam prethodno spomenuo o kreativnosti ovog mladog izvođača, posebno kad je riječ o klasičnoj glazbi, koju je također uvrstio kao dio ovog projekta. Na prvo slušanje, sâm stil i vibe ove pjesme bili su mi pomalo neobični, ali već pri drugom slušanju, osjećaj je bio kao da sam ja iz Zagore, a stojim na Dinari, baš kao što kaže Peki u svom versu.

Unatoč dodatku tradicionalne glazbe u trap, Vojkov humor i njegove uobičajene „baze“ prisutne su kao i inače, zbog kojih ga publika i obožava. Posebno se ističe refren pjesme koji je nadahnut tradicionalnim stilom, kako je najavio i sâm Peki na početku: Skidam se do pasa, pivamo Gangu i Reru. Versovi obojice su odlični, ali moram istaknuti Vojka, koji me je čak i nasmijao svojim humorom, na primjer linijom Pet sestara u Kanadi, svaka ima brkove, a tetak ima tlak, Živi u Njemačkoj trideset godina, zna reći Guten Tag. Njegova je strofa vrlo zabavna na samom beatu te jako dobro izvedena. Vjerujem da će se upravo zbog toga najviše svidjeti publici, naravno uz spomenuti dodatak tradicionalnog štiha.

Ujac i netjak također imaju zajedničku pjesmu na albumu, a riječ je ”Soma”. Kakva je kemija između ovog dua mogli smo se uvjeriti njihovim zajedničkim EP-jem, ali i na live nastupima, gdje redovno zapale atmosferu. Ova pjesma, iako ima više elemenata trapa, mogla bi također proći kao još jedan od club bangera s ovog albuma.

Upravo ova suradnja mi se najviše istakla uz ”Mangio Pasta” i ”Ganga i Rera” te sam mišljenja kako govorimo o hitovima koji će ostaviti snažan dojam na budućim live nastupima. Oba versa su mi dobra, njihova kemija opet je prevladala te moram naglasiti kako ovakvim versovima u zadnje vrijeme, te singlom “TNF” Bore, odlično hajpa publiku za njegov nadolazeći album Mercedes City 2, koji bi trebao izaći ove godine.

Bore je među nekolicine izvođača s naše scene koji se na sličan način „igraju“ s tekstom pri izvođenju, a njihov tekst ima dublje značenje. Primjerice, u ovoj pjesmi Bore koristi nekoliko zanimljivih referenci poput Pun ku*** para, bome puna je i Tvornica, gdje aludira na svoju drugu suradnju s Gršom, te Firma mi je velika ka da je Gorica, na sâm label Fallo da Solo, koji je u posljednje vrijeme doživio značajan uspon.

Poanta ovoga što sam naveo jest da takve vrste kreativnosti trenutno nedostaje na našoj sceni te je pravo osvježenje čuti takve i slične tekstove. Refren se ponovno ističe kao jedan od najjačih na albumu, uz “Mangio Pasta”. Ove pjesme jasno pokazuju kako je Peki sposoban stvarati hitove, posebno zbog lako pamtljivih refrena koji se urežu u pamćenje, ali su također fantastični za izvedbe uživo. Još jedan aspekt koji mi se sviđa na ovoj pjesmi, kao i na cijelom albumu, Pekijeva je predanost oko produkcije.

Bajadeira

Suradnja koja dolazi kao šećer na kraju jest pjesma s jednim od najtalentiranijih vokala na našoj glazbenoj sceni – Hiljsonom Mandelom. Ova pjesma me je pri objavi suradnje za album zainteresirala jednako kao i ona s pjesmom “Mangio Pasta” na kojoj sudjeluje Grše, kao i Lockroom, koji još jednom pokazuje svoj talent i stvara hit koji vjerujem da će osvojiti srca obožavatelja već od prvog live nastupa, ako već do sada nije.

Pjesma se tematski ili tekstualno ne odvaja od ostatka albuma te govori o njima samima, ali i njihovoj povezanosti, kako stoji u stihu Od Zagore do Zagreba, tu nema čega nema. Sama pjesma je solidna, ne ističe se toliko tekstom koliko produkcijom u usporedbi s nekim drugim pjesmama s albuma. Još jednom se najviše ističe refren kao nositelj pjesme, te dio gdje je Hiljson „oživio“ pjesmu dodajući svojoj strofi o-leo-leo-la.

Pjesma će sigurno biti hit u klubu ili na nastupu, ali isto tako mislim da na albumu ima i boljih stvari od ove, bez obzira na visoku razinu produkcije. Za kraj smatram kako ova iznenađujuća suradnja predstavlja idealnu priliku za otvaranje novih mogućnosti i postizanje novih uspjeha za Pekija. Duo je u pjesmi pokazao svoj talent i kreativnost, a bilo mi je zanimljivo istovremeno čuti dva umjetnika koji su poznati po svojoj melodičnosti u pjesmama.

Peki/Matej Grgić

Zaključak

Kada sumiramo cijeli album, smatram da Peki može biti ponosan na sav trud koji je uložio u izradu albuma. Projekt se ističe kvalitetom u usporedbi s njegovim prijašnjim izdanjima, iako su i ta izdanja bila na visokom nivou, s obzirom na to da tek započinje svoju karijeru.

Album je zanimljiva mješavina različitih elemenata koji opisuju Pekija kao izvođača, ali i kao osobu. Sviđa mi se dodatak klasične i tradicijske glazbe, što dokazuje da Peki kao izvođač nije jednodimenzionalan i da je ovim projektom razmišljao izvan ustaljenih okvira naše glazbene scene.

Osim već spomenutih pjesama, ističu se i “Dalmacija Maroko” zbog zanimljive usporedbe, dobre izvedbe te odlične produkcije, ali i pjesma “Balotelli” koja je dodatak Fallo da Solo momčadi, u kojoj se već nalaze Mamadou, Mo Salah, Benzema pa sad i Balotelli.

Posebno me se dojmila posljednja pjesma na albumu, “Fine (outro)“, zbog svoje osobne note i Pekijeve skromnosti, te njegove posvećenosti obitelji.

Želio bih pohvaliti i odabir suradnika na albumu, koji su dodatno potaknuli slušatelje da ga poslušaju, te samu naslovnicu, kao i sveukupni artwork albuma, koji se ističe originalnošću. Peki je donio ispravnu odluku surađujući s Borom, jer možemo vidjeti njegov stalni razvoj kroz vrijeme. Smatram da je ovaj album tek početak onoga što Fallo da Solo ima za nas, ali i početak Pekijeve karijere, koja će sigurno rasti nakon ovog projekta. Naravno, uvijek postoji prostor za poboljšanja, ali sve dok nastavlja raditi na kreativan način, mislim da će Peki osvajati srca publike dok se ističe iz mase.