Pitaj klince: Stvari za sad

Prvi smo poslušali debitantski album benda Pitaj klince koji je napokon, nakon objave proljetnog EP-ja Dušice prošle godine, objavio svoj prvi (ljetni) LP, dugometražni album za izdavačku kuću više manje zauvijek.

Stvari za sad punokrvni je prvijenac u trajanju od 36 minuta i 55 sekundi, a sačinjen je od 9 pjesama i jednog, kako Mate i Sven naglašavaju, „poljskog interludija baroknog karaktera“ ”Co to za zwierzę?”. Osim dvama singlovima, ”Ema” i ”Jutarnje suze”, u bendovskoj su postavi na nekoliko zagrebačkih koncerata već najavljivali nove materijale i teasali nas novim stvarima koje su snimali od rujna 2021. godine do samog izdavanja u srpnju 2022. godine.

Mate Ponjević i Sven Šantić sami su kreirali, snimili i miksali album, dok je za master zaslužan Svemirko. Osim njih, na albumu se pojavljuju Vida Volarić, Dan Devčić Deva, Jakša Perković, Marin Ponjević, Filip Mlinarić i Mary May. No, kako ne bi sve ostalo na pukom katalogiziranju i nabrajanju, nakon nekoliko dana preslušavanja albuma, mogu reći da mi je iznimno drago što su ga poslali upravo meni.

Kako i sam naslov sugerira, stvari su na albumu za sad, za bilo kad, za uvijek, zauvijek. Žanrovski, Klince je teško smjestiti bilo gdje, a svi već dobro znamo da to i nije potrebno raditi. To jest neki pop, ali rekla bih da njihova glazba ide puno dalje i dublje od tog širokog i ustaljenog žanrovskog termina. Eksperimentiraju s raznim zvukovima, utapaju nas u detaljima, višeglasjima, ritmovima, promjenama tempa, dinamike i raspoloženja.

Pitaj klince: Stvari za sad/Ema Hadžić

Uglazbljena zbirka poezije

U jednom su trenutku ozbiljni, no već u drugom shvaćate koliko su razigrani i svoji. Vokal se od šapata pretapa u slatka i raskošna višeglasja isprekidana ritmičnim udaraljkama i laganim zvukom različitih perkusija. Dominiraju zanimljivi udaraljkasti ritmovi za koje je uglavnom zaslužan Sven na svojim kongama, kao i predivna višeglasja koja sad već postaju njihovim pečatom.

Uz to me, možda zato što sam slaba na dobre lyricse, najviše impresioniraju stihovi koji su na trenutke pjevani, na trenutke govoreni uz melodijsku i ritmičku pozadinu, a zatim i otpjevani u višeglasjima.

Iskreno, Stvari za sad zvuče mi kao uglazbljena zbirka poezije. Da jest, bila bi to zbirka o odrastanju, usputnim impresijama, ljubavima, bolima, muzici i plesanju na festivalima. Sve je to prezentirano zvukom istančanim do najsitnijih detalja koji nas svakim slušanjem ne prestaju iznenađivati i ne postaje nam dosadan.

Njihove su pjesme zarazne i, kada ih jednom poslušate, nećete ih moći izbaciti iz glave neko vrijeme, ali to vam zaista neće smetati. Lagane, nenametljive melodije prianjaju na fine, pomalo egzotične ritmove, a pjesme se definiraju vokalima. Zbog toga koliko su dobri, teško mi je odvojiti glazbu od stihova i njihovih značenja.

Pjesmama prevladavaju impresionističke minijature, mali trenuci izdvojeni iz gomile životnih trenutaka koji, izdvojeni na takav način, dobivaju na svojoj veličini i važnosti. Pjesničke se slike nižu jedna za drugom, od početka do kraja albuma, one iz svakodnevnog života, ali i one pomalo začuđujuće kojim pokazuju svoj kreativni pjesnički genij.

Stihovi možda zvuče osobno, ali čar leži u tome da se s njima lako možete poistovjetiti ako ih interpretirate na sebi blizak način. U tom slučaju osobno postaje univerzalno, a da bi se nešto takvo uspjelo prenijeti slušateljima, potrebno je zaista mnogo vještine. „Vratit ću se majko / Zalio sam cvijeće / I složio krevet / Al’ više neću / Ja neću biti dijete“ glasi refren prve pjesme i odmah nas uvlači u album, a kako to ne bi ostali jedini stihovi koje ćemo pjevušiti cijeli dan, moramo ga poslušati od početka do kraja.

Decentne, lagane i svježe melodije nastavljaju se i u sljedećoj, egzotičnoj pjesmi ”Egipat” s pomalo baroknim stihovima ispunjenima metaforama i zanimljivom gitarskom dionicom. „Bebo moja / Nisi fer / Prema meni“ počinje treća na albumu, in medias res, drito u glavu i bez zadrške.

Nadam se i jedva čekam da ljudi mrdaju kukovima uz ovu stvar na njihovim koncertima

Iznimno zanimljiva pjesma, a na te se stihove nastavlja gitarski riff. ”Bebo” je, rekla bih, uz ”Jutarnje suze” najviše catchy pjesma. Uz vokalne i brojne zvukovne efekte, pjesma je ukrašena jednim od najljepših vokala scene, onim koji umije sve pozlatiti, glasom jedine Mary May, koju je iznimno zabavno čuti u ovakvoj verziji i na hrvatskom jeziku, pogotovo dok pjeva stihove kakve smo dosad teško mogli čuti u njezinom repertoaru: „Dečko moj, dečko moj, / Kako ti je ime?/ Željela bih da me ljubiš“.

Jako kul izbor i jako kul kombinacija prizemljenih stihova i uzvišenog vokala. Na to se nastavljaju ”Jutarnje suze”, ultimativna čagerska pjesma s ovog albuma koja zbog superkul basa zove na instant skakutanje i šejkanje tijela, a jasno je i zašto su baš tu pjesmu odabrali za jedan od singlova – reprezentativna je te najviše uhu nametljiva.

Pitaj klince

Sljeduje ju, kako mi ju je Mate opisao u našem intervjuu po samom njezinu izlasku: „Ema je čista ljubavna pjesma. Čekamo da je otpjeva Čolić.“. I jest, čista ljubavna pjesma, ali ne i obična ljubavna pjesma, unatoč onome što biste mogli pomisliti kad čujete da nastavlja dugu tradiciju pjesama naslovljenih ženskim imenom. Romantična je i nježna, a s druge je strane introspektivna i, što je najvažnije, uspjeli su izbjeći (barem glavninu) ljubavnih klišeja, a one koje (vrlo svjesno) nisu, čak zvuče simpatično u njihovoj interpretaciji.

„E, daj mi reci“ izravno se obraća djevojci koja na festivalu samo stoji, umjesto da pleše. ”Najstariji lik na festivalu” jedan je od najinteresantnijih trenutaka albuma. Suosjećam, i ovo smatram važnom opomenom i porukom. Ni ja ne razumijem ljude koji samo stoje na festivalu. Nadam se i jedva čekam da ljudi mrdaju kukovima uz ovu stvar na njihovim koncertima. Atmosfera se spušta i situacija se usporava na pjesmi ”Stara Ljana”, a krasi je saksofon koji unosi jazzerski štih u ovu pjesmu baladesknog karaktera.

Kozmički motivi isprepleteni s folklorom

Zatim iz fade outa slijedi breakdown u barokni intermezzo Vide Volarić na poljskom koji nas ujedno uvodi u sljedeću ”Životinje”. Nagli prijelazi u izraz na drugom jeziku očito su jedna od njihovih stvari po kojima su odlučili postati prepoznatljivi, a fantastično funkcioniraju ukomponirani u njihov stil. Još sam u ožujku bila oduševljena njihovom izvedbom pjesme ”Životinje” u KSET-u koja je zaplijenila najviše moje pažnje zbog stihova, dubokog basa i visokog glasa.

Nosi nešto iskreno, sirovo i surovo u sebi što privlači slušatelja. ”Snene oči” poput kakve odjavne špice zatvara album. Ponavljajući stihove prve ”Vratit ću se majko”, zaokružuju LP u jednu koherentnu cjelinu. Iako je čitav album jedno pravo glazbeno-poetsko putovanje, između nedostižnog i samorazumljivog, osvrćući se na sve preslušano, možemo se uhvatiti za određene kopče koje spajaju njegove šavove u jednu čvrstu i logičnu cjelinu.

Kozmički se motivi na kraju isprepliću s folklornom metaforom i stilom, te kombinacijom raznovrsnih zvukova koji još jednom potvrđuju i sumiraju svu raskoš Klinaca. Stvari za sad, poput iščekivanog ljetnog povjetarca za sparnog poslijepodneva. Divno, uhu uistinu ugodno i spremno za ostati na ljetnom repeatu. Bila mi je čast.

Format: streaming

Izdavač: više manje zauvijek