Razni izvođači: Rijeka-Paris-Texas

U kakvoj su vezi reli Pariz–Dakar, film Paris, Texas i reli Rijeka–Bakar?

Rijeka-Paris-Texas (album cover)

I kakve sve to ima veze s jednom od najvrjednijih dostignuća hrvatske umjetnosti, albumom Rijeka-Paris-Texas? Toliko vrijednog da bi ga se moglo opisati kao nešto poput gnijezda Mame ŠČ! No ne samo zbog toga.

Iako je album navršio trideset i sedam godina, nakon ponovnog preslušavanja doživio sam ga kao da je objavljen prvi put ove godine. Kao potpuno nov, aktualan uradak riječkih umjetnika.

Čudno? Da! Ali, istinito.

Let 3/promo

Nostalgija, paučina i povijesna prašina u ovom slučaju nisu imali pristupa cijeloj priči, niti u primisli. Zato ne možemo pričati o „boljoj prošlosti“ ili „kako je nekad bilo bolje“, jer ovaj album kao da je stvaran i sniman prije koji mjesec, a ne prije čak 37 godina.

Kako je riječ o LP ploči ili vinilu najprije je potrebno istaknuti sadržaj na A i B strani.

A strana

A1 Grč: ”Noćas se Beograd pali”

A2 Grč: ”Još ima krvi”

A3 Grč: ”Nož u mojoj ruci”

A4 Let 3: ”U rupi od smole”

A5 Let 2: ”Pokušaj”

A6 Strukturne ptice: ”Hramovi”

B strana

B1 Idejni nemiri: ”Bombe i bomboni”

B2 Grad: ”Ima li nešto”

B3 Grad: ”Voli me”

B4 Ogledala: ”Samo ti”

B5 Ogledala: ”Ogledala su oko mene”

B6 Fit: ”Ritam promjene”

B7 Strukturne ptice: ”San”

Produkcija: Goran Lisica, ujedno i izdavač na vlastitoj etiketi Dallas Records

Snimatelj: Janez Križaj

Goran Lisica – Fox/promo

Album je u cijelosti snimljen u Ljubljani u studijima Tivoli i Top Ten. Originalni dizajn omota kreirao je Dejan Kršić, dok je autor fotografija Jani Straus. Kompilaciju je složio Goran Lisica Fox, koji se na izdanju pojavljuje i kao glazbeni producent. Njegova diskografska kuća tada je bila i dio studentske asocijacije ŠKUC-FORUM, koja je zapravo jedna od najznačajnijih institucija ljubljanskog i slovenskog civilnog društva osamdesetih godina.

Ove su institucije oblikovale slovenski društveni i umjetnički život proteklih desetljeća te imale puno širi utjecaj. Protok ideja, poslovnih poteza na relaciji Rijeka-Ljubljana-Rijeka bila je intenzivna i općekorisna te s jakim međusobnim utjecajima.

No prije onog najvažnijeg, sadržaja albuma, nakon svih ovih godina saznajmo zašto je album, sniman i objavljen u diskografskoj kući Riječanina s prebivalištem u Ljubljani s riječkim umjetnicima objavljen pod nazivom Rijeka-Paris-Texas.

Grad/Damir Krizmanić Kriza

Što tu radi Pariz, ali i Texas? Kroničar, novinar i kritičar, i što je najvažnije, izravni aktivni promatrač i  sudionik povijesnih zbivanja u Rijeci Bojan Mušćet piše o reizdanom albumu u Knjizi postanka:

„Svake godine na kvarnerskim maškarama vozi se rally Pariz-Bakar, koji starta kraj sušačke gostionice pod starim imenom francuske prijestolnice te klepetavim vozilima svršava u gradu baškota. Goran Lisica Fox, koji je u hudom komunizmu stasavao samo stotinu metara dalje, prvi je album u produkciji Dallasa, svoje odumiruće agencije i diskografske kuće u formiranju, odlučio nazvati upravo složenicom koji nazivu rallyja dodaje ime matične luke. Doduše nije se referirala na maškarani rally nego na ime poznatog filma Wima Wendersa Pariz-Texas (ne bez razloga prva podetiketa Dallasa namijenjena propulzivnim bendovima za njihove prvijence zvala se Texas) kome je pridodao zemljopisnu odrednicu grada s najsnažnijom rock zajednicom bivše Jugoslavije krajem osamdesetih.“

Eto, tako je nastao naslov kompilacijskog albuma Rijeka-Paris-Texas snimljen i prvotno objavljen 1987. o kojemu se sve ove godine govorilo sa strahopoštovanjem. Bio je to, uvjetno rečeno, treći val riječkog rocka, nakon punkerskog i novoga riječkog novog vala.

Fit/promo

Album je kao posebno relevantne izvođače lansirao bendove Grč, Grad, Ogledala, Idejne nemire te iznad svega Let 3, koji su u to vrijeme prerasli iz Leta 2 u Let 3, a bili su i sastavnica Strukturnih ptica. Bio je to njihov diskografski početak. Nakon toga su snimili su ukupno 24 studijska albuma, no i nakon 37 godina, većina ovih bendova itekako je aktivna.

Na primjer, onaj dar-mar Leta 3 prošle godine u Opatiji, na Dori i Eurosongu s ”Mamom ŠČ” itekako je moguće naslutiti na njihovim prvim snimkama u karijeri s albuma Rijeka-Paris-Teksas. Zvali se oni Let 2 ili Let 3 ili Strukturne ptice, nije moguće odlučiti u kojoj formaciji su bolji, izazovniji, te, iznad svega, obećavajući. U riječkom kultnom magazinu Val Bojan Mušćet i Goran Ušljebrka 1987. pišu:

„Letova svirka sliči na štektanje mitraljeza, kaos s njima izlazi na ulice, otvaraju sliku ponora. Prizivaju mrak, otežu konačni kraj. Prljavo rublje pred njima nema šanse, razotkrivaju ga bez dlake na jeziku…“

Let 3/promo

U temeljima svih letovskih formacija naravno da su Damir Martinović i Zoran Prodanović. Letovci jezde tako zadivljujuće da je i tada bilo nemoguće ne zamisliti da će imati sjajnu karijeru velikoga benda koji 2023. rasturi onemoćalu Doru i udare joj novi sjaj (zlatnog traktora).

Mrle i Prlja uvijek su bili multimedijalni umjetnici, stoga su Strukturne ptice zapravo njihov multimedijalni projekt. Ovo je jasno na snimci ”Hram”, jednom pravom malom remek-djelu koje nimalo slabije, dapače, uvlači u atmosferu kakvu je genijalno stvarao David Bowie na albumu Station to Station, a naročito na berlinskoj trilogiji.

Mrletu i Prlji nije trebalo dalje od Rijeke da naprave komad predivne jezovite glazbe koja završava u kovitlacu kaosa, zlokobnosti i mučnine. Slušajući ”Hram” prisjećam se osjećaja slušanja Stranglersa u Zagrebu krajem sedamdesetih ili Cabaret Voltaire kasnije – bol u tijelu!

Strukturne ptice/promo

Let 3 startao je na Rijeka-Paris-Texas eksplozivno, turobno, ali onom lijepom turobnošću (?!). U kasnijim godinama često su se znali popeti i na kazališne pozornice, te izazivati, barem u mene, salve smijeha, u slučaju kad su se na playback zezali s U2 i pjesmom ”Beautiful Day”. Koje li predstave!

A stranu Rijeke-Paris-Texas očito je Goran Lisica Fox rezervirao za Letovce i Grč, koji su tu da bi stvorili neugodu, jer nisu bili baš u ljubavi sa svijetom, najmanje od svega. Letovci su bili žestoko zlokobni, gadni k’o Berlinski zid…

A Grč? Au, koje je to tek totalno mahnitanje brutalnošću! Gledao sam, na primjer, Crowbar, koji su jedan od simbola brutalnosti u rocku. Da, zvuk im je takav uživo da im fanovi bježe iz dvorane. Grč je brutalan, ali s bukvalno brutalnim stihovima, tutnjavom bubnjeva i gitarama, što sve zajedno ima i smisla i sadržaja. Pogledajte samo naslove njihove prve tri pjesme koje su u karijeri diskografski snimili. Krvavo brutalni. Očevidci kažu da su tek na pozornici krvaviji od Quentina Tarantina u filmovima. Valjda se Grč tako oslobađa silnoga grča u sebi.

Grč/Damir Krizmanić Kriza

Posebnu je pozornost oduvijek privlačila pjesma koja otvara album Noćas se Beograd pali. Postoje razna tumačenja na putu do odgovora „što je pjesnik htio reći?“. Na sve to Zoff iz banda će: „Noćas se Beograd pali nema nikakve veze ni s gradom Beogradom ni Srbijom jer je napisana (Igor Modrić) 1984. te se odnosi na napad njemačkih trupa na bivšu Jugoslaviju i grad Beograd. To što je neki svojataju i objašnjavaju na svoj način u dnevno političke svrhe nas ne zanima.“

Zoff hvali ponovno objavljivanje Rijeka-Paris-Texas i nada se da će biti inspirativan za mlađe generacije. Nema sumnje da hoće. Zamoljen ne tako davno da prokomentira provokacije Leta 3 – što Letovci i Grč rade od svojih početaka – Zoff je poprilično objektivan i nezlonamjeran kritičar, naprotiv. Iz ugla brutalnoga Grča što bi rekao nego sljedeće:

„Let 3 je dobro osmislio svoje provokacije koje su shvatljive svim populacijama i to dobro rade na jedan komičan, bezbolan način.“

Zoff/Damir Krizmanić Kriza

B strana svakako nije ni brutalna ni zlokobna kao A strana i na njoj je više pjesama koje će u slušatelja proizvesti više ugodu nego nelagodu. Nije čudo što danas Leo Rumora iz Ogledala kaže da je Rijeka-Paris-Texas legendarni pop-rock album:

„To su bila prelijepa i opuštena vremena. Drago mi je što sam bio dijelom te lijepe priče.“

B strana intrigantna je kao i A strana, ali na drugačiji, „mirniji“ način.

Zoran Prodanović Prlja danas, valjda više okupiran ”Mamom ŠČ!” i ”Babarogom” nego Strukturnim pticama i Letom 2 i Letom 3 o povijesnom albumu kaže:

„Nisam neki poklonik nostalgije i stava prije je bilo bolje, ali Rijeka je tih godina očigledno ušislušno bila grad u punom smislu te riječi. Evergreen za sladokusce.“

Baš tako, dragi Prlja!

Termiti u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner/Damir Krizmanić

Naravno da Rijeka-Paris-Texas kao kulturna baština Rijeke (kao što su to i Parafi, na primjer) odmah izaziva i usporedbe s beogradskim Paket aranžmanom i, naravno, oba projekta stavljaju u istu ravan. Samo, možemo li i jednom ne tretirati umjetnike kao trkaće konje na hipodromu?! Nije li, na primjer, upravo Let 3 – bacimo li pogled unatrag na Rijeka-Paris-Texas pa sve do ”Mame ŠČ!” – frapantan  primjer velikih umjetnika, inovatora i provokatora u najboljem značenju te riječi?

I zato je vinilno reizdanje 2024. Rijeka-Paris-Texas kulturološki pothvat kao što je to bio i 1987.

P.S. U zadnjih nekoliko godina zahvaljujući sličnim reizdanjima Dallas Recordsa riječkoga rocka  popunjava se rupa neznanja o važnosti ove glazbene scene. Rijeka-Paris-Texas jedan je od nakladničkih trijumfa.

Veličina riječke scene ogleda se i u činjenici koja je prošla ispod radara: zagrebački ovovjekovni rock bend Donkey Hot snimio je kultnu pjesmu ”Mama, s razlogom se brineš” kultnoga riječkog punk benda Termiti. I u prikladnoj foto galeriji slikali se sa zahodskim školjkama na glavi jer je zahodsku školjku na glavi imao i pjevač Termita Kralj za nastupa Termita u Opatiji u, pazite, Kristalnoj dvorani hotela Kvarner krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Toliko za ovaj put o punk i ostaloj baštini iz Rijeke.