Darko Jurković Charlie – Live@KCM

Nakon što je krajem prošle godine, u suradnji s multiinstrumentalistom Ivanom Valušekom, objavio izvrstan suradnički album Around the D za Dallas Records, svega nekoliko mjeseci kasnije Darko Jurković Charlie iznenađuje novim projektom: prvim live albumom Live@KCM

Darko Jurković Charlie primijenjuje različite tehnike sviranja, uključujući sviranje na dvije gitare istodobno / Foto: Marin Tuhtan

Live album Darka Jurkovića Charlieja snimljenom u prostoru udruge Locodvorija pri Kulturnom centru Multimedija. Prva kompozicija koja je najavila dolazak albuma – Cathedrals – spaja njegove dvije velike ljubavi: klasičnu i jazz glazbu, ali i otkriva kako ovdje nije riječ o novom autorskom materijalu. Live@KCM dijelom je sastavljen od autorskih skladbi s albuma Trio, Duo, Solo, među njih je uletjela i All After All s albuma Dark Moments iz 2017., a dijelom od obrada (Old Country, Tennessee Waltz, If I Were a Bell). Iako se možda na prvi pogled čini da su country glazba i jazz s two-hand tapping tehnikom nespojivi, Charlie dokazuje suprotno. Kroz virtuoznost, fuziju žanrova i improvizaciju, on spaja ove glazbene svjetove u skladnu cjelinu, čineći ih komplementarnim. Ta se različitost u estetici ne ističe naglašeno, ali ujedno čini temelj zvučnog identiteta albuma.

Ono što Charlieja odmah izdvaja na domaćoj jazz sceni upravo je ta two-hand tapping tehnika gdje se instrument svira tako da se obje ruke koriste na vratu gitare kako bi se proizveo zvuk. Ovakav način omogućava brže i dinamičnije sviranje, a Charlie ga dodatno usložnjava, svirajući istovremeno na dvije gitare.

Njegov je glazbeni put neobičan, posebno ako uzmemo u obzir da je završio osnovnu glazbenu školu kao violinist, jer je samo to mjesto bilo otvoreno u njegovoj školi. Kasnije se, kao samouki gitarist i tinejdžer, oduševio pozadinskom glazbom u jednoj od tadašnjih Kviskoteka, kada je otkrio američkog jazz gitarista Stanleya Jordana koji je popularizirao ovakvu jedinstvenu tehniku sviranja gitare, koja uključuje kombinaciju two-hand tapping tehnike i klasičnih gitarskih stilova. Tako je Jordan postao ključni utjecaj na Charliejev rad i pristup gitari.

Album otvara skladba The Theme of the Major, kompozicija prvobitno nastala za kazališnu predstavu I zvijezde štucaju. Na njoj Charlie briljira u stvaranju emotivnih nijansi i dubokih melodijskih linija, a na pola kompozicije unosi efektan i zaigran motiv koji skladbi daje novu razinu fluidnosti. Dexa, skladba nazvana po deksametazonu, lijeku koji je dio Charliejeve terapije, nosi vedar i poletan funky ton, odražavajući energiju cijelog procesa oporavka – dinamičnu, ali istovremeno vrlo otvorenu. S naglašenom ritmičkom komponentom, sinkopacijom i akcentima, stvara se energična i ritmički bogata tekstura.

Kada govori o svome radu, Charlie navodi kako je G Waltz improvizacija nastala pod utjecajem glazbe Keitha Jarretta pa ako na Jarretta gledamo kao virtuoza s jedinstvenim pristupom glazbi, postaje vrlo jasna njegova uloga u Charliejevom stvaranju. U G Waltzu on isprepliće elemente klasične glazbe i improvizacije pa se gubi granica nekog klasičnog pogleda na jazz. Klasična struktura u bas liniji sukobljava se s improviziranim i živahnim melodijama na gitari, stvarajući kontrast koji postavlja pitanje o granicama između ta dva glazbena žanra.

Svom neprežaljenom mačku Charlie je na albumu posvetio skladbu Ciupi at the Hop, kompoziciju koju karakterizira dinamični tapping kojim Charlie brzo i precizno izvodi kompleksne pasaže na gitarama. Skladba Abraza el Mondo posvećena je novorođenim djevojčicama, u kojoj se oslanja na međusobno ispreplitanje različitih melodijskih linija i brižno stvara emotivni ugođaj.

Najveći uspjeh albuma vjerojatno je pjesma Cathedrals. Pripremajući se za ovaj tekst, naišla sam na njegovo gostovanje u emisiji Nikoline Tomljanović na Radiju Rijeka, gdje je otkrio kako je ova za Porin nominirana skladba u kategoriji Najbolja izvedba jazz glazbe zapravo nastala kao tehnička vježba za desnu ruku, da bi se potom razvila troglasno, kao jedan bas i dvije linije koje idu u protupomaku. Kako sam Charlie navodi, ova kompozicija predstavlja njegovu potragu za duhovnim uzdizanjem, spajanjem umjetnosti i svijeta oko njega. Katedrale su za njega katedrale duše, a sama kompozicija je spoj klasične i jazz glazbe i odraz njegove ljubavi prema klasičnoj, posebno baroknoj glazbi.

Neopterećen kategorizacijom glazbe, ova dva žanra u njegovoj izvedbi savršeno koegzistiraju. Iako se veza barokne glazbe i jazza može učiniti nejasnom, postoji značajna poveznica između ta dva stila, prvenstveno kroz improvizaciju, harmonijsku kompleksnost, ritmičku složenost i tehničku izvedbu, a Charlie, koji je usmjeren na improvizaciju, često u svojoj glazbi koristi elemente barokne glazbe, pokazujući da se ta dva žanra mogu skladno povezati, unatoč različitim vremenskim razdobljima.

Ova je poveznica puno jasnija na Porinom nagrađenom albumu Jazzy Bach, koji je Charlie snimio s Matijom Dedićem, svojim kolegom još iz vremena studiranja na konzervatoriju u Grazu. Bachova upotreba kontrapunkta, složenih melodijskih linija i harmonija često je bila inspiracija jazz izvođačima jer se mnoge tehnike koje koriste u izgradnji harmonijskih okvira, poput proširenih akorda i modifikacija tonova, mogu povezati s načinom na koji je Bach stvarao svoje složene harmonijske strukture.

Darko Jurković Charlie jedan je od nagrađivanih jazz gitarista, višestruki je dobitnik nagrade Porin kao i nagrade Status, dobitnik je i HDS-ove godišnje nagrade Miroslav Sedak Benčić za 2021. godinu i to za autorsko stvaralaštvo na području jazza za album Trio, Solo, Duo. Njegova karijera obilježena je suradnjama s brojnim vrhunskim glazbenicima. Bio je dugogodišnji član Small Big Banda Europlane Orchestra, s kojim je snimio tri albuma, uključujući posljednji s legendarnim američkim saksofonistom Herbom Gellerom. Deset godina svirao je s češkim triom, u kojem su bili kontrabasist František Uhlíř i bubnjar Jaromír Helešic, s kojim je proputovao cijelu Europu. Značajan je bio i riječki Quartet Sensitive, iako nisu radili autorske stvari, sastav je uglavnom svirao brazilsku bossanovu. No Charlie nije ograničen samo na jazz, već je posljednjih godina prisutan i na festivalima. Na primjer, 2024. godine napravio je aranžman za pjesmu “Noć” Nevije Rigutto, koja je na MIK-u osvojila nagradu za najbolju pjesmu, dok je za isti aranžman dobio nagradu Radija Istre. Također, na festivalu Canzonette Fiumane, Tina Vukov izvela je njegovu skladbu ”I me manca” na tekst Laure Marchig, koja je osvojila nagradu za najbolju interpretaciju.

Singl: Cathedrals

Format: streaming

Izdavač: Sipa Music