Sunnysiders: 27 Stitches

Dinko Fazinić

Peti album bluesera iz Splita

27 Stitches odlična je, eklektična ploča grupe Sunnysiders koja ne traži vrhunsko znanje bluesa da biste je zavoljeli. Mijenjajući tempo kroz dvanaest pjesama izbjegnuta je predvidljivost i monotonost koju navedeni žanr nekad donosi

Ako je istina – kao što neki znanstvenici kažu – da je u zvijezdama zapisana energija kojom ćemo broditi kroz život pokušavajući naći put prema unutarnjem osjećaju zadovoljstva i sreće, onda je Boris Hrepić Hrepa bio sigurno u prvom redu svemirskog sjaja. Vrhunski glazbenik, promotor, skladatelj, autor i voditelj dječjih televizijskih emisija, kao i autor knjige o rocku, slikar, producent međunarodnog blues festivala u Trilju, moglo bi se nabrajati unedogled.

Prva asocijacija na stasitog kreativca za većinu je ipak Daleka obala jer u tom bendu je doživio svoju najveću afirmaciju. Nakon raspada skupine prije dvadesetak godina, Hrepa je osnovao The Obalu, da bi se 2010. sa suprugom Antonijom Vrgoč RoLom vratio svojoj prvoj velikoj glazbenoj strasti, bluesu. Njih dvoje osnivaju Sunnysiderse, koji su nakon mnoštva koncerata i četiri diskografska uratka postali međunarodna blues institucija. Iako se Daleka obala nakon dugogodišnjeg diskografskog i koncertnog posta vratila starim navikama, Sunnysidersi nisu stavljeni na čekanju. Hrepa je nastavio vožnju dvostrukim kolosijekom i zasad to radi više nego uspješno.

Prije tri su godine Sunnysidersi objavili najzrelije djelo svoje dotadašnje glazbene karijere, nešto mračniji blues album The Bridges, koji je pohvalila domaća kritika i publika. I ne samo domaća, velik broj važnijih svjetskih rock-blues portala nije ih štedio hvalospjeva. Zato i ne treba čuditi da svoje albume produciraju izvan granica Lijepe naše. The Bridges je završnu glazuru dobio u Memphisu, koji je Antoniji i Hrepi ostao u dobrom sjećanju; tamo su prije pet godina predstavljali Hrvatsku na velikom blues festivalu. Ovog puta bend je ostao na europskom kontinentu pa je u kulturnoj metropoli, Parizu, finalizirao novu glazbenu uspješnicu, 27 Stitches.

Dvanaest rasnih pjesama ukazuju da Sunnysidersi ne boluju od nedostatka kreativnosti. Osim Role i Hrepe, jedinih konstanta benda, album će nam ponuditi odlične glazbenike: Luku Banića na gitari, koji je potpisnik i dviju pjesama (“Weekend Cigarette”, “Love Remote”), jazz bubnjara Mihu Vaha i Tomu Novaka na basu. Za produkciju je bio zadužen Miki Nopling, koji je uz pomoć francuskog kolege napravio jako dobar posao.

Tvrdokorni zagovornici bluesa možda budu grintali nad pojedinim pjesmama s obzirom na to da se bend nije libio povremeno uploviti u pop vode, kao i zajahati na valovima žešćeg rocka. 27 Stitches otvara hitoidna robertcrayovska “Shake and Shiver” kojom su Sunnysidersi odmah dali do znanja kako neće biti prikovani okovima korijenskog bluesa, na koju se naslanja rokerski nabrijana “Who Stole The Rainbow”, zasigurno jedna od koncertnih favorita.

Slijede odlične stvari, naslovna “27 Stitches”, sporijeg ritma čiju glazbenu vožnju prate sjajno stopljeni kontrastni vokali bračnog para Hrepić kao i Banićeva majstorija “Weekend Cigarette”, jedan od vrhunaca albuma. Lelujavo šarmantna “Soup” u plesnom ritmu uvest će nas u “Love You At All”, Hrepinu glazbenu minijaturu u kojoj poput Johnnyja Casha sugestivnim rašpavim baritonom završava prva stranu ploče. Za sam kraj albuma ostavljena je prekrasna “Highway To Blues”, možda i jedna od najboljih stvari cjelokupne ovogodišnje produkcije. Sjajne Roline vokalne dionice uz Hrepino naratorstvo i fluidnu atmosferu te katarzični solo na kraju čine vrhunac ovog iznimnog albuma.

Nakon doista sjajnog The Bridgesa, iskreno, nisam vjerovao da Sunnysidersi takvo što mogu nadmašiti. Na sreću, prevario sam se. 27 Stitches odlična je, eklektična ploča, koja ne traži vrhunsko znanje bluesa da biste je zavoljeli. Mijenjajući tempo kroz dvanaest pjesama izbjegnuta je predvidljivost i monotonost koju navedeni žanr nekad donosi. Tekstovi su inspirirani istinitim događanjima i govore o narušenom stanju u društvu nakon pandemije, o vremenu u kojem sve izgleda kao i prije, ali ogromne ljudske transformacije dokazuju suprotno. No, ipak, kroz cijeli album provučena je debela nit optimizma koja ovo glazbeno djelo čini posebno zavodljivim. Uživajući u magiji koju nam RoLa i Hrepa prirede svakim novim albumom, uveliko me podsjećaju na jednu od najljepših bezvremenskih glazbenih ljubavnih priča – June i Johnnyja Casha.

Osim navedenih glazbenika treba napomenuti i poveću gostujuću nazočnost, Davorina Bogovića, Marija Huljeva, Jakše Kriletića Jordesa, Vedrana Križana, Vedrana Dakića, Harija Klarice, Šime Glavine, Luke Lazara, Stipana Kujundžića, Goge, Jadrana Vuškovića. Svatko od njih dao je svoj touch u stvaranju ovoga iznimnog djela.