NOVA ENERGIJA
Rezerve - Sedmo nebo
Sazrelo je vrijeme za naplatu silnog truda vraški upornih Rezervi, benda koji se drugim albumom definitivno približio prvoj postavi hrvatske rock scene
Šest godina nakon prvijenca Ravno u zamku Rezerve izlaze s drugim albumom Sedmo nebo. Zanimljivo, isti naziv albuma prošle godine ponudila je i vojvođanska skupina Rebel Star. I nije to jedina poveznica. Iako ne pripadaju istom stilskom izričaju, oba benda njeguju retro štih i još uvijek, neovisno o kvaliteti, stoje nezasluženo u sjeni medijski eksponiranijih imena.
Prethodnik Ravno u zamku naglasio je bendovsku sklonost uglavnom zaraznim pop punk melodijama. Inficirani zvukom kraja sedamdesetih i polovice osamdesetih, Rezerve su spajale utjecaje različitih bendova tog doba. Nakon personalnih promjena bend je na neko vrijeme prestao s radom, no ne zadugo. Kao što bubnjar Tomo često naglašava, Rezerve ne vole robovati definiranim stilskim obrascima što su friškim albumom i dokazali.
Sedmo nebo donosi novu energiju, ozbiljniju priču uz harmonične melodijske linije, možda još naglašenije nego na prethodniku. Uvodna i lijepa laganica “Sve u sol” za mene je predstavljala malo iznenađenje jer sam očekivao žešći početak. Uz nju, od laganijih stvari tu su sjajne “Chayenne” i “Biraj”. Kad spominjem laganice, ne radi se o srceparajućim ljigama, već skladbama laganijeg tempa koje u refrenima imaju svoj moćni crescendo. Zarazno-hitoidna rockabilly pjesma “Tvoja ljubav” otvara set prpošnih stvari, a na koju se naslanjaju “Prijatelji” sa zavodljivim zvukom Hammonda u pozadini, springsteenovska “Lažeš”, mantrajuća “Rudnik” (koju bi rado potpisao Jack White), “Pravedno je” zaziva The Ramones iz popističke faze, dok “Ne voliš dečke” zvuči kao novovalni hit početka osamdesetih s prepoznatljivim zvukom syntha. Odjavna “Podstanar” možda je najbolji pokazatelj kako bi, uz malo sreće, Rezerve mogle bez problema ući u teren umornih Hourinih Prljavaca. Usporedbe s velikanima svjetske pop rock glazbe nisu svojevrsni copy/paste jer Rezerve imaju svoj prepoznatljiv gard.
Snimanje i miksanje Sedmog neba odradio je bubnjar benda Tomislav Miladinović, dok je za mastering izabran Pavle Miholjević, vjerojatno i najbolji mogući izbor. Pavle iza sebe ima ogromno iskustvo radeći na albumima Svadbasa, Djece, Pipsa, Leta 3, U pol devet kod Sabe, Majki, Goribora, Hladnog piva…
Nakon pustih odlazaka i dolazaka pojedinih članova, mislim da je postignuta prava kohezija unutar benda, što se osjeća na svakom dijelu ovog iznimno šarmantnog albuma. Više od polovice pjesama mogu bez problema obogatiti set liste urbanijih radio stanica u regiji. Hoće li u tome uspjeti najviše će ovisiti o umješnosti čovjeka koji će im odrađivati PR i ambicijama diskografske kuće. Kako god, iskreno se nadam kako je sazrelo vrijeme za naplatu silnog truda vraški upornih Rezervi, benda koji se ovim albumom definitivno približio prvoj postavi hrvatske rock scene i dokazao da manje sredine nude itekako zanimljive stvari.