Rust Red Romance: Legendary Merman Jack
Četvrti album kućnog projekta Bojana Đurđevića otkriva nesputani pristup glazbi i potvrđuje ga kao kantautora spremnog za velika ostvarenja. Štoviše, posrijedi je jedan od najzanimljivijih albuma realiziranih u prvoj polovici ove godine
Paralelno s izvođačima u klasičnoj diskografiji, u Hrvatskoj stasava nova generacija glazbenika koja svoje radove do fanova distribuira gotovo isključivo virtualno: nove će pjesme predstaviti na društvenim mrežama, YouTube će im poslužiti da na njega okače cijeli album umjesto spotova, a streaming servisi, od Bandcampa do Spotifyja su im prirodno stanište s potencijalom globalnih domašaja.
Naizgled sve zvuči kao demo-igraonica, ali kad se zna da se komercijalne bombe i ponajbolji izvođači kriju upravo u tom dvorištu, od trap-lučonoša do J.R. Augusta (u inicijalnoj fazi), Bad Daughter ili Nemečeka, onda je očito kako cijela industrija treba obraćati naglašeniju pozornost na takve trendove. Definitivno tim bendovima i solistima Hrvatska nije područje kojim će se ograničavati, premda ga neće odbacivati.
Dok velik dio hrvatskih izvođača snima singlove, pa spotove na polugodišnjoj, čak i godišnjoj bazi, novi izvođači puni žara će, kao nekad, u istom razdoblju snimiti i cijele albume s obzirom da im je imperativ kreativni, a ne komercijalni uspjeh.
Južnjački blues i nu jazz
Među njima je Bojan Đurđević koji svoje glazbene obzore širi pod scenskim imenom Jim July, a američke glazbene obrasce uobličava na vlastiti način kroz bandove Detroit Groove Gang, Garage in July i Rust Red Romance. Dok prva dva imaju povremena uprizorenja uživo, treći je projekt iz kućne radinosti koji umjesto žestokoga, ljepljivog garažnog rocka nudi raznovrsne putove i stranputice kroz americanu, ali i puno šire.
Legendery Merman Jack je četvrti (!) album Rust Red Romance realiziran za fiktivnu etiketu Dirty Mojo Records i realiziran je s reprezentativnom skupinom mu glazbenih sudružnika, a to su Damir Trkulja (Gatuzo), Mislav Norac (Šetači), Ivan Perković (Brain Holidays), Zvonko Obajdin (Rebel Star) i Milan Mijač (M.O.R.T.).
Album je, poput Lowa Davida Bowiea podijeljen na dva dijela: prvi je stilski nastavak njegovog prijašnjeg ostvarenja Songs Of Mr. Child na kome Jim July beskompromisno uranja u južnjački blues zazivajući vokalni manirizam Loua Reeda (dok istodobno nastoji zvučati močvarno duboko) ali na momente i vodviljsku raspršenost Toma Waitsa. Bogati slojevi distorzirane gitare uz ludu saksofonsku igru na tragu Lounge Lizardsa u režiji Mislava Norca prvi dio albuma zaključuje kao ponajbolji u Rust Red Romance diskografiji, sa zamjetno boljom produkcijom od prethodnika. Doduše, da se produkcije prihvatio netko s većim iskustvom od samog Jima Julyja, rezultati bi bili i uvjerljiviji.
Strahovit autorski potencijal
No, stoga free jazz instrumentali u drugom dijelu apsolutno nadoknađuju povremene produkcijske zapetljaje. Prilično sukladno s onim što radi Chui, Jim July se posve prepušta improvizaciji i četiri zaključne skladbe moćno oblikuju album. Napravljen kao konceptualno ostvarenje s pričama o pustolovinama sirenca Jacka, gdje instrumetali predstavljaju onaj dio ‘i tako je živio sretno do kraja života’, ovaj album Rust Red Romancea više od svih ostalih Jima Julyja gura prema ambicioznijoj glazbenoj putanji.
Jer, kao svojedobno i u slučaju Bambi Molestersa, nije nemoguće da neka od pjesama s ovog albuma bude prepoznata kao potencijal za kakvu međunarodnu kompilaciju ili soundtrack.
Album Legendary Mermaid Jack otkriva nesputani pristup glazbi i potvrđuje Jima Julyja kao kantautora spremnog za realizaciju posve autohtonog pristupa koji potvrđuje i strahovit autorski potencijal. Štoviše, posrijedi je jedan od najzanimljivijih albuma realiziranih u prvoj polovici ove godine.
Jim July
