Shporky Pork: Mise En Place
Shporky Pork je na etiketi TDKM objavio svoj prvi album. Svoj je prvi beat napravio već davne 2008. godine, što pokazuje da je pomno i dugo ‘kuhao’ ovo izdanje, na kojem je ugostio glazbenike iz cijele regije.
Mise En Place. Volio bih započeti tekst objašnjenjem spomenutoga francuskog izraza, ali, realno, svaka osoba koja je čekala objavu ovog albuma već je čitala nedavni interview sa Shporkyem i skužila značenje, ili ga je barem do sad izguglala tako da nema smisla ponavljati se.
No, ipak, valja spomenuti činjenicu da, kao što je slučaj u kulinarstvu, pripremiti vrhunsko jelo često nije jednostavna stvar, te ‘zakuhati’ dobar beat također nije proces koji se treba shvatiti olako. Naravno, za razliku od ranije, uz sve dobrobiti moderne tehnologije znatno je olakšano i jeftinije doći do potrebnog softwarea za beatmaking, korisnih tutoriala, i time do određene kreacije, no, je li to instant recept za kvalitetne instrumentale kao što su jela nekih od najboljih kuhara na svijetu? Teško.
Kako kaže ona stara, da parafraziram; što više putuješ, to si bogatiji čovjek, te kao gurman imat ćeš priliku probati bezbroj jela i samim time lakše povući crtu između kvalitete i nekvalitete. Realno, nije da je svaki fancy restoran sinonim za najbolju uslugu, dok, s druge strane, lokalna pečenjara iz kvarta apsolutno može zaplesati tango s okusnim pupoljcima i ostaviti dojam koji se pamti. Neki bi to opisali kao soulfood.
Ista terminologija vrijedi i u svijetu glazbe te se nerijetko događa da lokalni, underground aktovi, kompletno otuđeni od komercijalnog utjecaja, najčešće o svom trošku urade prava remek-djela vrijednih hvale. Čest je slučaj da velike diskografske kuće – uz nerealne rokove i visoka očekivanja – izvođačima diktiraju način rada, time iznimno limitirajući kreativnost samog umjetnika čime dobivamo materijal upitne kvalitete.
Srećom, moderno je vrijeme okrenulo ploču i, za razliku od ranije, umjetnici mogu odabrati kompletnu neovisnost i kroz internetske anale potencijalno dobiti izuzetan reach na svjetskom nivou što je prije kojih dvadeset-trideset godina baš i nije bilo moguće. Tako se rađaju i independent labeli, koji često djeluju samo kao internetske platforme za promociju nečijeg materijala, poput TDKM-a, koji uz savjete, direkciju i samu reputaciju domaćim imenima daje adekvatan prostor za širenje njihove glazbe. Takvih primjera u TDK ima već dosta, od grupa NLO i Avangarda, repera Noti Limun i AGC, ali i producenata kao što je Flowdeepov protégé dmla te Shporky koji je, konačno, glavna tema ovog članka.
Shporky Pork logo
Znam, malo sam odužio uvod, ali moram priznati da me ovaj album dovoljno inspirirao za filozofiranje. Prvom najavom albuma Mise En Place Shporky je u samom startu razveselio mnoge fanove jer, sudeći po njegovoj dosadašnjoj karijeri, očekivanja su bila visoka, ali i realna.
Prije mjesec i kusur dana imao sam priliku odraditi intervju sa spomenutim producentom s Raba i time dobiti uvid u ono što nas čeka. Počevši od čudnog covera za album koji me na prvu podsjetio na sliku Golden Notes – Chicago Blues argentinskog slikara Calmana Shemija, počeo sam shvaćati da se iza razbacanih boja na platnu krije kreativni kaos i da će na kraju sve stvarno biti ‘na svom mjestu’.
I zbilja, evidentno je da je Shporky utrošio dobar dio slobodnog vremena u planiranje generalnog prizvuka, aranžmana i forme albuma. Slušajući pjesmu po pjesmu, generalno se osjeti utjecaj TDK škole na zvukovnom nivou, ali je Shporkyjev upečatljiv stil uvelike prisutan i pod reflektorom.
View this post on Instagram
Krenuvši od uvodne trake (‘ko o čemu, Irvin o introu), uz pomoć odličnog Markec3000 na cutovima, producent nas u samom startu vodi kroz dvije dimenzije instrumentala; jedna bazirana na tvrđem zvuku vođena masnom bas linijom za stank face momente, dok je druga više bazirana na atmosferičnoj melodiji, čime automatski daje naznaku na to što u načelu možemo očekivati od albuma.
Zanimljivo je spomenuti da je pri odabiru repera pomno birao odgovarajuće instrumentale, a da ni jedan ne iskače iz flowa. Album, kao cjelina, priča je za sebe u kojoj svaki instrumental priča svoj dio. Nema dramatičnih promjena već djeluje poput 14-course ručka, a to je da svako jelo, odnosno, pjesma elegantno prati tok svog prethodnika s nešto drugačijim sastojcima i začinima za kompletno iskustvo.
Reperi također nisu omanuli. Dapače, zbilja je gušt slušati svakog od gostujućih imena kako se sklapaju s instrumentalima, svaki u svojoj domeni. TDKM kolektiv je na projektu u potpunosti prisutan pa je očekivano da je i lirički dao svoj udio. Tu su, dakle, Noti Limun, Burky, kao i AGC koji je bacio jedan od najjačih versova na albumu, te Tibor i Avangarda na pjesmi ”Manevri” za koju je u međuvremenu izašao i spot.
Jedna od pjesama koja se, po meni, izdvaja je definitivno ”Bumerang” na kojoj Noti Limun dijeli mikrofon s Dimijem Getribom. Sam Shporky priznaje da je veliki ljubitelj jazz glazbe što se na momente osjeti kroz album, dok se na ovoj pjesmi utjecaj jako osjeti… Barem do drugog dijela pjesme kad iz nostalgičnog, blissful raspoloženja vođenu saksofonom uletimo u kataklizmu sci-fi prirode. Time se obavezno mora spomenuti i Flowdeep koji je zaslužan za besprijekoran miks i mastering, čime je svaki vokal, instrument i sample došao do izražaja, što je izazovan zadatak u kompleksnim aranžmanima beatova kao što je ovdje slučaj.
Naravno, tu priča ne staje jer gosti pristižu sa svih strana iz regije – K22 iz Srbije na pjesmi ”U Ime”, Provincija iz BiH na pjesmi ”Divni Dani” te Sajkoslav, Fraw Blanka i Mirko Grozny iz Slovenije koji su svoj doprinos dali na traci ”Neksečue”. Od preostalih artista tu su još NBK i Twister, Scriptor i BARS, Shelter Team, Mat, Mali Mire, Guzo, Kari Gasparov i Edgar Allan Yo iz Beograda s kojim je Shporky već ranije surađivao na EP-u Mony Pajton.
Album je još trebao imati Jantara, GIR-a i Mučeničku Grupu, ali zbog stjecaja okolnosti to nije bilo moguće ostvariti. No, bez obzira na to, album broji ukupno četrnaest vrhunskih pjesama koje bi trebale zadovoljiti skoro pa svako nepce (čitaj: uho). U zadnjih nekoliko godina domaća underground – hip-hop scena doživjela je neku vrstu suptilnog preporoda, a kolaboracije se bez ikakvih predrasuda događaju sve češće, što je čist dokaz međusobne komunikacije, sinergije i uzajamnog poštovanja. Time nastaju ovakvi eargazmični projekti koji možda neće doseći legendarni status kao neki albumi od tamo ‘preko bare’, ali svakako održavaju hip-hop igru živom, i to možda na najiskonskiji način ikad.
Publika je, poput mene, gladna dobrih hip-hop izdanja, i zato je tu chef Shporky da nas zasiti na neko vrijeme. Bon appétit!
