Teret - Hodam po vatri

Nora Kostelnik Pogačnik

Drugi album Teret objavljuje pod okriljem renomiranoga diskografa

A smisao u svome drugom studijskom albumu Teret je pronašao u zrelijim i dorađenijim tekstovima pjesama, punoćom aranžmana, konceptualnom promišljenošću i, izgleda, većom komercijalnošću u odnosu na prvi album, koji je Teret usmjeravao u neke alternativnije i indie vode

teret / Foto: Franka Zokić

Drugo izdanje mladog benda Teret – pod nazivom Hodam po vatri – do sada je njihovo najveće postignuće, kojim su iskoračili i u novu fazu stvaranja. To je njihov prvi rad postavljen na višu razinu produkcije i sniman u boljim, profesionalnijim uvjetima, što se u usporedbi s prvim Teretovim izdanjem čuje od samog početka albuma. Ovim su albumom, komentirao je pjevač i glavni (ali ne i jedini!) autor pjesama Fran Kovačević, vrlo zadovoljni. Dodao je i kako trenutačno još ne može istaknuti jednu pjesmu koja je po njihovu mišljenju najuspješnija. „Treba vremena da publika upije i procesuira sve pjesme. Only time will tell.

Ono što pri preslušavanju Hodam po vatri najprije iskoči u prvi plan slušne percepcije svakako je puno veći, prošireni vokalno-instrumentalni sastav, koji neminovno utječe i na cjelokupne aranžmane pjesama. Prva je velika aranžmanska promjena izražena brass sekcija u kojoj su sudjelovali Filip Pavlić na trubi i Jakov Borota na trombonu, inače studenti Muzičke akademije u Zagrebu. Na udaraljkama svira diplomirani udaraljkaš Luka Pavlić, a back i ponekad lead vokale pjevaju Lana Fiedler, Marica Vukelić Bitanga i Franka Zokić. Unatoč ovako velikom sastavu, kažu, sâm proces stvaranja pjesama nikad nije bilo težak i tek je aranžiranje bio djelomično zahtjevan posao jer u ovakvom velikom sastavu sve mora imati razlog i smisao.

A smisao u svom drugom studijskom albumu Teret je pronašao u zrelijim i dorađenijim tekstovima pjesama, spomenutom punoćom aranžmana, konceptualnom promišljenošću i, izgleda, većom komercijalnošću u odnosu na prvi album, koji je Teret usmjeravao u neke alternativnije i indie vode, pa ovakvom promjenom mogu zaintrigirati, ali i pomalo iznenaditi slušatelje. Komercijalniji ili ne, dečki iz Tereta, pogotovo uz ovako glazbeno obrazovane suradnike i suradnice, drugim albumom pokazuju dosta dobre sviračke i pjevačke sposobnosti.

Krenuvši preslušavati album, početni nas “Intro“ na trenutak može zavarati da će drugi album krenuti u sličnom smjeru kao i prvi, iako od početka postoje i male naznake da je bend otišao u sfere drugih žanrova. To apsolutno potvrđuju od prve sekunde pjesme “Ulice se gase“, koja izranja moćnim višeglasjem svih vokala, direktno iz “Intra“, vrlo efektno i prikladno za početak albuma. Jak uvod s gitarama, koji ubrzo prekida funky groove s brassovima, jedna od temeljenih žanrovskih odrednica ovog albuma, pretače se u muško-ženski dijalog (još jedna aranžmanska novost!) te sve djeluje vrlo dinamično i poletno, uz povremeno pretjerano afektiranje u pjevanju, koje se simptomatično pojavljuje i kasnije na albumu. Otprilike na polovici dogodi se dinamički pad (tzv. pupak), izbalansiran s ostatkom pjesme i s gradirajućim aranžmanom u kojem se postepeno ponovno ubacuju backovi, karakter “Intra“ i konačni prelazak u punu snagu do još jednog ponavljanja refrena. Što reći, to više nije nikakva alternativa, to je pravi pop hit! Promišljena koncepcija grupiranja pjesama po sličnosti teme ili zvuka nastavlja se kroz cijeli album, što je možda jedna od njegovih najboljih karakteristika.

Ipak, unutar sjajno odrađenog redoslijeda pjesama i njihova žanrovskog grupiranja, jedino što se u takav koncept nije uklopilo jesu intermezza, odnosno kratke, instrumentalne pjesme koje spajaju dobar dio albuma sa završnim dijelom. To su, redom, “Vibre“ (atmosferski, kratki prijelaz na vibrafonu kao odmak od prethodnog dijela albuma), “Među zvijezdama“ (sličan prvom, ali s gitarama u prvom planu, malo pinkfloydovski) i “Skit“ (jazz-funk improvizacija, igra), od kojih se jedino zadnja odlično uklapa u album i ima najviše smisla da se na njemu nalazi. Ne znam što će albumu toliko instrumentalnih prijelaza, pogotovo jedan za drugim, a ne u funkciji odvajanja dijelova albuma prema žanrovskoj koncepciji. Ovako instrumentali djeluju kao ostatci nekih nikad dovršenih ideja ili pak vremensko popunjavanje albuma. Sigurno nije posrijedi bilo što treće, jer Teret nam je u prijašnjim pjesmama već dokazao da se u njemu nalazi izuzetno dobar svirački sastav, pa nije bilo potrebe za dodatnim dokazivanjem.

Slušajući Teretovo žanrovsko grupiranje pjesama na albumu, nisam se mogla ne zapitati ono pitanje koje se postavilo Teretu i u njihovu nedavnom televizijskom istupu – koji je to žanr kojim se Teret opisuje? Što je to prepoznatljivi zvuk Tereta? Albumom Hodam po vatri Teret je iskoračio u žanrove funka, popa, fusiona, uz prijašnje žanrove rocka i indieja, a na trenutke su okrznuli i elemente jazza. Iako je Fran izjavio kako je možda i jedina sličnost s prvim albumom upravo ta žanrovska neopterećenost, da na njima „ima malo od svega za svakoga“ te da se, unatoč žanrovskom variranju drugog albuma, „jasno čuje da smo to mi“, ne slažem se do kraja ni s jednom, ni s drugom tezom. Prvo, mislim kako je prvi album imao veću žanrovsku homogenost, iako su, naravno, postojala mjesta s primjesama sličnog eklekticizma.

Teret

Drugo, slušajući samu sredinu novog albuma, pomislila sam kako je Teret ipak našao svoj žanr, a taj žanr su Jinxi. Pjesme “Moje ime si ti“ i “Budi moj čuvar“ direktne su poveznice s Jinxima, prema kojima Teret svoju ljubav već dugo ne krije. Osim ritmova, brassova, načina na koji pjevaju i Fran, i ženski vokali, sviranja gitara (OK, ovdje su ipak gitare malo žešće), (ne)svjesni hommage Jinxima očituje se i u tekstu, na refrenu (daleko je?) “Moree“ prve od spomenutih pjesama, a i u samom naslovu “Budi moj čuvar“ (močvara i trava?).

Jako je teško procjenjivati nešto što nisi prvi put čuo i što je temeljna odrednica zvuka nekog starijeg benda i u ovom je slučaju Teret u vrlo nezahvalnoj poziciji jer će ih svi koji ih slušaju – pa tako i ja – odmah krenuti uspoređivati s Jinxima. I nisu, naravno, Jinxi prvi ljudi na Zemlji koji su izmislili ovakav stil sviranja i pjevanja, ali u kolektivnoj popkulturnoj svijesti naše glazbene scene nameće se asocijacija na njih. Šteta da ostaje takav teret (zgodna igra riječima!) prethodnika jer, ako iskoračimo iz velike sjene Jinxa, obje su pjesme odlično realizirane, catchy i energično-plesne uz suptilne brass-komentare i tekstove koji su kao fragmenti neke kratke priče, za što je na “Budi moj čuvar“ zaslužan i mladi pjesnik Josip Čekolj, koji je koautor teksta. I kako sada, s tim saznanjem, znati koga okriviti za način pjevanja u zadnje spomenutoj pjesmi – psihologiju slušanja koja će reći da se pjesma mogla izvesti puno nježnije i suptilnije, kako bi je u ovom stilu izveo gore spomenuti bend ili pak objektivno pretjerano izgovarane riječi i afektirajući pjev Marice Vukelić Bitange? Ili prigovoriti duljini trajanja pjesme, vrćenju u krug nakon očite kulminacije i još jednog ponavljanja refrena (istina u drukčijem aranžmanu, no svejedno too much, kao da su imali više ideja kako će realizirati taj refren pa su utrpali sve, što im je stara boljka) – trenutcima kojima se pjesma odmakla od pravog smart pop hita, jer možda Teret to nije ni htio, ali nas je jasnom glazbenom parafrazom Jinxa naveo da od njega to očekujemo?

Ako išta, barem su izabrali dobar glazbeni uzor za parafraziranje!

Druga žanrovska niša u koju je Teret ovim albumom zakoračio svakako je funk. U ovoj su kategoriji pjesme “Ostani“ i “O-o“, koja je među najbolje realiziranima na albumu, kako po tekstu, tako i po glazbi. Obje pjesme imaju vrlo šarmantan funky groove, gitarske rifove i upadice bas gitare (pohvale ovdje idu članovima benda Borni Brosigu i Antoniju Jakušu). Možda im najbolje od svega zapravo leži takav stil, u kojemu najbolje dolaze do izražaja njihove glazbene kompetencije. “Ostani“ je klasična pjesma nove faze Tereta, sa suptilnim ubacivanjem brassova i čestim izmjenama lead i back vokala. Iako je lead vokal u ovoj pjesmi samo Fran, ponekad je potreban trenutak, dva da se razazna pjeva li on ili neka od back-vokal djevojaka, vjerujem zbog slične boje glasa u ovakvom načinu pjevanja. Za razliku od sljedeće funky stvari “O-o“, koja je dobro vođena do samog kraja i iako je isto dosta dugog trajanja, uspijeva zadržati karakter i zanimljivost, “Ostani“ je ostala (!) malo problematična s krajem u kojem Teret par puta slušatelja nagna na pomisao da je pjesma gotova, a onda iznenadi novim blokom refrena ili instrumentala i počinje gubiti na efektnosti. Komotno je pjesma mogla završiti na minutaži 2:59, a kratki, spori dio mellow zvuka dobro bi došao ranije u pjesmi i razbio (pre)često ponavljanje refrena Ostani, ostani….

Za razliku od energičnog funka pred kraj albuma, na početku nas je Teret počastio – i pomalo iznenadio – polaganijim pop pjesmama polušlagerskog stila, od kojih je najenergičnija “Samo tvoj“, s formom prave pop pjesme i više starinskog zvuka u kojemu se ističe Franova vrlo ugodna boja glasa, nažalost povremeno uništena neobičnim izgovorom riječi koji ne pridonosi ni ugodnosti, ni razumijevanju teksta. Valja, međutim, istaknuti kako je na ovom albumu, u usporedbi s prijašnjim, Fran pokazao puno više vokalnih mogućnosti i napretka. Iako su se, kako je gore navedeno, neke pjesme na albumu mogle kratiti, ova pjesma nije taj slučaj, dapače ima jedan od najboljih krajeva. Generalno, Teretov pop zvuči baš ljetno i poletno, kao da smo na nekoj morskoj terasi, a kasnije na albumu (u spomenutoj “Moje ime si ti“) slijede i direktne reference na ljeto i more u tekstu. Sljedeća pjesma “Granice“ nastavila je u takvoj atmosferi, do mjere da me je uvod na saksofonu bacio u neki splitski pop iz osamdesetih (primjerice, Đavoli i bendovi iz te ekipe). Ovu su pjesmu ranije izvodili i u akustičnoj verziji, koja joj je možda dala pravi oblik, iako je ova verzija aranžmanski najbogatija na cijelom albumu. Polaganije pjesme imaju još jednu posebnost – više klavira u prvom planu, pogotovo u uvodima pjesme, koji su odsvirani s vrlo lijepim i pažljivo nijansiranim tonom (pohvala i za Jana Shourgota!). U sličnom tonu, ali još intimnija je i “Kao zmaj“, čiji su highlightovi stalni dolazak novog materijala zbog kojeg se ne može sa sigurnošću odrediti koji bi njezin dio bio najvažniji te blago uključivanje backova pred kraj pjesme. Teret zaista zna s harmonijama! Melodije ovih triju pjesama kao da se svima nalaze u nekom kolektivnom sjećanju, kao nostalgija za nečim što još uvijek nije dio prošlosti. Balade Tereta zvuče kao pop klasici, a bend je mlad, što čini vrlo zanimljiv kontrast. Ali, iskreno, malo mi nedostaje alternativniji Teret koji još uvijek čeka novi val u glazbi, ili se samo moram(o) naviknuti na njihov novi zvuk.

Za razliku od svih pjesama i instrumentala albuma Hodam po vatri, naslovni (ujedno i zadnji) singl složen je kao zasebni entitet, sublimacija svih prijašnjih pjesama, razrješenje ranijih nedoumica i nespretnih realizacija koje kao da su cijelo vrijeme vodile do ove pjesme. U “Hodam po vatri“ čuju se oni atmosferski trenuci iz “Intra“ i ostalih instrumentala na albumu, kao i odjeci onog funky groovea, ili pak brass aranžmana, izmjena lead i bogatih back-vokala na refrenu (koji bismo rado čuli i ranije nego što nastupi) te istovremeni polagani i energični karakter. Ta je pjesma nešto kao cijeli album na mikrorazini, sa svim svojim manje ili više uspješnim dijelovima. Teret nas ispraća punim zvukom koji nas ostavlja u razmišljanju o svim glazbenim obilježjima, postupcima i stilovima što ih je bend upotrijebio na drugom albumu, kao i razmišljanju jesu li ili nisu u tome svemu pretjerali.

Mislim da će tek Teretov daljnji rad pokazati za koju su se žanrovsku nišu odlučili, s jedne strane bilo bi dobro da ipak najviše ostanu u jednoj i ostvare još više prepoznatljiv stil i zvuk. S druge strane, u kontekstu današnje glazbene industrije u kojoj za uspjeh nije nužno ići jednim žanrovskim putem, možda je ipak u pravu Fran kad kaže da je upravo taj žanrovski miks njihov poznati sound, koji je sam po sebi postao prepoznatljiv. Hodam po vatri stoga je zanimljiv žanrovsko-stilski kolaž prepun mogućnosti i potencijala s kojim Teret može nastaviti dalje, a bit će zanimljivo pratiti koji će od brojnih puteva izabrati.