Ukleti dukat: "Odavno sa druma"

Tko su i što su Ukleti dukat?

Ukleti dukat je glazbeni projekt multimedijalnog umjetnika Mislava Lešića (Lord Chardak) nastao, njegovim riječima, „u težnji da spoji dvije ljubavi i dvije glazbene oprečnosti, slavonsku tamburašku glazbu i psihodelični rock“. Mislav Lešić je autor svih pjesama, a uklete dukate s njim po rukama premeću Mito Matija (Bijelokošuljaši), Duh s Ravnice, Brane Slanina i Čika Pupa.

Nakon Pirata s Kariba, moje su asocijacije na Ukleti dukat bile oteto ime Zlatnih dukata i ukleti Slobin novac. U svakom slučaju nešto je makabristično i humoristično u tom imenu, priziva i Čarugu i Boureka, i Mezopotamiju i Rim, crnu zemlju i zlatno žito.

Odavno sa druma njihov je prvi album najavljen singlovima “Kad budeš išao preko” i “Dva dukata za poslije“. Radi se o konceptualnom albumu koji govori o jednom danu na slavonskom selu.

S obzirom na ono što je o albumu već rečeno, tri pitanja na koja valja odgovoriti u ovoj recenziji su: što je u glazbi Ukletog dukata slavonsko i tamburaško, a što psihodelično i koliko je uspješan taj spoj?

ŠTO JE ODAVNO SA DRUMA SLAVONSKO I TAMBURAŠKO?

Ime i prezime iza Ukletog dukata, Mislav Lešić, od 2016. godine bavi se reinterpretacijom i oživljavanjem slavonske kulturne baštine kroz sliku i vizualni rad na izložbama “Realizam ćorava sokaka“. Kao zaljubljenik u naivno slikarstvo u prvi plan svojih radova postavlja autentično starinsko, seosko iskustvo, obogaćujući ga estetikom koja je također retro, da ne kažem vintaž, ali urbana. Ukleti dukat je kao glazbeni projekt proizašao iz iste ideje, ali Odavno sa druma pokazuje da već živi svojim životom.

Taj je konceptualni album priča o jednom zimskom danu koji počinje buđenjem i pozivom na svinjokolju, a završava svadbom i razbijanjem čaša. Iz kataloga klasičnih slavonskih motiva izvučeni su svinjokolja, rad u polju i svatovi, ali je ravničarski imaginarij lišen stereotipnih boja i raspoloženja. Već prvi singl, druga pjesma na albumu bavi se iseljavanjem stanovništva u zapadnoeuropske zemlje, a treća priča Matom kojega je oteo NLO. “Ukazanje na Obli” ujedno je i jedina ekskurzija u tom smjeru. Ipak, tema koja neprestano izbija je odlazak, bilo tjelesni, bilo duhovni.

“Ram za nekoliko poza” posveta je televizijskoj emisiji RTB-a u režiji Karpa Godine iz 1976. godine, a “Valcer ispod trpeze” slavonskom švabofilstvu i neprežaljenoj Austro-Ugarskoj koja je u velikoj mjeri oblikovala šokački način života. Toliko o povijesti, a ima i nešto geografije.

B strana rezervirana je za romantiku koja je, posve neočekivano, sterilizirana, baš kao i u popularnoj tamburaškoj glazbi. Nema erotskih dvosmislenosti, bandoglavih protagonista, neizlječivih bekrija, inatlija i ćefa. “Dva dukata za poslije” bavi se temom gubitka ponosa jedne snaše, ali u poprilično hladnom aranžmanu. U tom se segmentu nalaze i dvije obrade, “Ej kad sam sinoć išo iz dućana” i “Okreni se“. Dok je prva reinterpretacija narodne pjesme sličnog naziva, ali izvorno ispjevane iz ženske perspektive, druga je posveta opskurnom izraelskom kantautoru Charlieju Megiri.

Na albumu možete čuti nekoliko fragmenata u kojima se Lord Čardak izruguje samome sebi, odnosno ulozi obrazovanog umjetnika na selu, ličnosti koja je osuđena na to da bude neshvaćeni uljez.

U moru pop-kulturnih i zavičajnih referenci jedna mi se nakon duljeg slušanja učinila važnijom od drugih, a to su feljtoni Karpa Godine. Glazbu za njih, kao i za brojne druge filmske, televizijske, radijske i kazališne predstave toga vremena radili su Novosađani Mladen i Predrag Vranešević, kasnije osnivači grupe Laboratorije zvuka.

Iz Rama za nekoliko poza Ukleti dukat preuzima idiličnu atmosferu tih feljtona, koji život na selu prikazuju kroz niz živopisnih razglednica, ali i stil pjevanja koji nalikuje usputnom komentiranju na zadanu melodiju. Cijeli projekt lijepo je ostario te je u umjetničkom, ali i etnografskom smislu pravo narodno blago. Uz to riječ je o djelu multimedijalnih umjetnika koji s našim autorom dijele prvi reljef. Naime, tamburaška je glazba još od 18. stoljeća u jednakoj mjeri obilježje slavonske i vojvođanske kulture. Isto tako, glazba Ukletog dukata vrlo suptilno priziva u sjećanje Štulićeve pjesme iz razdoblja Balegari ne vjeruju
sreći. To je ta štokavska veza koja se posebno osjeti u spotu za pjesmu “Kad budeš išao preko“.

Osim spomenutih slavonskih sličica, ono što je slavonsko i tamburaško u glazbi Ukletog dukata je svakako i upotreba dvaju tamburaških instrumenata: prima, odnosno bisernice i basprima, odnosno brača. Riječ je o tamburama koje pokrivaju različite lage i igraju posve različite uloge te zajedno stvaraju puni zvuk.

ŠTO JE NA DRUMU PSIHODELIČNO?

Kao psihodelično možemo okarakterizirati ono što upućuje na izmjenu percepcije, tjelesnog i stanja svijesti te može uzrokovati osjećaj dezorijentacije. Psihodeličnom pak nazivamo onu glazbu koja čini nešto slično pomoću akustičnih i vizualnih podražaja. Boje i raspoloženja spomenuta u prošlom poglavlju uklapaju se u ovaj segment priče. Ondje gdje očekujemo lajanje, bujanje i poskakivanje; crvenu, bijelu i plavu, nailazimo na mumljanje, propadanje i tromost; narančastu, žutu i zelenu.

Dok je sadržaj albuma Odavno sa druma slavonsko-tamburaški, forma je garažna i pod utjecajem acid rocka iz šezdesetih godina prošloga stoljeća. Utjecaj tih desetljeća ogleda se i u pratećim vizualima. Stoga ne čudi da su prvi slušatelji bendu već dali vrlo živopisne opise, poput „Branko Uvodić na gljivama“ ili „Velvet Underground na tamburama“. Mrtve vokale mogli bismo opravdati tom formom, iako mi se čini da je izbor na njih pao u nedostatku većih mogućnosti, a la Kićo ili Bogdan.

Tambura je prisutna u svakoj pjesmi, a tamburaški su aranžmani odličan začin svakoj kompoziciji i nimalo ne smetaju surferskim gitarskim dionicama. Njihovo ubacivanje dođe nam kao milozvučna jeka davnine u suvremenom bunilu.

Prva publika je šarmirana i uvučena u narativ, a najbolju recepciju bend trenutno ima upravo među ljubiteljima garažne rock muzike. Šokadiju tek treba osvojiti, a to će biti nešto teže jer neće svatko zavirivati u priču na koju se toliko polaže.

KOLIKO JE USPJEŠAN SPOJ SLAVONSKE TAMBURE I (AMERIČKE) PSIHODELIJE?

Tkanje albuma ispunjeno je, ali ne i zagušeno naizgled nespojivim. Spoj tambure i psihodelije nije prvoloptaški, a ta simbioza lagano omamljuje i postiže željeni efekt. Ipak, ako imate specifična očekivanja i baš želite čuti rakijaški vrisak, šarana kako cvrči na rašljama ili moljenje krunice na verestovanju, razočarat ćete se.. Tek ako Drumu pristupite otvorena uma, taj vas spoj može potaknuti da počnete drugačije čitati svoje djetinjstvo i odrastanje, kroz prizmu zavičaja i obitelji, ali i kroz prizmu onoga što vas obilježava, a čini se neuskladivim s po rođenju danim.

Ukleti dukat – Odavno sa druma

Značajni Slavonac i multimedijalni umjetnik Zlatko Bourek u jednom je intervjuu rekao da je za konceptualnu umjetnost važno koja zemlja stoji iza nje i da smo tek kao umjetnici određeni svojim zavičajem potrebni svjetskoj umjetnosti. Upravo iz tih razloga navijam za Ukleti dukat i cijelu alternativnu tamburašku scenu o kojoj ćete tek čitati.