AKUSTIČNI ARANŽMANI
Rundek Eko Kvartet u HKD-u Sušak: Aura povezanosti s Riječanima
U intimnoj atmosferi Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku Rundek Eko Kvartet unio je dašak glazbe, priče i sjećanja, još jednom okupljene podsjetivši na snažnu vezu Darka Rundeka i Rijeke
Svaki koncert Darka Rundeka, u pratnji bilo kojega sastava, predstavlja svojevrstan memoar životnih priča, zgoda, anegdota koje glazbenik umije prenijeti s nevjerojatno ljudskom jednostavnošću i zračećom karizmom. U periodu posljednjih nekoliko (post)pandemijskih godina u kojemu je Rundek odsvirao čak tri koncerta u Rijeci, gotovo je sigurno da bi njegovi vjerni riječki koncertni pratitelji mogli potvrditi kako ne prođe jedna koncertna večer da renomirani glazbenik ne istakne Rijeku kao njemu oduvijek blizak i poseban grad.
Prisjetivši se svoga posljednjeg nastupa u HKD-u u sklopu Cargo Trija, glazbenim vremeplovom Rundek Eko Kvartet je u većinski akustičnom aranžmanu pozorno gledateljstvo proveo kroz sve manje i više poznate faze stvaralaštva osebujnog umjetnika. Otvorivši koncertnu noć uz “Li-la“ Carga Trija, poznati senzibilitet preplavio je dvoranu, uljuljkavši ju u posebno intimnoj atmosferi.
Izmjenjivanjem dubokog, izraženo poetičnog vokala i klasične gitare sa ritam sekcijom i perkusijama, brass sekcijom, ali i istaknutim folklornim momentom koji je preuzela balalajka pitko poput nektara potekla je priča o jednom životu i iskustvu, koja je dobila svoj pripovjedački ton u trenucima naracijskih digresija koje su presijecale glazbene izvedbe.
Rijeka i Kvarner kao uzbudljivi poligon otkrivanja novih ljubavi i prijateljstava, ali i kao metafora puta ka pustolovinama na Zapadu svoj hommage dobili su u „U borbi sa silama“. Bilo je tu i sjetnih i radosnih, ali i oslobađajućih trenutaka, a posebno emotivan zaokret u večeri označila je dirljiva “Zvuk oluje“, kojom se Rundek prisjetio svoga života u Parizu 1991., daleko od snenog Zagreba i Caprija, Paje, Mirne, Jinxa i Jasmine u Amsterdamu.
Gotovo opipljiva aura povezanosti osjetila se između auditorija i Rundekovg kvarteta koji je utopljen u moru sjećanja dotaknuo srca Riječana. „Ruke“ su prve na repertoaru izazvale osjetnu euforiju među publikom koja je odlučila dati svoj, isprva sramežljiv doprinos izvedbi. Prema kraju koncerta, atmosfera je mnoge pozvala na ples i sudjelovanje tako da su se uglas pjevale „Uzalud pitaš“, „Bi mogo da mogu“, „Djevojke u ljetnim haljinama volim“, „Ula ulala“.
Rundekov as u rukavu „Apokalipso“ publiku je ostavio željnom još pokoje priče, a vrativši se na pozornicu sastav je okupljene odveo na posljednja lutanja i pjesničke bitke predjelima Divljeg zapada uz zvuke „Šejn“. Moćan finiš označila je već uobičajena odjavna koncertna numera „Šal od svile“, ostavivši publiku u stanju katarzične prepuštenosti.