Paintings and performances
Sound Art – paintings and performances naziv je projekta koji sadrži niz videa u kojima je snimljen proces slikanja. Video je zatim procesuiran u programu MaxMSP u kojem sam programirala da zvuk reagira na vizualno. Odnosno, algoritmi su osjetljivi na vizualne podražaje kao što su razina svjetlosti, pokret i postotak zastupljenosti određene boje.
‘Izbrisana’ izvedbena umjetnost
Čitav projekt započela sam u vrijeme početka lockdowna, u doba odgađanja koncerata, festivala i seminara na kojima sam trebala sudjelovati. Tada sam shvatila koliko umjetnici zapravo ovise o drugim ljudima, o ‘vidljivosti’, o publici, organizatorima, pa i o samim izvođačima. Otkazivanjem koncerata i drugih umjetničkih događaja kao da je izbrisana sva umjetnost koja se ondje trebala prezentirati: bez javnog izlaganja, publike, ta umjetnost kao da nije trebala postojati.
Ono što se prezentira u umjetnosti i što je jedino vidljivo je ‘finalni produkt’, a ne proces nastanka djela (iako djelo itekako postoji i prije prezentiranja). Skladba je tako neka vrsta ‘finalnog produkta’ koji postoji isključivo na pozornici za vrijeme trajanja svoje izvedbe, i ta me pomisao zaokupila.
“Poželjela sam napraviti umjetnost koja ne ovisi ni o čemu i ni o kome i u kojoj zapravo ne postoji tzv. finalni produkt.”
Oduvijek sam voljela likovnu umjetnost te sam je odlučila povezati s glazbom. Počela sam eksperimentirati sa slikama čiji je ‘finalni produkt’ zapravo ružan, jednostavan ili besmislen.
Ono što je važno je proces njegovog nastanka o kojemu se ništa ne zna pri pogledu na konačni rezultat, primjerice, ako je to potpuno crno platno. No proces njegovog nastanka je ono što mu daje život: tu je agresivno pritiskanje ugljena uz neugodan zvuk, nježno kapanje tinte, mekano bojanje crnom temperom itd.
Moja ideja je negiranje finalnog produkta, ali i isticanje težine, procesa i zadatka koji svaki umjetnik ima pred sobom kada nešto stvara.
U svojoj prvoj slici Blue iskoristila sam četiri papira koji simboliziraju pokušaje i promašaje, a posljednja slika u tom nizu djeluje vrlo jednostavno: radi se o siluetama tamnoplavih otisaka ruku na svijetloplavom papiru.
No on ne bi izgledao baš tako da se prije toga nisu upotrijebila tri papira koji su dio ovog procesa. Posljednju sliku također ne smatram finalnim produktom, već posljednji kadar u kojemu su uključene i ljudske ruke obojene u plavu boju.
Niti jedna moja slika zapravo ne služiti kao pravi ‘finalni produkt’ jer je završni faktor na kraju svake ljudska ruka, rukavica, brašno, cvijet… – dakle nešto što je nemoguće ponoviti u izložbenom prostoru.
Slika Primary colours također koristi više papira čiji je redoslijed bio pomno isplaniran. Svaki potez sam upisala u neku vrstu grafičke partiture koja se nalazila ispred mene dok sam snimala video. Rezultat je bogata i kaotična skladba, no meni vrlo važna jer na neki način zvukovno predstavlja sve tri primarne boje koje planiram i dalje koristiti:
Žuta: zveket stakla i visoke i brze pasaže na klaviru
Plava: kalimba, fagot (usporena snimka izvedbi Bachovih skladbi) i mumljanje
Crvena: ženski vokali (agresivno)
U slici za koju koristim sekundarne i druge boje, planiram koristiti kombinaciju navedenih zvukova.
Zvukove sam odabirala prema svojim vlastitim asocijacijama na boje.
Posebno mi je zanimljivo programirati na način da samo računalo stvara zvukovni rezultat. Takav pristup imala sam u skladbi White u kojoj mi je izvor zvuka bio bijeli šum čiji je filtar toliko uzak da možemo čuti specifične visoke frekvencije. U White sam se htjela osvrnuti i na poimanje suvremene umjetnosti općenito. Jedna vrlo tipična poveznica sa suvremenom umjetnošću je kontroverza ‘bijelog platna’.
Moj finalni produkt je dosadno bijelo platno koje čak nije tretirano bijelom bojom – to je običan bijeli papir. No on je imao svoj zanimljiv život, a to je, u ovom slučaju, prikaz jednog dana u životu na metaforičan način. Brišem nos, igram se sa psom, hranim psa, vješam veš, pijem kavu… A to je ‘proces nastanka’ koje je bijelo platno doživjelo i gledalo i to želim prikazati.
U prostoru, ove bih radove mogla izložiti na način da se s jedne strane nalazi fizička slika kao ‘finalni produkt’ (koji to nije), a pored nje video ekran (sa slušalicama) gdje se može pogledati i poslušati proces njezinog nastanka – ovo je najgrublja skica mogućih prezentacija, postoje mnoge varijante i mogućnosti.
Pri slikanju uvijek više razmišljam kao skladateljica nego kao slikarica. Tijekom svakog snimanja nove slike, pri svakom potezu već čujem zvuk koji ću kasnije procesuirati i uključiti u sliku.
Trenutno snimam Purple news na podlozi novina s lošim vijestima, Purple and Yellow u kojima ću tretirati ove dvije komplementarne boje kao dva instrumenta i The starry night u kojemu nema zvijezda, već upaljenih svjetala u obrisima zgrada. Zanimaju me i performansi (White je korak prema tome), a uskoro ću početi raditi na skladbama u kojima, uz video, nastupaju i izvođači. Tu je riječ o skladbama za elektroniku i manje instrumentalne sastave te video.
helenaskljarov.com
