Future Tense 2023: meta je prefiks budućnosti

10-11. svibnja 2023. godine održana je poslovna konferencija Future Tense u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu na kojoj se raspravljalo o tome kako će napredak tehnologije utjecati na naše živote. 

Vlasnica i osnivačica agencije Komunikacijski laboratorij, Manuela Šola, istaknula je važnost promišljanja o budućnosti i utjecanja na to kako ćemo živjeti u narednih 10 godina. Predavanje o budućnosti tehnologije pod nazivom Facing Our Futures održao je futurolog Nikolas Badminton, koji je naglasio važnost empatije u korištenju tehnologije. Futurolog je kroz anegdotu o tome kako je izazvao Chat GPT da napiše pjesmu o Zagrebu u 2100. godini u stilu Miroslava Krleže bio prvi od  govornika koji je izrekao konferencijske poštapalice: Chat GPT, umjetna inteligencija, metaverzum.

Metaverzum ne znači život u naočalama

Ako niste sigurni što je to metaverzum i kako bi mogao utjecati na budućnost poslovanja, Sofie Hvitved ima zanimljive opcije. Futurologinja, viša savjetnica i voditeljica Odjela za medije na Kopenhagenskom institutu za studije budućnosti je dinamično i vrlo posjećeno predavanje na konferenciji. Hvitved je objasnila kako metaverzum predstavlja spoj našeg fizičkog i digitalnog života u virtualnom prostoru. Kao pojam smatra da ga je mnogima teško definirati, ali u osnovi podrazumijeva konvergenciju virtualnog i fizičkog života. Metaverzum – koji su neki već osudili na propast – još nije dovoljno integriran, te se spomenulo i koncept metawashinga, gdje se brandovi više fokusiraju na marketinšku promociju virtualnih proizvoda, ideja metaverzuma i NFT-ova kao održivih, umjesto da stvarno smanjuju svoj utjecaj na okoliš.

Metawashing

Pojam metawashinga relativno je nov, a odnosi se na prakse kompanija koje tvrde da se pridržavaju etičkih standarda i principa privatnosti podataka u kontekstu korištenja metapodataka, dok u stvarnosti to nije tako. Metawashing je oblik lažnog oglašavanja koji ima za cilj zavarati potrošače i stvoriti pozitivnu predodžbu o tvrtkama koje se bave prikupljanjem i korištenjem podataka – onih koje u tren oka pristajemo dati na nekoj stranici na našem ekranu.

U kontekstu metawashinga, one se često pozivaju na stroge politike privatnosti i sigurnosti podataka, ali u stvarnosti ne provode odgovarajuće mjere zaštite podataka i zloupotrebljavaju podatke korisnika u marketinške svrhe. To može dovesti do narušavanja privatnosti i povjerenja potrošača, kao i do potencijalnih pravnih posljedica za tvrtke koje se bave ovom praksom.

Hvitved je istaknula važnost etičkog ponašanja u metaverzumu i iznijela pet predrasuda o njemu. Tijekom dinamičnog predavanja predstavljene su i nove mogućnosti metaverzuma, poput “chat PDF-a” gdje se može započeti interakcija s pdf-om kao chatom u kontekstu sadržaja u njemu, “radio GPT-a” za generiranje lokalnog sadržaja ili ideje o filmovima pokrenutim mozgom (brain prompted films) koji bi mogli postati skora budućnost. Istraživačica budućnosti je tako nedvosmisleno promicala etičku regulaciju Metaverzuma.

Nakon predavanja uslijedila je intenzivna panel diskusija s nekoliko sudionika: Ana Zovko (LAQO, Croatia Osiguranje), Martina Silov (CroaAI), Matej Lončarić (JoomBoos) i Ante Mandić (Insig2). Sudionici su se složili kako se privatnost podataka čini sve više nepostojećom. U budućnosti naši bi se podaci – oni ranije spomenuti i oni isti koje olako dajemo da bismo nesmetano svajpali i skrolali – mogli koristiti za stvaranje avatara koji će nas predstavljati u Metaverzumu, a vjerojatno i bez našeg pristanka jer smo gomile pristanaka već dali. S obzirom na takvu mogućnost, panelisti su preporučili brisanje kolačića (cookieja) kako bi donekle zaštitili svoje podatke. Ipak, Martina Silov iz Croai izrazila je optimističnu viziju budućnosti u kojoj ćemo stvoriti alate koji će nas zaštititi od svega onoga čega se sada bojimo. Naglasila je da metaverzum i umjetna inteligencija nisu konkurencija te da će njihova kombinacija donijeti velike koristi za poslovanje.

Umjetna inteligencija može biti bolja jedino od loših glazbenika

Drugog dana konferencije, istaknuti švedski skladatelj Alfons Karabuda održao je predavanje pod nazivom Arts vs. Tech: Friend or Foe? Karabuda je predsjednik Međunarodnog glazbenog vijeća, počasni predsjednik Europske alijanse skladatelja i tekstopisaca (ECSA-e), kao i izvršni predsjednik Švedskog udruženja skladatelja, tekstopisaca i autora (SKAP-a). Također je angažiran u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda za područje zaštite autorskih prava, kao i u Odboru za kulturu pri Švedskom nacionalnom povjerenstvu za UNESCO.

Ovaj profesionalni futurist vidi glazbu kao jezik bez granica i snažnu globalnu mrežu skladatelja kao svjetionik svjetle budućnosti koja nam se čini mračnom zbog zazornih mogućnosti generativnih platformi. Svih onih platfomi umjetnih inteligencija koje su nam u 2023. postale dio svakodnevice.

Karabuda vidi glazbu kao most između kultura, medij za postizanje ili održavanje slobode govora i mišljenja, no također i kao most između različitih oblika poslovanja. Jednog od njih prepoznaje u streamingu kao fenomenu kataliziranom u panedmiji koronavirusa. Streaming je u tom razdoblju postao izvor utjehe, ali i prihoda. Međutim, kritičan je prema homogenosti streaminga, zamci pretpostavke da na streamingu imamo svu glazbu na dlanu. Provokativno, Karabuda kao futurist kaže da je slušatelj analogne glazbe raznolikijih interesa i šarolikije prakse slušanja nego netko tko je konzumira isključivo na streaming.

Pritom industriju poziva na holistički i inkluzivni model koji ulaže u karijere glazbenika, a ne samo u njihove pjesme ili albume. Naglašava važnost čuvanja glazbe kao kamena temeljca obrazovanja i kulture za buduće generacije. I pritom navodi probleme skladištenja, očuvanja glazbe.

Budućnost glazbe je u staklu

Nije previše blagonaklon tehnologiji clouda – pohrani podataka u oblaku  kojeg na životu drže serveri. Svjestan je količine energije potrebe za pohranu podataka i arhiva glazbe, pa Zagrebu predstavlja koncept Global Music Vaulta. Radi se o staklenom skladištu za pohranu podataka u Norveškoj. Podaci, dakle, fonogrami, kao i ostali digtialni podaci, čuvaju se na kvarcnim staklenim pločicama. Kvarcnim pločicama veličine 75x75mm koja može pohraniti do 100GB podataka može se spasiti cijela glazbena produkcija svijeta, a otporne su na ekstremne temperature i elektromagnetske smetnje.

Umjetnu inteligenciju Karabuda zbilja vidi kao prijatelja i neprijatelja u stvaranju glazbe, a nove ik buduće probleme s korištenjem tuđih radova ili potencijalne prijetnje radnim mjestima vidi u aktualnim situacijama poput štrajka američkih pisaca i scenarista. Iako AI ima prednosti, poput pomoći ljudima u vježbanju tijekom pandemije, Karabuda tretira AI kao alat za kalkulaciju, a ne kao kreatora. Vjeruje da se najbolja glazba ne stvara kalkuliranjem, već emocijama te vidi važnost prenošenja osjećaja kroz glazbu, što AI ne može postići, a kao primjer je ovdje istaknuo virtuoznost našeg doajena skladanja, filmske i kazališne glazbe, Alfija Kabilja.

Umjetnost treba umjetničku inteligenciju

U panelu o budućnosti kulture sudjelovali su Antun Tomislav Šaban (glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja), Zoran Šimunović (Gradski muzej Vinkovci), Jasna Jakšić (Muzej suvremene umjetnosti) i Krešimir Partl (državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija RH). Tema umjetne inteligencije bila je temelj diskusije započete pitanjem može li svatko biti umjetnik s umjetnom inteligencijom. Tajnik HDS-a istaknuo je kako je za stvaranje umjetnosti presudna umjetnička, a ne umjetna inteligencija.

Umjetnik i voditelj Gradskog muzeja Šimunović smatra da umjetna inteligencija nema sposobnost prenošenja poruke temeljene na iskustvu kao što to ima čovjek pa se utoliko i ne brine o snazi poruke koju će umjetnost odašiljati u budućnosti.

U futuru se razgovaralo se i o koncertima kao čestom emocionalnom argumentu protiv novog tehnološkog skoka, no Šaban je pritom optimističan i koristi upravo postpandemijsko razdoblje kao pokazatelj interesa, želje i potrebe za živom glazbom. Na tom tragu naglašava živa glazba (live music) i dalje ima svoj život odvojen od izvođene glazbe (performed music) te da nije ugrožena, jer nije ju ugrožavala ni dosadašnja dinamika glazbe koja nije izvođena uživo.

Struje rasprave odvele su razgovor u željenom smjeru streaminga u sve glasniji i kontroverzniji rukavac o pravednoj podjeli prava digitalizirane glazbe na streamingu. Šaban je istaknuo da iako streaming nudi metapodatke koji pomažu u poštenom raspoređivanju prava autorima, još uvijek se previše novca zadržava u industriji koja se gradi na kreativcima i umjetnicima, a koji bi trebaju imati mogućnost živjeti od svoje vizije pretočene u posao. Drugim riječima, glazbenici su temelj glazbene industrije, odnosno streaminga kao jednog od njezinih vidova, ali industrija i streaming ne mogu bez (živih) glazbenika, čime se podcrtala istaknuta teza samog glavnog govornika dana, Alfonsa Karabude.