Sicomat u Puli

Sicomat

Pulska publika večeras i sutra ima priliku na poseban način uroniti u teme koje se isprepliću u samoj srži identiteta toga grada, a upravo su pulski istraživači, glazbenici i eksperimentatori udružili kreativne i intelektualne snage te će Puležanima predstaviti rad čija je okosnica dio zvuka koji je dugo bio prepoznatljiv i u njihovu životnom prostoru. Inspirativnost u industrijskom zvuku pronalazi temeljito istraživački, ali i umjetnički projekt pod naslovom Sicomat koji svoje korjene i poticaj ima u gašenju Uljanika, a rezultat u obliku audiovizualnog performansa i zvučne instalacije.

O tome kroz projekt progovara interdisciplinarni tim koji čine Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Andrea Matošević, Miodrag Gladović, Mario Kalogjera i Ivan Marušić Klif.

Nakon premijerne izvedbe na festivalu Gibanja – Foto: Sanja Bistričić Srića/KONTEJNER

U sinergiji znanstveno-umjetničkog područja nastaje projekt koji je, nakon prvog prikazivanja i trodnevne izvedbe inicijalne verzije u Pogonu Jedinstvo studenom prošle godine na Gibanjima, svoju cjelovitost poprimio konačno upravo za ovu pulsku (pra)izvedbu, kako je u najavnom intervjuu pred pulsku izvedbu istaknuo Andrea Matošević.

Foto: Sanja Bistričić Srića/KONTEJNER

Industrijski zvuk

Industrijski film pruža zanimljiv korpus filmova o industriji kakva je u našim područjima rasla oko brodogradilišta (3. Maj, Brodosplit, Uljanik, trogirsko brodogradilište i ono u Kraljevici) nudi zanimljivu zalihost informacija i njihovih interpretacija, a iz odabranih filmova (Ploviti se mora Aleksandra Aranđelovića iz 1965.  te Pulskim nalozima Branka Bauera iz 1970. godine) koji svojom pričom izdvajaju Uljanik od ostalih brodogradilišta te predstavljaju poveznicu s Pulom i brodogradilištem.

Govoreći o buci i zvuku kao jednome od aspekata ekonomije, a upravo je zvuk ono što prelazi okvire brodogradilišta i dopire do javnosti i zajednice. Buka i zvuk u svakodnevici društva koje je počivalo na industriji značio je, za razliku od današnjeg poimanja zvučnog zagađivanja, sigurnost, kontinuitet i egzistencijalnu sigurnost u okolnostima gdje je upravo ta industrija činila ekonomiju, gradila stambene zgrade, poticala aktivnosti (uključujući i one kulturne) te gradila zajednicu. Utoliko je zvuk jedan od važnih i možda esencijalnih elemenata priče o kojoj govori Sicomat.

Foto: Sanja Bistričić Srića/KONTEJNER

Opreka industrijskoj tišini

𝘚𝘪𝘤𝘰𝘮𝘢𝘵 je mišljen iz trenutka rastakanja brodogradilišne radne zajednice, a time i rastakanja mogućnosti konstruiranja kompleksnih plovila te utoliko ovaj performans podcrtava sasvim novo, suvremeno i dosad nepoznato zvučno stanje. Industrijska tišina, neprirodna brodogradilišnim gradovima poput Pule, u naglašenom je kontrastu s desetljećima generiranom bukom na navozima, a čiji je značaj bio ne samo proizvodan, već i kulturološko-simbolički.

Otud se tišina, taj vrijedan resurs i komoditet, u performansu artikulira i kao „nezdrava“, „tišina groblja“, odnosno stanje koje može ukazivati na „užas“. Moderan stroj po kojem je rad naslovljen, Sicomat, a čiji su plamenici zahvaljujući optičkom upravljanju po nacrtu rezali lim ugrađivan u brodove u veličini 1:10, može se prepoznati kao opreka takvom 𝘴𝘪𝘭𝘦𝘯𝘻𝘪𝘶 i jedno od ishodišta industrijskoga zvukovlja i buke.

Foto: Sanja Bistričić Srića/KONTEJNER

Projekt Sicomat je nastao u produkciji Umjetničke organizacije P137. Sufinanciran je sredstvima Grada Pule, Zaklade Kultura Nova i Ministarstva kulture i medija RH. Produkciju događaja potpisuju Umjetnička organizacija P137 i Savez udruga Rojca.

Audiovizualni performans održat će se u četvrtak 6. srpnja u unutarnjem dvorištu Rojca, s početkom u 21.30, a idući dan, u petak 7. srpnja s početkom u 21 sat, predstavljena će biti zvučna instalacija temeljena na brikoliranim zvukovima 𝘚𝘪𝘤𝘰𝘮𝘢𝘵.

Ulaz na oba dana održavanja programa je besplatan.