Večer Zdenke Weber: 50 godina pisanja o glazbi i glazbenicima
Dvorana Jure Petričevića Matice hrvatske u Zagrebu 28. studenog ugostila je večer posvećenu odavanju priznanja za pedeset godina rada u području glazbene kritike u Hrvatskoj muzikologinji Zdenki Weber.
“Glazbena je kritika rijetkost u našim medijima. Prevladavaju više putopisno-reklamni tekstovi uslijed nedostatka kadra glazbenih kritičara, ali i sveopće nezainteresiranosti urednika i nakladnika dnevnih listova za kritičkim (pr)ocjenama glazbenih događaja. Možda to nije toliko stvar naše zemlje, već općeg stanja svijesti i trenutka u kojemu živimo. U svakom slučaju, nije isto kad glazbeni kritičar djeluje u maloj sredini glazbeničke obitelji unutar koje svi sve poznaju, ili kad ima potpunu samostalnost, dobro plaćeno i štićeno radno mjesto u nekom prestižnom visokotiražnom dnevniku poput onih koji se objavljuju u Londonu ili New Yorku. Tim više, opstati kao profesionalna kroničarka glazbenog života kroz punih pola stoljeća pravo je čudi. Svojevrsna glazbenokritičarska „sredozemna medvjedica” u Hrvatskoj stvakako jest dr. sc. Zdenka Weber kojoj je u čast 50. godine pisanja o glazbi i glazbenicima njezina matična udruga, Matica hrvatska, priredila u svojoj zgradi „Večer Zdenke Weber” u ponedjeljak, 28. studenoga 2022, u Dvorani Jure Petričevića,” ističe Jana Haluza.
Bila je to večer glazbe i sjećanja; sve nazočne uglednike koji su ispunili dvoranu do posljednjeg mjesta uvodno je pozdravio predsjednik Matice hrvatske, naš ugledni književnik i dramatičar Miro Gavran, naglasivši da se upravo ovdje i trebala odviti slavljenička večer gospođe Weber jer je ona dugogodišnja suradnica časopisa koje objavljuje Matica (Vijenac, Hrvatska revija, Kolo..).
Foto: Mirko Cvjetko / Matica hrvatska
U nastavku je voditeljica matičina Odjela za glazbu, Tamara Jurkić Sviben, iznijela detalje iz bogatog profesionalnog života slavljenice, naglasivši da je tu dovoljno profesija i postignutih uspjeha i za nekoliko karijera. Uslijedio je razgovor sa Zdenkom Weber koji je vodila muzikologinja i novinarka Jana Haluza, ispresijecan glazbenim brojevima u tumačenju učenika i profesora Glazbene škole Varaždin iz koje Weber, kao rođena Varaždinka, baštini svoju iskrenu i intenzivnu ljubav prema glazbi. Razgovor je počeo njezinim prisjećanjima na najranije koncerte Varaždinskih baroknih večeri, izbor glazbene škole i naposljetku studija muzikologije na Muzičkoj akademiji, usporedo s onim engleskog i germanistike na Filozofskom fakultetu.
Sjećala se svojih godina rada u Muzikološkom zavodu Muzičke akademije, među knjigama i stručnim tekstovima gdje raste njezino zanimanje za znanost. Spomenut je i doktorski rad koji je ostvarila tijekom doktorskog studija na prestižnoj pariškoj Sorbonni, a koji je u jednostavnijoj inačici naknadno objavljen u džepnom izdanju popularne knjige Impresionizam u hrvatskoj glazbi (Recepcija glazba Claudea Debussyja u Hrvatskoj 1918-1940.).
Na to je nadareni mladi pijanist Pavao Mrazek, učenik 2. razreda srednje Varaždinske glazbene škole (nastavnica mr. Marija Pavlović) nadovezao izvedbu Debussyjeve poletne minijature Danse – Tarantelle styrienne. Razgovor se nastavio u smjeru njezinih godina provedenih u inozemstvu. U Berlinu je ratne 1992. otišle na odmor kod prijatelja, da bi tamo ostala dobivši posao osobne referentice svjetski poznatog dirigenta, maestra Rafaela Frühbecka de Burgosa, u vrijeme dok je bio Glazbeni ravnatelj Njemačke opere. Nakon odrađenog mandata, ostaje u Berlinu i ulazi u diplomaciju kao savjetnica za kulturu pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija RH. U berlinskom je Hrvatskom veleposlanstvu prva tajnica za kulturu, znanost i obrazovanje, vraća se u Zagreb i odlazi u Beč u Hrvatsko veleposlanstvo u Austriji kao ministrica savjetnica MVPEI RH.
Kad je Beč u pitanju, aktualizirala se potreba publike za slušanjem vokalne glazbe te nekoć austrougarske prijestolnice koju su izveli profesori Glazbene škole Varaždin, mezzosopranistica Blanka Tkalčić i pijanist Danijel Oto: dvije dirljive solopjesme Dore Pejačević (Zašto i Pouzdan znak) te naposljetku popularni operetni hit, ariju Meine Lippen sie küssen so heiß iz operete Giuditta Franza Lehára.
Premda ova imenjakinja starozavjetne junakinje nema baš nikakve veze s Marulićevom Juditom, u završnoj riječi iz publike se javio i prof. dr. sc. Zvonimir Marić podsjetivši na kip Marka Marulića koji je zahvaljujući Zdenki svojedobno postavljen na jednom lijepom berlinskom trgu, stoji u izvještaju s ovog skupa u čast muzikologinji Weber.
Razgovor sa slavljenicom nastavio se u opuštenom tonu uz zdravicu i varaždinske klipiće proslavivši dostojno nevjerojatnih 50 godina ustrajnog i posvećenog pisanja o glazbi i glazbenicima, koje se nastavilo u svim njezinim životnim i profesionalnim fazama, te teče i dalje.
Foto: Mirko Cvjetko / Matica hrvatska
