izdanje u povodu 70 godina rada ansambla
Zagrebački solisti predstavili monografiju i najavili 71. sezonu
U siječnju ove godine, točnije 5. siječnja, navršilo se 70 godina otkada su Zagrebački solisti, tada pod vodstvom legendarnoga Antonia Janigra održali svoj prvi službeni nastup, i to – zanimljivo – ne u Zagrebu, već u Bjelovaru.Zagrebački solisti cijelu su prošlu sezonu proveli u slavljeničkom raspoloženju, podsjećajući javnost na svoj jubilej, a proslava je kulminirala svečanim koncertom u Velikoj dvorani KDVL u veljači.
No, iako već na pragu otvorenja 71. sezone, slavljenička godina Zagrebačkih solista se nastavila – i to objavljivanjem monografije Zagrebački solisti – 70 godina, čija je urednica, ali i autorica značajnog dijela izdanja, Marija Tonković, ujedno i dugogodišnja producentica ansambla.
Promocija monografije održala se u predvorju Male dvorane Lisinski, a otvorena je glazbom, Muzikom za gudače Frane Paraća – skladbom koja je već gotovo 45 godina upisana u povijest ansambla i živi s njim, kao i njezin skladatelj, koji će se kasnije u predstavljanju na tu posebnu vezu detaljnije referirati.
Krunoslav Marić, violinist ansambla i Predsjednik njegova Upravnoga vijeća, u uvodnom je obraćanju naglasio da još nije bilo niti jedne sezone Zagrebačkih solista u kojoj nisu naručili i praizveli djelo hrvatskog skladatelja, najavivši i da niti iduća sezona neće biti iznimka, jer publiku u njoj očekuj novo djelo Tomislava Olivera.
Govoreći o monografiji, Marić se osvrnuo na vrlo osobnu i emotivnu povezanost s ansamblom i njegovom poviješću, na koju ga je ova monografija još jednom živo podsjetila. Osim glazbenika koji desetljećima grade ansambl, istaknuo je i rad svih onih koji su u povijesti ansambla radili „iza pozornice“, u organizaciji i produkciji, također osiguravajući jedan važan stup potpore ansamblu.
Uz Mariju Tonković i Franu Paraća, Mariću se u predstavljanju monografije pridružila Marina Perica Krapljanov, viša kustosica Muzeja grada Zagreba, koja je iznimno povezana s monografijom (i njezinim sadržajem) kroz izložbu koja je krajem 2019. godinu, u povodu 65. obljetnice ansambla, postavljena u tome muzeju, a čija je Perica Krapljan bila autorica. Istaknula je kako je izložba bila prilika da se prikažu neki materijali koji do tada nisu bili predstavljeni javnosti te da su je u izradi izložbe oduševili uspješnost ansambla, njegova trajnost, sadržaj arhiva, sačuvane memorabilije.
Istaknula je vrijednost i važnost očuvanja fizičkih artefakata, dokumenata i materijala (pa tako i monografije koja je predstavljena) koji, za razliku od naizgled trajne, ali vrlo krhke digitalne forme, mogu pružiti trajnost i kontinuitet. Osvrnula se i na nedostatak neke krovne institucije koja bi trajno skrbila o glazbenim zbirkama i ostavštinama glazbenika, ansambala, skladatelja, te održavala njihovu cjelovitost. U tom je smislu pozvala na javnu reakciju po tom pitanju, ističući kako je potrebna sinergija čitave zajednice da bi se u tom smjeru nešto moglo ostvariti.
Marija Tonković, urednica izdanja za koje sama kaže da nije monografija u doslovnom smislu riječi, jer uključuje priloge različitih autora, otkrila je da se ideja za monografsko izdanje rodila još prije osam godina. Razvijala se u različitim smjerovima, promišljajući koji pristup građi primijeniti – pristupiti joj kroz prizmu koncertnih majstora ansambla, pod dekadama, itd. Naposljetku je odlučila da će okosnica monografije biti upravo izložba u MGZ-u.
Podsjetila nas je da je zadnja monografija o Zagrebačkim solistima objavljena 2004. godine, u povodu pola stoljeća ansambla te da se u 20 godina doista toliko toga novoga dogodilo s ansamblom da je nova monografija itekako opravdana, a na neki način obilježava i prijelaz ansambla u novo stoljeće.
Uvodni tekst – Neka razmišljanja uz 70. obljetnicu osnutka i rada, djelo je akademika Stanislava Tuksara, a zatim slijedi glavni dio monografije koji koncepcijski slijedi građu izloženu na izložbi u MGZ. Kako je monografija Erike Krpan uključivala tekst koji je pisao onodobni koncertni majstor Tonko Ninić, tako je analogno Tonković u svoju monografiju odlučila uvrstiti tekst sadašnjega koncertnoga majstora Sretena Krstića, a izdanje se zaključuje njezinim autorskim tekstom koji se osvrće na rad Zagrebačkih solista u 21. stoljeću, odnosno onim dijelom koji započinje tamo gdje rad Erike Krpan završava.
Na kraju predstavljanja novoga izdanja o Zagrebačkim solistima govorio je akademik Frano Parać, naglašavajući kako je ansambl prošao mnoge mijene, ali je uvijek zadržao snažnu vezu sa Zagrebom i Hrvatskom, a posebno s hrvatskom glazbom i hrvatskim skladateljima. Jedan od njih je i on, osjeća da su ga Zagrebački solisti formirali kao skladatelja, iako toga možda nisu svjesni.
Zagrebački solisti zatim su izveli još jedno rado viđeno djelo hrvatskog skladatelja u svom repertoaru – Sambu brevis Ive Josipovića, nakon čega je u razgovoru Krunoslava Marića, Sretena Krstića najavljena 71. koncertna sezona Zagrebačkih solista, koja u donosi nastupe brojnih uglednih umjetnika kao što su Marc Coppey, Guy Braunstein ili Petrit Çeku, a koju ćemo posebno najaviti.
Predstavljen je i Tomislav Oliver kao skladatelj koji će pisati novo djelo za Soliste, a osim čestitki na jubileju, velikog zadovoljstva i osjećaja časti što je pozvan da surađuje s ovim, za njega mitskim ansamblom, Oliver je s okupljenima podijelio i informaciju da planira svoju skladbu, na kojoj je već počeo raditi, koncipirati kao reinterpretaciju concerta grossa, glazbenog oblika koji je imanentan ansamblu. Najavljen kao „skladatelj koji pomiče granice“, Oliver je otkrio kako svoje skladbe piše uvijek blisko surađujući s interpretima i zajedno s njima pomiče granice – svoga skladateljskoga jezika, ali i njihove izvedbe pa se u tom smislu iznimno raduje zajedničkome radu sa Zagrebačkim solistima.
Nova sezona otvara se već u subotu u Maloj dvorani Lisinski, kada će uz ansambl nastupiti violinistica Alexandra Conunova. Pridruživši se ansamblu i na predstavljanju sezone, izjavila je da je počašćena pozivom da nastupi sa Zagrebačkim solistima te da je uvijek posebno iskustvo svirati bez dirigenta, doživljaj posebne povezanosti s ansamblom, osjećaj jedinstvenoga organizma, kao u komornoj glazbi.