Daj 5: Beti, M.O.R.T., Goran Karan & drugi

Daj 5 se oduševljava onim tjednima kada je teško odabrati ponajbolja izdanja, a raspameti kada ih nehotice i svemirskom intervencijom poveže neki motiv. Ovog tjedna je to neupitno gitarska distorzija. Kao jedan od najiskrenijih instrumenata, autorima i izvođačima služi kao medij, kanal komunikacije nabujalih dojmova i predodžbi o svijetu koje nije dovoljno staviti samo u riječi. Pet novih singlova iz posve različitih žanrova i estetika, spektra domaćih imena pokazalo je moć dobre distorzije, pa vas umjesto na harmonike za Martinje upućujem na gitarsko izdanje Daj 5.

Beti – “Prolazi sve”

Artsy bend Beti redovito nas poslužuje karamelastim poslasticama od singlova. I to ne mislim ni u kakvom neprimjerenom smislu stranca s bombonima, nego zvučnim slasticama poput svježe objavljene “Prolazi sve“. Svojim aranžmanima i produkcijom neočekivano su skočili nekoliko desetljeća u prošlost: ponajprije rane 2000-e i Eru Vulgaris Queens of The Stone Age kojom pjesma odzvanja, a zatim u zlatne šezdesete suptilnim surferskim disrorzijama koje komplementira čist vokal Natali Dizdar.

Dodatnu vrijednost opojnom singlu daje popratni videospot Filipa Dizdara koji je za novo izdanje kvarteta (Natali Dizdar, Vlado Mirčeta, Luka Geček i Pavle Miholjević). kolažirao šest desetljeća star B-hororac i dao pjesmi privlačno-zazornu vizualizaciju.

“Prolazi sve” otvorila je i dugoočekivani novi EP Već smo bili tu na kojem se nalazi pet glazbenih postaja, a prostranstvima interneta i radiovalova je od danas.

M.O.R.T. – “Imam sve”

Rock definitivno nije mrtav, niti je na umoru ili izmaku! Novi scenski trzaj posljednjih godinu dana potvrđuje da ovaj nekad dominantni žanr nikamo ne ide jer ekspresivnost kroz oštre gitarske riffove, distorzije i sumanute udarce bubnjeva teško da može zamijeniti trap. Sinjska punk-blues-rock četvorka M.O.R.T. vratila se doslovce s velikim praskom u brzoj i glasnoj singlici kojom najavljuju novo, peto po redu studijsko izdanje nakon trogodišnje pauze.

Embassy 516 – “Nora, The”

I Dubrovnik ima svog anglofonog konja za utrku, ili bolje rečeno – ambasadu engleske estetike s kraja prošlog stoljeća. Embassy 516 na sceni su debitirali 2012. godine albumom Surveillance of the environment kao prvog dijela konceptualne trilogije nastale prema komunikacijskom modelu Harolda Laswella. Shoegazerski bend kojeg određuje stil mračnije estetike, kako lirsko-instrumentalne, tako i vizualne, poetizira društvene fenomene, anomalije i obrasce, a deset godina od debija podsjećaju nas na njih remasteriranim reizdanjem prvijenca s neobjavljenim materijalima koji će pored digitalnog izdanja doživjeti i svoj otisak na ploči.

Najavni singl “Nora, The” znakovitim nas tekstom te atmosferičnim toolovskim gitarama i basom podsjeća na perceptivna posrnuća kod miješanja činjenica i dojmova. Na albumu su svirali Tomislav Kličan (bubanj i gitara), Nikša Sentić (bass), Marjan Žitnik (klavijature), Ivica Glunčić (bubanj), Adem Gušić (vokal i programiranje) i Žarko Dragojević (autor glazbe i tekstova, vokal, gitara i programiranje). U međuvremenu je bend objavio drugi dio priče naziva Correlation, a slijedi mu treći Transmission najavljen za 2023. godinu.

Neon Wife – “Isabell”

Hrvatska se scena već gotovo cijelo desetljeće ponosi generacijom domaćih kantautorica i kantautora koji odabiru anglofoni izričaj: da ih cijeli svijet razumije, priklanjajući se tako i globarnim trendovima u produkciji i stilovima. Takav je slučaj s novim singlom Neon Wife nakon tri godine pauze, a nije neobično da ima ‘europski’ šmek koji je odraz afiniteta i međunarodnih uspjeha Irene Žilić kao jedne polovice benda, kao i glazbenih senzibiliteta Lucije Potočnik kao druge polovice ovog dream pop dua.

Na njihovom sanjivom autorskom singlu – kojeg su same napisale, snimile i producirale – radio je britanski producent Kristofer Harris, a s kojim je Irena već radila na svom EP-u “Small Hours”.

Goran Karan i Galeria – “Plaćenik”

Grupa Galeria nastavlja nizati singlove s veteranima hrvatske estrade, točnije dalmatinskim pop legendama, među kojima je ovoga puta Goran Karan u baladi srednjeg tempa “Plaćenik“. Distorzijama gitara vratit će nas u devedesete, s blagim, ali primjetnim utjecajima aranžmana kakve vezujemo za kasni grunge gdje bi veliki vokali istresali dušu. Karanov grleni vokal upravo odgovara jednom takvom senziblitetu pa ponovno poželimo nakon ovakvih izlezta čuti splitskog pjevača da se upusti u jedan čistokrvni, staroškolski rock projekt.