Domaća elektronika: donosimo pregled najvažnijih novijih izdanja

Produkcija domaće elektronike posljednjih nekoliko mjeseci cvjeta. Osim povećanja kvalitete i količine izdanja, nužno je primijetiti da sve više naših producenata osniva i vlastite labele – boutique izdavačke kuće, koje su nerijetka pojava u svijetu elektronike – te će biti zanimljivo pratiti njihov daljnji razvoj. Takve su platforme odlične za okupljanje glazbenih istomišljenika, ali i za osobno brendiranje jer artisti na njima mogu stvarati glazbu neopterećeni time hoće li se ona uklopiti u nečiji okvir.

Kako biste u nadolazećem razdoblju pustili svoj Shazam da i on bude na godišnjem, u nastavku smo izdvojili pet novijih izdanja za koja su velike šanse da ćete ih u špici ljeta čuti na nekom od plesnih podija te stoga smatramo da bi bilo dobro da bacite uho na njih već sada. Doduše, tu su i neka iznenađenja – naši su producenti, čini se, sve skloniji žanrovskim eksperimentima – pa u ovom prikazu ima i glazbe koja nije stvarana za klupski ambijent.

Laseech – EP Hey Love

Izdavač: Forbidden Dance Records

Pjesma ”Hey Love” mogla bi postati omiljeni soundtrack za plažu, a u njoj dominira vokal pjevačice njujorškog porijekla Desney Bailey. Ona je poznata po suradnji na brojnim (elektroničkim) projektima; radila je, primjerice, sa Jazzanovom, ima vlastiti šesteročlani bend, a nastupa i kao DJ-ica. Njezin je glas noseća konstanta ovog EP-ja. Naslovna pjesma ima latentno zbrejkan zvuk, moderan, no i dalje gladak, a upravo Desney svojim glasom postiže da dominantna nota bude nježna i svilenkasta.

Osim originalne verzije, na EP-ju su i remiksevi ove pjesme koje potpisuju Patrice Scott i Dego.

Scott stavlja veći naglasak na perkusije i dubinu pjesme, a prigušuje vokal. Ovu je verziju lakše zamisliti u klubu nego na plaži. A u njoj, kao i u verziji koju potpisuje Dego, više do izražaja dolaze klavijaturske dionice. U potonjem je upravo njihova razigranost kulminacija pjesme.

Na izdanju je još i stvar ”You See”, zagasitija i linearnija od ”Hey Love”, ali još uvijek s toplinom u zvuku koja čini cjelinu smislenom.

Laseech čvrsto drži uzlaznu putanju producentske karijere, s pločama koje su izašle na labelima kao što su BBE Music, Lumberjacks In Hell, Get Physical i drugi. Ovaj je EP izdao rovinjski Forbidden Dance Records, DJ kolektiv, label i „produženu ruku priče Legalize Lambada“.

Andrea Ljekaj – EP Sapore Puro

Izdavač: Atje

Zajednička stvar pjesmama ”Sapore” i ”Puro” – koje zajedno, logično, čine EP Sapore Puro – jest to što su obje iznimno neobične, čudnovate, izvan okvira. Ovo je izdanje vrlo neukrotivo, samoživo, a od svih prisutnih na listi najmanje je moguće smjestiti ga u neku žanrovsku kategoriju.

”Sapore” karakteriziraju razbacani ritmovi, ali i konstantan groove.

”Puro” je još dramatičnija, življa, čak i žestoka. Oni koji se ne libe upotrijebiti dozu arogancije možda bi rekli da je riječ o glazbi za iskusna uha. Teško je i zamisliti klupski kontekst u kojem bi sjelo da se pusti ova pjesma, no putovanje do toga sigurno bi bilo prilično divlje i smjelo. Stvar je vrlo bogata i ima hrpu kanala. Jedna sasvim neobjektivna i upitno relevantna, ali meni osobno simpatična opaska je – da mi je netko naslijepo pustio ovu stvar, rekla bih da ju je producirao talentirani mladić poznat u krugovima ljubitelja glazbe s puno basa LucyLyu.

Nedavno smo pisali o Ljekajevoj suradnji s berlinskom kućom Get Physical, a upravo ovaj EP je prvo izdanje na njegovom vlastitom labelu Atje.

Petar Dundov – album In Expectation of Dawn

Izdavač: Neumatik

Jedan od začetnika hrvatske elektroničke scene i produkcije te do danas jedan od najvažnijih ljudi na njoj, Petar Dundov, nakon sedam je godina ponovno izdao album. I to album kakav od njega ni najmanje ne bismo očekivali.

Barem na prvu.

Na drugu, sasvim je logično da je u sebi krio i nešto ovakvo, i hvala mu što je i to odlučio podijeliti.

In Expectation of Dawn niz je od sedam meditativnih, kontemplativnih, filozofski nastrojenih i umirujućih skladbi, od kojih većina trajanjem ide iznad deset minuta.

Na prvu iznenađuje što nije riječ o plesnoj, nego ambijentalnoj glazbi, no na drugu to i ima logike. Petar i inače cijeni melodiju i emociju u glazbi, a ovdje je napravio i korak dalje te ih odveo u provaliju mekoće, smiraja i nježnosti.

Na momente se u skladbama čuje i njegova prepoznatljiva i neiscrpna fascinacija svemirom, a u posljednjoj je tu i zvuk zadarskih Morskih orgulja. U kasne sate nastanka ovog teksta poslali smo Petru poruku s pitanjem kako je pecao zvuk ovog najposebnijeg instrumenta.

„Posebna je priča s tim, ispričat ću ti kad se vidimo.“

I on je ovdje samoizdan.

Jan Kinčl – EP For A Minute

Izdavač: Cycle Records

EP nosi ime po pjesmi koja je na njemu prikazana u pet lica, koja potpisuju sâm Jan i Gene Hunt, DJ i producent kultne pionirske čikaške generacije koja je stvarala house zvuk.

Preslušavanje pet verzija jedne pjesme sigurno će biti zanimljivije glazbenim profesionalcima (čitaj: drugim DJ-evima) nego prosječnom slušatelju, no cilj ovog izdanja sigurno nije da ono postane radijski hit i/ili dopre do mase, već da se – dijelom upravo radi svoje prilagodljivosti – spretno uplete u DJ setove diljem svijeta.

Ovakva su izdanja sjajna za proučavanje toga koliko varijacija može imati jedna pjesma te kako se sve može manipulirati i igrati njezinom atmosferom. Možda je upravo i sama kombinatorika bila svrha ovog izdanja. U svakom slučaju, poznajući Janovo djelovanje, on malo toga radi besciljno.

Gene Hunt je rekao da ga ”For A Minute” podsjeća na nešto što bi napravio Moodyman, a možda je upravo to najbolji opis ove stvari. Kad smo kod legendi, treba reći da su izdanje podržali, primjerice, Osunlade, Laurent Garnier i Alex Barck iz Jazzanove.

Nijedna od pet verzija pjesme nema izražen klimaks, no, opet, one sigurno nisu stvorene da kod prosječnog slušatelja zadovolje potrebu za „špicom“.

Osobni favorit je Cycle Dub verzija, možda najraskošnija među varijacijama.

Upravo je ovaj EP prvo izdanje Cycle Recordsa, Kinčlova novootvorenog labela.

Ilija Rudman – album Pulsar Diaries

Izdavač: International Feel Recordings

Ilija Rudman je genijalac koji ne traži da ga itko obožava, preferira, obasipa slatkim i dražesnim riječima. U prijevodu, mainstream ga iznimno uspješno ignorira, a stvar barem jednakom, a gotovo sigurno još i većom mjerom, ide i u suprotnom smjeru.

Sve to ne bi uopće bilo bitno da nije riječ o jednom od najproduktivnijih hrvatskih elektroničkih producenata, kojeg definitivno treba više slaviti i javno štovati njegov rad. No, opet, možda doista nije ni bitno s obzirom na to da njegova glazba uvijek s lakoćom pronađe one puteve koje želi proći, pa i utabati, i bez pomoći lovorika koje iz njegove perspektive sigurno djeluju kao neukus i kič.

Bilo kako bilo, Pulsar Diaries njegov je najnoviji, tko zna koji po redu uradak, koji je objavio pod vlastitim imenom (inače ima nekolicinu pseudonima za kojima u posljednje vrijeme sve češće poseže). Album je kompleksan, slojevit, ali i pitak. Lagan, ali i dinamičan. Žanrom i atmosferom raznolik; od izleta u electro u ”Blackburn Talesu”, sve do ”Fourth Amendmenta” koji nosi notu acida, pa do momenata sa zavodljivim džunglastim zvukovima u naslovnoj pjesmi (koje ljubitelji u obilatoj mjeri mogu potražiti i na osobnom favoritu Rudmanove diskografije Sagitarii).

Na ovom ćete izdanju – bilo da je riječ o pjesmama koje zvuče kao da su upale u lonac loopa ili o onima u kojima su melodije pjesama vrckave i dinamičnije – moći čuti raskoš igranja s brojnim mašinama čije produkte Rudman s ćeifom pretvara u glazbu, uvijek pri tome stvarajući smislenu fabulu. U vremenu u kojem je zvuk moguće dobiti banalnim klikom, on ne odustaje od topline analognog i konstantno istražuje varijacije, derivacije i nijanse ogromnog broja sintesajzera i ritam mašina, stvarajući prepoznatljivu zvučnu melankoliju.

Elektronička izdanja na koja želite da obratimo pažnju šaljite nam na [email protected].