Predstavljena Tambura da camera Zagrebačkoga tamburaškog kvarteta

Promocija prvog samostalnog albuma Tambura da camera (Nota Bene Records, 2025.) Zagrebačkoga tamburaškog kvarteta održana je 30. rujna u dvorani Hrvatske matice iseljenika. Promocija je ujedno poslužila i kao svojevrsna proslava pete godišnjice postojanja ansambla, inače osnovanog u proljeće 2021. godine.

foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Zamišljenu kao spoj koncerta i razgovora s umjetnicima, promociju su članovi kvarteta otvorili prvim stavkom (Allegro) naslovne skladbe Tambura da camera Tomislava Uhlika, skladatelja koji je posljednjih godina iznimno plodonosan kad je tambura u pitanju, bilo da je riječ o solističkoj, komornoj ili orkestralnoj glazbi.

Praizvedena u siječnju 2020. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u sklopu ciklusa Virtuoso studenata Muzičke akademije u Zagrebu (autor ovih redaka mora se pohvaliti činjenicom da je bio član kvarteta koji je skladbu praizveo, op. a.), Tambura da camera postala je kroz idućih šest godina vjerojatno najizvođenijom skladbom ne samo Zagrebačkoga tamburaškog kvarteta, već i ostalih tamburaških kvarteta koji djeluju u sklopu umjetničkih akademija u Zagrebu i Osijeku.

Franjo Pećarić / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Komorni sastav kao poticaj razvoju repertoara

Razgovoru koji je moderirala Sonja Mrnjavčić prvi se pridružio Franjo Pećarić, idejni začetnik i osnivač kvarteta. Pećarić, danas docent i pročelnik VIII. Odsjeka za glazbenu pedagogiju i tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, prisjetio se tog proljeća 2021. godine kada je s dvojicom kolega iz tadašnje klase diplomanata tambura, Markom Blaškovićem i Ivanom Koprićem razmišljao o planovima nakon diplome.

Rodila se ideja za osnivanjem prvog profesionalnog tamburaškog kvarteta, komornog ansambla kakav do tada nije postojao. Prvotni repertoar svodio se prvenstveno na obrade skladbi za gudačke kvartete, no ubrzo su kontaktirali hrvatske skladatelje s namjerom stvaranja originalne literature za tamburaški kvartet.

Franjo Pećarić / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Pećarić je napomenuo kako je velikom broju skladatelja koje su kontaktirali tambura bila nepoznanica jer su je do tada uglavnom promatrali kroz prizmu tradicijske glazbe. Najveći problem, tvrdi Pećarić, bio je upravo u tome što mnogi tamburu nisu promatrali glazbalom koje može stati uz bok primjerice violini ili flauti, glazbalom koje može izvoditi i takozvanu ozbiljnu glazbu. Uz navedeno, izazovno i zahtjevno bilo je i pronaći mjesta za održavanje koncerata. Simbolično, na isti dan samo pet godina ranije, 30. rujna 2021. godine održan je prvi cjelovečernji koncert kvarteta u Kutini.

foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Misao vodilja kvarteta od samih početaka bila je promocija hrvatske glazbe i hrvatskih skladatelja. Pećarić je istaknuo kako smatra da je Zagrebački tamburaški kvartet, uz Cantus Ansambl, komorni sastav koji vjerojatno najviše promovira hrvatske skladatelje, budući da ne želi biti kopija gudačkog kvarteta već želi svirati originalnu literaturu pisanu za tambure. S obzirom na to, ne postoji nitko pozvaniji od hrvatskih skladatelja da sklada za njih. S tim na umu treba napomenuti da je Zagrebački tamburaški kvartet dosad promovirao tamburu i hrvatske skladatelje diljem Europe, te u Kanadi i Argentini.

O položaju tambure u kontekstu umjetničkog obrazovanja

Percepcija tambure neminovno se mijenja posljednjih desetljeća. To je posebno vidljivo unatrag zadnjih desetak godina otkad je tamburu moguće studirati na muzičkim akademijama u Zagrebu i Osijeku. O položaju tambure u umjetničkoj glazbi Pećarić je rekao: „Ogroman posao u glazbenim školama napravili su glazbeni pedagozi, tamburaši koji su stekli formalno obrazovanje na muzičkim akademijama (studiju glazbene pedagogije, op. a.). Da nije bilo njih, teško bismo danas mogli uopće govoriti o tamburi u visokoškolskom obrazovanju. Oni su podigli kvalitetu sviranja učenika u glazbenim školama na visoku razinu“.

„U zadnjih pet godina sve više skladatelja piše za tamburu, rekao bih da se usude pisati za tamburu, instrument im više nije nepoznanica. Mnoštvo je nove literature, ne samo za kvartet, već solističkih i orkestralnih skladbi. Želja je svih nas pedagoga da literature bude sve više, tako da ne moramo više posezati za primjerice flautističkom ili violinističkom literaturom. Naravno da ćemo i dalje naše studente razdobljima baroka ili klasicizma podučavati koristeći kanonska djela najutjecajnijih skladatelja tih razdoblja, ali polako primjećujem kako originalna tamburaška literatura uzima primat te je profesori po glazbenim školama i akademijama sve više koriste,“ zaključio je Pećarić.

Zagrebački Tamburaški Kvartet / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Uslijedila je skladba Orbital Brune Vlaheka koji je djelo predstavio istaknuvši kako je nastalo na poticaj Zagrebačkog tamburaškog kvarteta 2023. godine, kao posljednja skladba iz svojevrsne tetralogije za žičane instrumente, koja još uključuje Acumal za gitarski trio, Fotonal za brač solo i Koncert za brač i gudački orkestar.

„Povezuje ih minimalistički glazbeni izričaj, motivički materijal koji se prožima kroz sva četiri djela, kao i inspiracija fizikalnim fenomenima. Te skladbe na neki način izviru jedna iz druge. Orbital je glazbena freska čija je iskonska ideja bila dočarati kruženje vode u prirodi, a posljedično i druge kružne cikluse, poput orbite planeta ili životnih ciklusa. On tako nastaje ondje gdje završava, i obratno, postavljajući pitanje postoje li pravi početak i kraj ili je sve oko nas kružno odnosno ciklično, pa tako i život sâm,“ objašnjava Vlahek.

„Ova audio snimka na najbolji je način dočarala moju originalnu tendenciju za koju nisam isprva bio siguran da je moguća – da transparentnost zvuka tambure dočara žuborenje vode, a taj je efekt upravo postignut zahvaljujući majstorstvu kvarteta i ton-majstora, na čemu im od srca čestitam.“ – Bruno Vlahek

foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Pažnja prema zvuku

Tonski snimatelj Mladen Malek istaknuo je kako se prije suradnje sa Zagrebačkim tamburaškim kvartetom nikada nije susreo s umjetničkom tamburaškom glazbom. Prvi je put ovaj komorni sastav čuo na Festivalu drvenih kapela, ostao je oduševljen njihovom interpretacijom Mozartova Divertimenta u D-duru, virtuoznošću i bojom ansambla, te je poželio s njima surađivati. Istaknuo je kako je samo snimanje dio procesa stvaranja albuma koji često prođe nezapažen.

„Kao vlasnik izdavačke kuće imam tu sreću da proces produkcije albuma imam pod svojom kontrolom. Ranije sam imao vlastiti tonski studio u kojem sam mnogo snimao te sam na osnovu tog iskustva bio dovoljno hrabar upustiti se u snimanje tamburaškog kvarteta. Lako je uzeti izdanje koje već postoji negdje u svijetu, primjerice gudačkog kvarteta, simfonijskog orkestra itd., proučiti na koji je način snimljeno, pogledati making of albuma ako postoji. Ja nisam imao polaznu točku, bio sam na potpuno nepoznatom terenu,“ napomenuo je.

Mladen Malek / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

„Treba li s akustičkog aspekta tretirati tamburaški kvartet isto kao i gudački, na kojoj udaljenosti trebaju biti mikrofoni, na koji način snimku kasnije izbalansirati u postprodukciji? Također je i pitanje prostora u kojem se snima, treba pronaći prostor u kojem će instrumenti moći „disati“; dinamika je ključni faktor jer je riječ o klasičnoj glazbi. Taj smo prostor pronašli kod kolege Svena Pavlovića u Svetoj Nedelji kraj Samobora.“

Zahtjevan i zanimljiv proces Malek je opisao kao vrlo ugodno iskustvo, pohvalivši članove ansambla i energiju koju su unijeli u suradnju. Za kraj je napomenuo kako je namjera osnivanja vlastite izdavačke kuće primarno hrvatsku glazbu i izvođače plasirati u međunarodnom kontekstu, izrazivši nadu da će dostupnošću albuma putem digitalnih platformi dosegnuti što veći broj ljudi.

Tomislav Uhlik / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Skladatelj Tomislav Uhlik na albumu je zastupljen s dvije skladbe, među kojima je i Hommage à Emil Cossetto koja je kvartetu donijela i nominaciju za glazbenu nagradu Porin. Uhlik, koji više od četrdeset godina piše za tamburu, spomenuo je i pozdravio dvojicu tamburaških velikana koji su sjedili u publici, Božu Potočnika i Sinišu Leopolda. Upravo su ga njih dvojica potaknuli da se počne baviti tamburaškom glazbom, posebno Leopold, koji ga je često angažirao da piše za Tamburaški orkestar HRT-a.

Inicijatori repertoara i nove skladateljske snage

Istaknuo je važnost susreta sa solističkom literaturom za tamburu, s kojom nije imao nikakvih doticaja sve do otvaranja studija tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Trojica od četvorice članova kvarteta (Pećarić, Blašković i Koprić) njegovi su bivši studenti, a u šali je rekao da četvrti član kvarteta, Martin Durbek, nije imao tu sreću. Na nagovor profesora Veljka Valentina Škorvage Uhlik je krenuo pisati solističke skladbe, o čemu dotad uopće nije razmišljao, a rezultat je album tamburaških parafraza Europski zvukolici.

Prije nego li su članovi kvarteta izveli Hommage à Emil Cossetto Uhlik je kratko rekao: „Važno je reći da ovo i nije moja skladba, sve što ćete sada čuti glazba je Emila Cossetta. Riječ je o zborskim, a cappella skladbama koje sam samo pretočio u tamburaški zvuk.“

Marko Blašković / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Dvije skladbe na albumu, Tema i varijacije u d-molu i Musettura, napisao je Jurica Hrenić, skladatelj mlađe generacije. U tamburaškim krugovima njegovo ime nije nepoznanica, riječ je o vrsnom glazbeniku, glazbenom pedagogu, skladatelju, aranžeru, tamburašu i zaljubljeniku u jazz.

„Tema i varijacije u d-molu nastala je 2013. godine za vrijeme studija glazbene pedagogije u Osijeku pod mentorstvom Davora Bobića. To je moja prva ozbiljnija ciklička skladba. Musettura je nastala deset godina kasnije na nagovor članova kvarteta. Naime, znam da je Ivan Koprić, osim što je vrstan tamburaš, i odličan harmonikaš pa je tako nastala ideja o skladbi za tamburaški trio i harmoniku. Što se poznanstva s članovima kvarteta tiče, mi smo svi članovi Gradskoga tamburaškog orkestra Križevci, skupa smo muzicirali pa smo se tako i povezali,“ rekao je Hrenić.

Jurica Hrenić / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Na samom kraju razgovornog dijela promocije, Siniša Leopold, ovog puta u svojstvu izaslanika Hrvatskog društva skladatelja, podijelio je svoja iskustva o radu s članovima Zagrebačkoga tamburaškog kvarteta kojima je redom bio profesor za vrijeme studija, ali i o putu koji je tambura prošla od jednostavnog tradicijskog glazbala do danas, kad je zastupljena u mnogim glazbenim stilovima i sastavima.

Siniša Leopold / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Posljednja skladba koju su članovi kvarteta izveli bila je Hrenićeva Musettura, u kojoj je vještina Ivana Koprića na harmonici izašla u prvi plan. U ovoj je minijaturi pokazao koliko dobro poznaje tamburu i sve njezine izvedbene mogućnosti. Sa samo tri instrumenta, (A-brač, E-brač i čelo) uspio je stvoriti zvučnu kulisu koja u određenom smislu djeluje kao pratnja harmonici, ali na trenutke savršeno funkcionira i samostalno.

Na albumu se nalaze i Skica Marka Bertića te Bunjevačka igra i fuga Filipa Novosela. Imena ove dvojice autora poznata su svakome tko je involviran u tamburašku glazbu, ali i daleko šire, s obzirom na glazbene afinitete i ostvarenja ovih sjajnih glazbenika.

Ivan Koprić / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Kontinuitet utiranja puta tamburi u klasičnoj glazbi

U ovom osvrtu najmanje je bilo riječi o samom muziciranju Zagrebačkoga tamburaškog kvarteta, ono je ciljano ostavljeno za sâm kraj. S obzirom na to da je riječ o pionirskom pothvatu i ansamblu kakav prije njih u profesionalnom smislu nije postojao, teško je usporediti ga s drugim sastavima tog tipa (kojih, istini za volju, ima, ali su trenutačno malobrojni i nisu niti približno aktivni kao Zagrepčani). U ovom slučaju to je i najmanje važno.

Riječ je uistinu o četvorici tamburaških virtuoza, tehnička spremnost svakog pojedinog člana na najvišoj je mogućoj razini. Kao ansambl djeluju skladno, međusobno komuniciraju na pozornici te je vidljivo da svakom djelu koje izvode pristupaju minuciozno u pripremi. Valja primijetiti i zrelost u muziciranju, kao i kvalitetu samog tona ansambla, što se svakako može pripisati kontinuiranom petogodišnjem radu te ulaganju u instrumentarij.

Zagrebački Tamburaški Kvartet / foto: Luka Antunac/Glazba.hr

Za kraj im ostaje poželjeti još mnoge godine zajedničkog rada u stvaranju i očuvanju originalne literature za tamburaške kvartete, pomicanje granica u izvedbenim mogućnostima tambure i afirmaciji tambure kao glazbala koje nije rezervirano isključivo za tradicijsku i zabavnu glazbu.