Balans međunarodnih suradnji i jakih domaćih snaga

Od 6. do 8. studenoga u dubrovačkim Lazaretima održano je šesto izdanje festivala Dubrovnik Jazz Outbreak. Otkad je pokrenut 2019. godine, festival je pod umjetničkim vodstvom jednog od istaknutijih hrvatskih saksofonista mlađe generacije, Dubrovčanina Ivana Bonačića poglavito usmjeren prema promociji autorske jazz glazbe – ne samo hrvatske, već i one međunarodne.

Fokus na snažnim međunarodnim suradnjama bio je ključan još za prvo izdanje, kad su u Dubrovniku nastupali glazbenici iz Finske, Makedonije, Brazila, Francuske i Njemačke, a nakon nekoliko festivalskih godina okrenutih domaćem jazz stvaralaštvu, prošlogodišnji peti Dubrovnik Jazz Outbreak tu je međunarodnu dimenziju ovjekovječio formalnom suradnjom s Monterey Jazz Festivalom, najdugovječnijim ove vrste na svijetu. 

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Ove su godine pak festival obilježile dvije suradnje; koncert trubačice Nadje Noordhuis i benda KUG Jazz Collective omogućila je suradnja s Austrijskim kulturnim forumom, dok je posljednji festivalski koncert, onaj pijanista Bojana Zulfikarpašića, održan putem suradnje s Jazz Festom Sarajevo koji je upravo doživio svoje jubilarno trideseto izdanje. Druga večer festivala bila je, s druge strane, okrenuta upravo domaćem jazz stvaralaštvu s promocijom novog albuma Wheel of Fortune Marija Bočića i njegova kvarteta, a u drugom dijelu večeri svoj je prvi koncert na festivalu imao i Ivan Bonačić Quartet s gošćom Valerijom Nikolovskom.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Čast otvaranja pripala je australskoj trubačici i pedagoginji Nadje Noordhuis koja već nekoliko godina djeluje kao profesorica jazz trube na Künstuniversität Graz te je za ovaj nastup udružila snage s KUG Jazz Collectivom, sastavom sazdanim od studenata akademije koja je odgojila i brojne generacije hrvatskih jazz glazbenika. Noordhuis je umjetnica iznimno bogate karijere i mnogobrojnih suradnji, a program njena dubrovačkog koncerta bio je sastavljen isključivo od njenih autorskih skladbi, što je bilo slučajem i za sve ostale koncerte festivala. 

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Počevši sa skladbom Mercy Dance odmah je bilo jasno kako je izričaj Noordhuis kao skladateljice nešto suptilniji, s većim fokusom na čistoću melodije i harmonije, neovisno o tome unutar kojeg žanrovskog određenja dana skladba obitava. Njene skladbe su jasnih i relativno jednostavnih progresija, dok melodije – koje najčešće iznosi upravo truba – zasniva na kratkim, ponavljajućim obrascima koji sazrijevaju u slojevite, no svejedno prilično jednostavne solaže.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

To, dakako, ne znači da su one jednolične, jer je svaka odsvirana skladba idiomom bila poprilično drukčija. Raznolike inspiracije Nadje je između skladbi detaljno opisivala, kao i periode života u kojima su date skladbe nastajale. U realizaciji skladbi pomogli su joj Lav Vozlič na basu, Benjamin King na klaviru, Bartu Çe na bubnjevima i Lampros Lamprousis na gitari, a to je sve funkcioniralo više nego dobro, s vrlo učinkovitom komunikacijom unutar sastava i razmjerno mnogo prostora ostavljenog ostatku benda da se i solistički razmaše, iako je cjelokupni dojam svirke kojiput bio na granici da postane nenametljiv, izuzev skladbi koje bi se moglo smjestiti u „teškašku“ kategoriju poput Little Song (koju je Noordhuis opisala kao „najepskiju“ u njihovu repertoaru) ili Le Fin.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Druga večer bila je sve samo ne to, jer saksofonist Mario Bočić i njegovi suborci Hrvoje Galler (klavir), Zvonimir Šestak (kontrabas) i Kruno Levačić (bubnjevi) čak i dok sviraju najsuptilnije balade znaju samo žestoko. Naravno, materijal s njihova najrecentnijeg albuma Wheel of Fortune tu itekako pomaže, jer bez obzira na glazbu koja se isprva čini jednostavnom, onaj ključni međuprostor naprosto je stvoren za omogućavanje najrazličitijih vratolomija.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Sva četvorica majstori su građenja tenzije kroz međusobni dijalog pa kako se improvizacije izmiču kontroli napetost samo raste, kulminirajući momentima koji žanrovski poprilično daleko zalaze u domenu free jazza, čak i u jednoj umjerenoj i intimnoj skladbi kao što je, primjerice, Reverie. Kao slabija točka nastupa eventualno bi se mogla navesti činjenica da ta svirka nije nužno tight u punom smislu, ali sinergija između članova kvarteta svejedno je toliko snažna, a njihov dijalog toliko prirodan i fluidan da je zapravo nedvojbeno da su tijekom cijelog nastupa, što bi se reklo, in the pocket.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

S druge strane, kvartet Ivana Bonačića, koji uz njega (na saksofonu i flauti) još sadrži i Filipa Pavića na gitari, Viktor Lipić na Hammond orguljama i Borko Rupena na bubnjevima (i kostima, kako je Bonačić rekao prilikom najave) bitno je drukčiji. Bonačić je i kao skladatelj iznimno interesantan te je svako od njegovih dosadašnjih diskografskih izdanja ispunjeno posebnim nabojem. Za materijal crpi inspiraciju iz najrazličitijih izvora, a taj je materijal gotovo uvijek ispunjen kontemplativnošću, snenošću, što se onda manifestira u melodijskim linijama i harmonijskim progresijama koje su zavojite, otvorene s trajektorijama koje često nije jednostavno na prvo slušanje dokučiti.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

U tome mu itekako pomaže ostatak kvarteta sazdan od redom vrhunskih glazbenika koji uživaju puno međusobno povjerenje te zajedno tvore jednu specifičnu zvučnu masu iz koje povremeno izranjanju kad je vrijeme za solo. I dok je Bonačić na saksofonu itekako sposoban, ono što zvuk kojim se bavi dodatno zaokružuje je upravo njegova upotreba flaute te su njegove dionice odsvirane na istoj posebno sanjive i elegične. Nekolicinu skladbi dodatno je „začinila“ i gostujuća vokalistica Valerija Nikolovska, za koju se čini da je postala stalna članica Bonačićeva sastava.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Za neke od izvorno instrumentalnih skladbi tekstove je napisala ona, a za neke sam Bonačić, i u oba slučaja ti su tekstovi vrlo inspirirani, ali i itekako različiti, a Nikolovska se s oba tipa nosi vrlo dobro; dok su njeni tekstovi oskudniji i ostavljaju više prostora vokalnoj ekspresiji, Bonačićevi su vokabularom bogatiji, ali i zakučastiji, što je došlo do izražaja najviše u jedinoj novoj kompoziciji koju je publika na festivalu mogla čuti, naslovljenoj Through the Salt.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Završetak festivala je u nedjelju, 8. studenoga, označio nastup Bojana Zulfikarpašića, klavirista međunarodne karijere poznatog pod umjetničkim imenom Bojan Z. Umjetnik je to posebnog izričaja, na regionalnoj razini praktički unikatnog, donekle sličan Keithu Jarrettu, barem po pitanju pristupa.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Njegove kompozicije su slojevite i iznimno zahtjevne za slušanje i izvođenje; Zulfikarpašić za njih crpi inspiraciju iz raznolikih izvora i stapa ih u jednu cjelinu koja svejedno pršti individualnošću. Uz jazz kao ishodišnu točku, pijanist u svoj izričaj inkorporira i glazbu iz svih kutaka svijeta, od Bugarske do otoka Réunion, i sve to radi s nužnom dozom respekta prema izvorištima tog zvuka. U tom moru nađe se i pokoja aluzija na popularnu glazbu, ali unutar Zulfikarpašićeva jezika to vrlo rezolutno ostaje u domeni dobrog ukusa.

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Njegova svirka istovremeno je intimna i grandiozna, ona stvara dojam kako je na pozornici puno više od samo jednog čovjeka, u kombinaciji s vrlo učinkovitim korištenjem proširenih izvedbenih tehnika od kojih je najizraženija bila upotreba perkusivnih mogućnosti klavira, naročito u skladbama koje se direktnije referiraju na zapadni Balkan kao izvor inspiracije. 

Foto: Vedran Levi / Dubrovačka baština

Zuflikarpašić svoj je koncert tj. recital (s obzirom na to da je publika bila u gotovo klasičarskoj maniri bila zamoljena za apsolutnu tišinu tijekom nastupa) završio vrlo suptilnom kompozicijom Tender kojom je umnogome ogolio svoj izričaj, a veliki pljesak koji je dobio definitivno je potvrdio raniju Bonačićevu tvrdnju da će članovi publike nakon koncerta zasigurno ostatak večeri provesti guglajući Zulfikarpašića i njegovo stvaralaštvo.