18 godina
Petra Kožar (Flyer): Stabilni smo, konstantni i volimo biti takvi!
Bend Flyer netko može smatrati mladim bendom, ali ako brojimo godine od objave prvog singla, Flyer je postao punoljetan! U bendovskom životu to je jedno veliko postignuće, a oni su ga obilježili objavom posebnog kompilacijskog izdanja Greatest Hits Collection koje se sastoji od, pogađate – osamnaest pjesama! U Malom pogonu Tvornice kulture u petak 11. studenog koncertom bend slavi punoljetstvo, a tim sam povodom razgovarala s Petrom Kožar, pjevačicom benda.
Petra, povod našem razgovoru jest objava vašeg Greatest Hits Collection i njegovo predstavljanje u Malom pogonu Tvornice kulture. Jeste li zadovoljni svojim trenutnim razvojem karijere?
Naravno, pa kako ne bismo bili zadovoljni? Imati takvu kolekciju u rukama, a pogotovo na vinilu, velika je privilegija. Sama činjenica da smo na okupu i da još uvijek radimo ono što volimo s jednakim guštom… ma, još uvijek smo mladi, tek smo počeli!
Jeste li zamišljali da će se Flyer ovako dugo održati? U međuvremenu se svima dogodio život, ali uvijek se s vremena na vrijeme pojavi neka nova pjesma kojom držite bend na okupu. Po ovoj kolekciji vidi se da ima dosta pjesama koje su ostavile trag u radijskom eteru.
Od samog početka našeg autorskog rada imali smo super podršku radijskih urednika. Nekako smo se s vremenom profilirali kao „the bend from the radio“ i to je meni osobno baš cool, kao pripadnici generacije koja je odrasla uz omiljene pjesme s radio postaja, stišćući redovno onaj gumbić REC na kazetofonu (znaš na što mislim).
Redovno se događa da ljudi koji dođu na našu svirku ustvari tamo otkriju da znaju apsolutno sve pjesme. Zašto? Jer su ih slušali na radiju!
Po kojem ste ključu birali pjesme za ovaj album? Jesu li to one najslušanije ili ima nekih za koje mislite da će ovo biti druga prilika i bolje doba za novi radijski život?
Pjesme je odabrao glazbeni urednik izdanja Zlatko Turkalj Turki. Mislim da je on, kao naš dugogodišnji prijatelj i suradnik, bio logičan izbor „čovjeka za posao“. Turki nas je zaista pratio od naše prve pjesme do danas, a opet, uspio je objektivno uobličiti izdanje. Da smo mi birali, pregovori bi vjerojatno još uvijek trajali.
Kod vas mi je izvrsno što ste zadržali tu feel-good atmosferu kroz sve godine postojanja. Kao da ste našli dobar recept i isprofilirali se kao takav bend. Vjerujem da onda i vas, kao izvođače, takva glazba izvuče van iako možda imate loš dan ili loš period u životu.
Tako je. Nikad se nismo upuštali u nekakve socijalne tematike, kritike društva i situacija… Jednostavno smo stvarali glazbu koja bi, prvenstveno nama, a onda i drugima, donijela osmijeh na lice. Ništa protiv kritike, dapače. Podrška kolegama koji se tako izražavaju, no mi se jednostavno nismo pronašli u tome.
Ako sam dobro shvatila, današnja postava benda je ista kao na početku. Putem su nestali prateći vokali. To je onda već prava obiteljska atmosfera!
Osim djevojaka, koje smo „pustili u život“, okosnica benda je zaista od početka ostala ista, što je doista rijetka pojava u bendovima poput našeg. Svakako mislim da je razlog taj što smo nekako jednakim intenzitetom plivali raznoraznim fazama koje smo prolazili.
Sjećam se kad je bila objavljena vaša verzija pjesme “O jednoj mladosti” s Josipom Lisac, Flyer je bio nekako u rangu grupa Detour i Pavel, barem što se tiče veličine publike. Sada je situacija ipak drugačija. Čini mi se da su tu dosta utjecali festivalski nastupi koji mijenjaju onda poimanje benda.
Istina. I istina. Pa tu bih se ustvari nadovezala na prethodno pitanje. Upravo one osobne životne faze koje smo odlučili međusobno poštivati, možda su donijele, u tom smislu, laganu prednost bendovima s kojima smo ravnopravno startali. Ali tu smo! I još uvijek, naglašavam, u istom sastavu! I iza nas je zavidna količina pjesama koje su apsolutno predivno prihvaćene i slušane, tako da nema govora ni o kakvom žaljenju! Stabilni smo, konstantni i volimo biti takvi!
Na kraju krajeva, to je bio naš izbor. U tom nekom kritičnom trenutku, odlučili smo ne forsirati i pustiti da stvari idu prirodnim tijekom. Rezultat toga je da danas, uz svoje redovne poslove (nitko od nas nije glazbenik po profesiji, niti živi od tog poziva), imamo nešto prekrasno i svoje, nešto na što smo iznimno ponosni i što nam pruža reset za sve životne stresove.
Kad se sada osvrnete na svoju karijeru, što vam najviše ugrije srce? Što onda smatrate svojim najvećim glazbenim uspjehom?
Upravo činjenica da su mi se ostvarili svi moji dječji snovi. Naime, ja sam od malih nogu sanjala samo jednu stvar, a to je da ću jednoga dana imati svoj bend. Nikakva solo karijera nije dolazila u obzir. Sve ovo što se dogodilo, što se događa i dolazi doživljavam kao extra deluxe bonus.
Mario Kovač napisao je sve pjesme Flyera, dok su ostali članovi uvijek zajednički radili na aranžmanima. Jeste li ikad osjetili potrebu uključiti se malo više autorski u rad benda?
Moram prije svega naglasiti da smo svi mi od prve do zadnje pjesme potpuno uključeni u rad benda. Tu nimalo ne umanjujem Marijevu ulogu kao donositelja baze koja je nezamjenjiva, ali i on bi se prvi složio s činjenicom da naše pjesme ne bi zvučale tako kako zvuče da nema u njima naših pet potpisa.
Glazbu pratim već dvadeset godina, ali čini mi se da je danas više nego ikada bitno, osim stvarno dobre pjesme, što je prvi uvjet, imati i dobru priču, dobar marketing, zbog kojeg će posrednici „dopustiti“ prolazak pjesme do publike. Dijelite li i vi takvo mišljenje? Koliko evolucija konzumacije glazbe utječe na bend kao organizam?
Svakako utječe! I to je onaj moment kad bismo se mi kao pripadnici svoje generacije trebali uhvatiti u koštac s „modernim“. Društvene mreže, internet, razne platforme, digitalni servisi… Toliko toga je dostupno i lako se utopiti u moru opcija. Zato razumijem potrebu za dobrom pričom. S druge strane, često su to lažne priče i to me pomalo iritira. Uf!
Ime benda je prilično nezgodno guglati i tražiti po streaming servisima. Da ponovimo za neke nove generacije slušatelja, odakle ime Flyer?
Hehehe, to (ne)sretno ime… Priča seže davno, davno, iza sedam gora, iza sedam mora… Mogu samo prepričati legendu jer se ritual imenovanja dogodio još u prapovijesti benda. Naime, bend su osnovali Mario i Žac još davne 1996. kao srednjoškolci. Nedugo nakon, dogovorili su svirku na nekom tulumu i hitnost situacije donijela je Flyer. Sve drugo je povijest. O nekakvim dubljim značenjima i spiritualnim koncepcijama trebalo bi pitati te mladiće iz ’96, hehe!
Uglavnom, bilo je dosta zanimljivo tamo u ranim dvijetisućitima kad smo za promociju svirki po Zagrebu dijelili flyere za Flyere!
Tko smišlja medijsku priču benda, vizualni dio, glazbene spotove?
I tu smo opet sami svoji majstori… ponekad uspješni, ponekad manje. Naravno, sve to uz pomoć naših dragih prijatelja i suradnika. Tu svakako moram spomenuti Klikam, fantastičan duo, kojeg je jedna polovica naš basist Ivo Dunat koji brine o foto segmentu našeg vizuala.Dinko Pasini, druga polovica dueta, radi naše spotove i nerijetko nas stalkerski ugnjetava svojom kamerom na putovanjima i svirkama, al’ mu kasnije oprostimo jer nas oduševi svojim uratkom.
Tko Vas je glazbeno definirao, a što danas najviše slušate?
Volim reći da je Flyer skupina složnih individualaca, pa su tako i naše pjesme ogledalo onog što je utjecalo u glazbenom smislu na svakog od nas. Jako smo različiti i ustvari, dok jedni inspiraciju nalaze u glazbi poput klasike, jazza, starog dobrog soula i funka, drugi slušaju drum&bass, elektroniku, čak i metal (imamo jednog fana Dream Theatera). Osobno, oduvijek crpim inspiraciju od bendova kao cjeline. Volim poslušati dobar live album, volim osjetiti tu energiju!
Koji su planovi Flyera nakon koncertne promocije ovog kompilacijskog albuma?
Idemo dalje za iste pare (smijeh)! Osjećamo da imamo još puno toga za dati. Nove pjesme se kuhaju, a mirisi ukazuju na neki novi album… Ali prvenstveno nas, kao pretpostavljam i sve glazbenike, nakon ovog „sušnog“ razdoblja iza nas veseli puno nastupa pred publikom jer je ta energija gorivo za daljnji rad!