Mimika Orchestra: Altur Mur

Četvrti po redu album Mimika Orkestra, Altur Mur, posvećen je Mediteranu i bavi se rekonstrukcijom kulturnih slojeva na razmeđi od Balkana do Sueza i Gibr-altara koje nam na vale doplahuju refuli prirodnih sila.

Skladatelju, botanofilu, aranžeru i dirigentu Maku Murtiću sinulo je u startu da strukturu praelemenata od kojih je sačinjena njegova muzika mora predstavljati ženski vokal, ostvaren u klingoničnoj personi Maje Rivić. Od prvog je albuma From Scratch to Structure (objavljenog za World Local Records, u Londonu 2012. godine), Maja zaštitni znak ansambla, uvijek tu da prosije nove žmarke publikom… U međuvremenu su se vratili u Zagreb i postavili novi duh na DIY-scenu – da ništa nije nemoguće!

Mediteran

Nakon Balkana kojim se antibregovićevskim rigorom, odnosno reafirmirajući Enescua, bacio na Divinities of Earth and Waters, Murtić se kopernikanski obratio Mediteranu odnosno Sredozemlju… Sredozemlje-pismo, a Balkan-glava, zajedno čardak ni na nebu ni na zemlji, čija povjesnica replicira nedovršenim projektima folklorista i etnomuzikologa – čuvara naše baštine. Baštine koja kao fritula-kultura, zadnjim snagama lipće uvaljana u brašno, katran i perje turističke ponude…

Murtić se kopernikanski obratio Mediteranu odnosno Sredozemlju čija povjesnica replicira čuvarima naše baštine koja kao fritula-kultura, zadnjim snagama lipće uvaljana u brašno, katran i perje turističke ponude

Altur Mur time je dostojni nasljednik i nastavljač etnomuzikološke ritualne fuzije skladatelja Mitra Subotića-Sube (1961. – 1999.), koji je prije 40 godina kombinirao folkloristiku, Satieja i Enoa, a u brazilskoj fazi iz koje pamtimo suradnje s Milanom Mladenovićem i Bebel Gilberto, svoje balkanske zasade pojačao duhom candomblea i brazilskog karnevala. Ta Subi, koji je izgorio za svoj kunst, posvećene su ključne manifestacije Novog Sada kao aktualnog projekta Europske prijestolnice kulture.

Subina veza sa Zagrebom bio je angažman na Boleru, posljednjem albumu grupe Haustor, na kojemu se, prema njegovim riječima, njih dvojica kao dvije jake autorske ličnosti nisu uspjeli povezati. No, ono što nije pošlo za rukom Rundeku, pošlo je Murtiću koji je pisao aranžmane za Rundekov album s Jazz orkestrom HRT-a. I tu je spona, da se Murtićeve dionice, kao nekada one Subine, slijevaju poput pejzaža Salvadora Dalija, u međuprostorima albuma Meredith Monk i Magme, opozicijskog rock-ansambla koji je svirao u svim žanrovima, a pjevao na izmišljenom jeziku.

Mimika na ‘oltaru mora’

Kontinuitet Mimike iz albuma u album nadograđuje umjetničke postavke, a iako je na protekloj ploči orkestar zašao u podzemni svijet, u potrazi za minulim članovima svoje londonske postave te ondje upoznao božanstva zemlje i vode, čini se da je s njima ostao u dobrom dosluhu te ih i dalje konzultira. Jer upravo na ‘oltaru mora’, kako u prijevodu zvuči naslov albuma, kao platformi na kojoj su nekoć ratovale civilizacije, a danas se nacije natječu ili razilaze u dosluhu s pitanjem humanosti, paleta je diskursa ovog albuma.

Na ‘oltaru mora’, kako u prijevodu zvuči naslov albuma, kao platformi na kojoj su nekoć ratovale civilizacije, a danas se nacije natječu ili razilaze u dosluhu s pitanjem humanosti, paleta je diskursa ovog albuma

Pored Rivićke, skoro pa ‘vrhovne svećenice orkestra’, njegovu prvu vrstu čini renomirana Dunja Bahtijarević iz Çhâñt élečtrónïqùe, koja je upravo kresnula prvi album Dunjaluka, a pridružuje im se i Marta Kolega, skladateljica i folkloristica koja je komplimentirala projektu autorskim libretom. Držeći u malom prstu arhaična narječja jadranskih otoka, Kolega ih je autorskim timom Mimike osvježila te time sintetizirala svojevrsnu političko-eshatološku emancipaciju Mediterana. Tu su i svi ini ‘mladi lavovi’ zagrebačke scene, groove zavaljan od surih saksofonista i žovijalnih trubača, lavice na flauti i oboi, a album je jedna od dvaju ili triju razglednica na njezinu iznimno plodonosnu fazu usprkos pandemiji.

Album koji Muru stoji uz bok svakako je nemanjin [sic!] Tarot Funk u ulozi njegovog nemesisa, na što upućuje ljetni singl “Fondo”, dok mu metastilsku interpolaciju omogućuju i kolegice iz Žen – jer, voda je more! To je pop-razglednica u kojoj su mediteranski motivi rasprostrti po parametrima Balkan-Adria: je li je Sarajevo također splitska rivijera, kao što su to i Mostar i Podgorica, ili čak i Niš? Svi ti gradovi i kadrovi u jednoj aleji… A kao takva, skladba je dokazala već svoj radiofonični potencijal nadovezujući se na Murtićev soundtrack dokumentarca Škoj ili ne?.

Natruhe prisutnosti arhaičnih slojeva u sadašnjosti prikazane su u prvoj glazbenoj slici suzvučjem ženske klape s muškim basom, zatim istarskog motiva u puhačkoj dionici, a nasuprot im lirska pjesma koja zvuči poput bajalice

Uvodna kompozicija “Tuota Nuester” ujedno je i orijentir albuma, u kojem orkestar predvođen hrvatskim The Supremes predstavlja svoju ritam-sekciju, funk-etno groove zakopan ravno do balkanskih pozornica Amsterdama. Natruhe prisutnosti arhaičnih slojeva u sadašnjosti prikazane su u prvoj glazbenoj slici suzvučjem ženske klape s muškim basom, zatim istarskog motiva u puhačkoj dionici, a nasuprot im lirska pjesma koja zvuči poput bajalice, kao asocijacija na etno-jazz u vidu “Črnog zla” Milana Rakovca u izvedbi Tamare Obrovac.

Album završava himničnom „Thalassa” koja iz zamamne elizejske orkestracije prelazi u new agerski mrmor dostojan Sun Raa, ali bez doslovnih citata.

Mimikin razdragani eskapizam vuče na južnoafrički jazz koji je bivao time poletniji, koliko bi gore prošla racija u getu. Netko će reći postmoderni sarkazam. Hmm, da, ali tako da brodske sirene fraziraju, a vesla topoću, u strukturalnom nadovezivanju na kolažno prošivanje žanrova s drugog albuma, A Place Glowing a Brilliant Red (World Local Records, 2015.). Utoliko kontinuitet žanrovski prošivenih, a zatim i poškropljenih albuma predstavlja ontološki klupski prostor u kojem se atlantsko i pacifičko nadopunjuju sa svojim mediteranskim porijeklom.