Daleka obala u Tvornici: Pobjeda na način hrvatske reprezentacije

Daleka obala odsvirala je koncert u zagrebačkom klubu Tvornica nošena euforijom nakon spektakularne pobjede hrvatske reprezentacije nad favoriziranom najboljom momčadi Brazila, najvećim favoritom Svjetskoga nogometnog prvenstva

Na pozornicu su letjeri i grudnjaci / Foto: Danko Stefanović

U navijačkoj euforiji započeo je koncert Daleke obale kojim je bend zaokružio sjajnu koncertnu godinu u Velikom pogonu Tvornice kulture u petak, 9. prosinca. Iako je ovaj koncert promoviran i kao reklama za novi studijski album Kao sad koji su objavili za Dancing Bear 23 godine nakon posljednjeg studijskog albuma, za koncert Daleke obale zapravo ne treba postojati neki poseban povod.

S niskom pjesama koje su obilježile svačije mladenaštvo, ovi su Dalmatinci samo doveli atmosferu do ključanja nakon povijesne utakmice Hrvatska : Brazil. Uz minimalno kašnjenje od pola sata, Jakša Kriletić i ekipa pojavili su se u navijačkim dresovima i otvorili koncert pjesmom “Mojoj lijepoj” koja je neizostavni dio navijačke pjesmarice. Već sljedeća “Brodovi” dovela je do toga da bubnjar Zoran Ukić ostatak koncerta provede polugol u maniri Iggyja Popa.

Uslijedile su “Roza”, “Ti nisi tu”, “Noć je prekrasna”, “Tonka” i “Ona zbori” kad su počeli letjeti prvi grudnjaci! Da, dobro se pročitali, množina! Žene su u više navrata na Jakšu Kriletića Jordesa bacale svoje grudnjake. Prvi put su se zahvalili Marijanu Banu kad su izvodili “Morsku vilu” i poslije ga, kroz koncert, još mnogo puta spomenuli. Iako Kriletićev rašpasti glas poprilično podsjeća na Banov vokal, ovu pjesmu je gotovo od početka do kraja otpjevala publika. Cijelu večer su se provlačile nogometne asocijacije, Jordes je svima dao nova prezimena pa je Ukić je nazvan Gvardiolom, Boris Hrepić Hrepa je prozvan Brozovićem, a Silvije Varga postao Livaja, koncert je posvećen Luki Modriću i posebne su pjesme posvećene Brazilu (npr. “Što te više gledam to te više ne dam”)

Emocionalni show u drugom poluvremenu

Čuda se događaju, često je uzvikivao Jordes na mikrofon, ali čuda se ne događaju samo u nogometu. Tko je mogao pomisliti da Daleka obala može postojati bez Marijana Bana koji je desetljećima bio zaštitni znak grupe i zapravo neodvojiv od nje unatoč solo karijeri?! Ovaj je koncert pokazao kako Daleka obala ne samo da sjajno funkcionira bez Bana, nego s Jakšom ulazi u novu kvalitetnu fazu. Kako su kolege Bojan Mušćet i Dinko Fazinić već pisali na našem portalu, često ovakve tranzicije, kad se mijenjaju bitne figure poput pjevača, kod publike ne prolaze baš najbolje.

Izlazak novog albuma Kao sad popunio je prazninu u diskografiji grupe (2019. su povodom 20. obljetnice albuma 1999 – 2000 predstavili LP izdanje pod nazivom 999, dvostruki LP album Uspomena (Sve najbolje uživo) i četverostruki CD box set koji uključuje i dotad neobjavljene pjesme), a nove su pjesme pametno rasporedili kroz koncertni repertoar.

U prvom dijelu koncerta izveli su samo “Od tebe ća” i “U reggaeu je spas”, dok su u drugom dijelu koncerta poznati repertoar ipak više iskrižali novim pjesmama. Po reakciji publike, čini mi se da je naslovna pjesma album zapravo najbolje prihvaćena. Grupa ne izvodi nikakve nepredvidive improvizacije, ali njihova glazba snažno pogađa bez gubljenja suptilnih nijansi. Kada se pojavio Neno Belan i zapjevao “Kurve”, nastupio je emocionalni show u drugom poluvremenu. “Bubnjevi”, “Ležimo na travi”, “Sa’ mi je ža'”, sambasta “Nema te” i “Sušac blues” samo su neke od glazbenih vinjeta kroz koje je grupa zanatski tražila načine djelovanja i interakcije s publikom. Kao i njegov prethodnik, Kriletić odražava kolektivnu viziju koja ipak stavlja individualne doprinose u službu cjelokupnog osjećaja, pa poput kameleona preuzima bilo koji identitet potreban za unaprjeđenje grupnog etosa.

Daleka obala je poput naše repke, igra u standardnom vremenu, ne odustaje, ali dobiva u produžecima. Kriletić je zamijenio Bana kao Petković Mandžukića, a s Dancing Bearom kao veznim redom, Daleka obala ima neke nove zgoditke.