Bez obzira na način konzumacije, glazba je nezaustavljiva i bez obzira na formu, širit će prostore naše analogne i digitalne svakidašnjice. Dokazuju to i nova istraživanja o slušanosti i utjecaju glazbe svuda oko nas, od činjenice da je u odnosu na prošlu godinu slušamo dva sata više tjedno do skladateljske forme umjetne inteligencije

S panela “Kamo ide streaming” na MAKK-u / Foto: Vedran Metelko

Prošlomjesečna konferencija MAKK održana u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti otvorila je mnoga pitanja vezana za današnju poziciju glazbenika. Bilo je zanimljivo na panelu Kamo ide streaming na kojem sam sudjelovao, uz Nenada Marčeca, glavnog direktora ZAMP-a, Franu Šesnića, direktora Zagrebačkog inovacijskog centra te Ivu Jagnjića, frontmena i autora benda Dalmatino, uz suvereno moderiranje Ide Prester.

Povod za diskusiju na ovogodišnjem izdanju MAKK-a kontinuirani je rast prihoda od digitalnih autorskih glazbenih prava u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. „Od početka hrvatske samostalnosti, rekord u prihodima autorskih prava zabilježen je 2000. kada je prodaja CD-a bila na vrhuncu i tada je taj prihod iznosio pet milijuna kuna. Prošle godine oko 10 milijuna kuna prihoda došlo je od digitalnih servisa i očekuje se daljnji rast“, izjavio je Nenad Marčec.

Kako će se glazba dalje razvijati u infrastrukturalnom smislu prilično je nepredvidljivo, a uz povoljne trendove ima i onih koji predmnijevaju teške dane za glazbenike. Tvorci serijala o usponu Spotifya, Playlist – koji se upravo emitira na Netflixu – opisali su kako se servis izborio za mjesto pod suncem u eri piratstva, ali nisu baš isuviše optimistični, što dokazuje šesta, finalna epizoda, jedina koja se temelji isključivo na fikciji i odvija se 2024. godine.

Iz Netflixove serije Playlist

Na panelu sam rekao da nije nemoguće će u jednom trenutku streaming biti dio nostalgije, a da ćemo glazbu doživljavati onako kako sami zamišljamo ili – skladamo. Na primjer, rekao sam, moguće je da ćemo dobiti neko cjepivo koje će nam omogućiti da iznutra čujemo ono što želimo i to besprijekorno producirano, na primjer, rekao sam – pjesmu “Ditelina s četiri lista” koju izvodi Dalmatino, mogli bismo čuti s vokalom Ide Prester.

Zabavno je to bilo svima, jer tako nešto s današnjom tehnologijom nije moguće. Ali, već postoji nešto što je moguće. Evo, upravo upisujem u ChatGPT Napiši pjesmu kako Ida Prester izvodi hit grupe Dalmatino “Ditelina s četiri lista” i u desetinki sekunde dobivam:

Kad slušam Idin glas

Koji zrači electro popom

Mogu čuti Dalmatino

S dance kaleidoskopom

Ida Prester, ti si carica

Na electro pop tronu

Pjevaš hit ‘Ditelina s četiri lista’

I osvajaš srca naša čista

Era umjetne inteligencije je već započela, mogućnosti su neslućene, a beta verzija ChatGPT-a pokazuje na koji način se trenutačno mogu postići rezultati. Premda je to još u povojima i trenutačno služi isključivo za zabavu, ne treba zanemariti činjenicu da je umjetna inteligencija dovršila posljednju, 10. Beethovenovu simfoniju, upravo na način na koji ju je on najvjerojatnije zamislio. Možda na prvu loptu to može biti zastrašujuće, ali kad zamislimo kako bi umjetna inteligencija mogla drastično unaprijediti, štajaznam, online pokušaje Džonija Štulića s recentnog albuma, imamo mnogo razloga za veselje.

Razloge za veselje daje nam i izvještaj udruge IFPI, krovne svjetske organizacije za dokumentiranje glazbe. Opsežna anketa među 44 tisuće ljubitelja glazbe iz 22 zemlje najveća je glazbena studija tog tipa. Rezultati su uistinu impresivni i pokazuju potencijalne pravce razvoja popularne glazbe.

U 2022. godini tako se u prosjeku slušalo 20,1 sati glazbe na tjedan, što je gotovo dva sata više nego u godini ranije; konkretno, slušatelji su tjedno slušali 34 trominutne skladbe više tjedno negoli u 2021. godini. Pritom su u prosjeku glazbu slušali prosječno iz šest izvora. Mobilni uređaj, računalo, televizor, streamer, CD player, gramofon, zapravo sve što je povezano s internetom može biti povezano s glazbom. Na taj se način doslovno ostvaruju stihovi koje je Jura Stublić napisao prije 40 godina: Muzika dolazi iz podruma i s krova, i čitav grad pleše kao da je lud, lud, lud.

Jura Stublić

Dominantni način na koji se dolazi do glazbe definitivno je plaćeni streaming: čak 46 posto slušatelja preferira taj način vezivanja za glazbu. Tradicionalni način kupovanja nosača zvuka, odnosno kupnje glazbe na vinilima, CD-ovima i DVD-ovima, kao i putem digitalnog downloada zauzima samo 10 posto.

Koji su ostali načini slušanja glazbe? Dakako, putem radija (17 posto), putem besplatnog video streaminga (19 posto), društvenih mreža (5 posto) itd.

Kad je riječ o sâmome streamingu, 74 posto ispitanika plaća takve usluge, ostali koriste nelegalne načine. Zemlje koje najviše koriste streaming servise su Švedska, Velika Britanija, Sjedinjene Države, Njemačka i Meksiko. Kad je posrijedi demografija, onda takve servise najviše koristi populacija od 25 do 34 godine (56 posto) te populacija od 16 do 24 posto (54 posto).

Zanimljivo je i na koji način slušatelji dolaze do željene glazbe. Kad je Jura pisao prije navedeni hit “Zamisli život u ritmu muzike za ples”, otkrivanje nove glazbe bilo je putem radija, putem posuđenih gramofonskih ploča i kaseta ili na koncertima. Današnji glazbeni engageri slušaju glazbu tako da upisuju u tražilicu ime specifične pjesme, na drugom mjestu je slušanje playliste koju su kreirali, a na trećem potraga za specifičnim izvođačem.

Slušatelji imaju prosječno osam žanrova koje preferiraju, a globalno su najpopularniji pop, rock, hip-hop i rap, dance i elektronika, latino glazba, klasična glazba i opera, R&B, filmska glazba, country i reggae. Zanimljivo je kako je ovakav izbor žanrova najpribližniji izboru žanrova koji preferiraju slušatelji koji kupuju glazbu na nosačima zvuka.

Podataka u istraživanju ima još mnogo, a ističu se još dva: da je za 73 posto slušatelja glazba razlog zbog kojeg slušaju radio (dok 63 posto decidirano tvrdi da ne bi slušali radio da ne emitira glazbu!), a 69 posto ispitanika zabilježilo je kako je glazba važna za njihovo mentalno zdravlje.

Iz ovakvih rezultata možemo iščitati, prije svega, da je snaga glazbe sve zamjetnija i važnija u društvima ponajviše zbog pozornosti koju joj pridaje mlađa generacija. Disperzija glazbenih žanrova i njihova dostupnost zacijelo će u budućnosti pridonijeti još snažnijim interakcijama, kao što je K-pop sve donedavno dominirao globalnom pop-scenom. Bollywood music, C-pop (kineska popularna glazba), Afrobeats, islamska glazba i drugih petstotinjak žanrova sve će se češće miješati u sferama zapadnjačkog popa i nije nemoguće da će top-ljestvice sve više nalikovati na onaj izbor glazbe koji svake godine gledamo na Eurosongu.

Glazba nas spaja, kao i Eurosong

Sigurno je, pak, da glazbenici više neće moći samo stvarati glazbu i čekati da ih zahvati neki trend ili da ih zapazi netko iz glazbene industrije tko će im širom otvoriti vrata uspjeha. To je relikt prošlosti; mladi glazbenici danas su već naučili kako kombinirati internetske dosege i prednosti koje online promocija donosi sa skladanjem i izvedbama. I to nije ništa novo, Arctic Monkeys su još prije 20 godina startali na takav način da bi redovno skupljali titule s ponajboljim albumima, što godine, što dekade. Tako je recentnom albumu The Car NME dodijelio titulu najboljeg albuma u 2022. godini.

Kad je posrijedi Hrvatska, podaci o glazbenim trendovima razvidni su iz riječi Nenada Marčeca na panelu o streamingu:

„Sveukupno smo u Hrvatskoj do prije pet godina imali dvije tisuće pretplatnika na sve servise. Danas ih je više od dvjesto tisuća. Kad znate da imate milijun kućanstava u Hrvatskoj onda je to velika brojka i dodatni potencijal. Nadamo se da će se kućanstvo po kućanstvo kroz sljedeće razdoblje dodatno pretplaćivati na glazbene digitalne servise”.

Bit će to organsko priključivanje trendovima, što ne znači da će ostali načini konzumacije glazbe nestati. Vidimo to po renesansi vinila: nova (re)izdanja sve su bolja, a na second hand tržištu očuvani originali postižu sve veću cijenu. Nemojmo se iznenaditi suočimo li se za nekoliko godina i s renesansom CD-ova. Današnji kompakt-diskovi koji se danas jedva mogu prodati za 1 (jednu!) kunu mogli bi opet dosegnuti originalnu cijenu.

Bez obzira na način konzumacije, ono što je sigurno jest da je glazba nezaustavljiva i bez obzira na formu, širit će prostore naše analogne i digitalne svakidašnjice.