Laibach u Tvornici: I šta ćemo sad?

Na čudnom nastupu u zagrebačkoj Tvornici, Laibach je posjetiteljima ponudio revidirane izvedbe skladbi iz ranog dijela karijere, nekoliko pjesama iz filma Željezno nebo 2 te dvije skladbe koje su izmamile najveći pljesak: obrade Cohenove “The Future” i “Sympathy For The Devil” Rolling Stonesa

Koncert je otvoren country verzijom pjesme “Love is Still Alive” / Foto: Matej Grgić

Laibach je 14. travnja stigao na redovno godišnje ukazanje u Zagrebu, nakon najveće i ključne greške u 43-godišnjoj karijeri.

Izvrsno prepoznavši politički, društveni i geostrateški trenutak, dogovorili su nastup u ratom zahvaćenom Kijevu 31. ožujka pod motom Vraćamo Eurosong u Ukrajinu s obzirom da se zbog ratnih zbivanja ta manifestacija održava u Liverpoolu, a ne u nekom gradu države koja je lani pobijedila, a to je, svi se sjećamo, bila Ukrajina. Nakon nastupa u Sjevernoj Koreji, bio bi to još jedan globalistički pothvat Laibacha, da nije bilo nesretne izjave:

‘Situacija u Ukrajini je cinični proxy rat za geostrateške interese svjetskih supersila i financijskog kapitala (vojnih industrija itd.)’.

Javnost u Ukrajini je tu izjavu protumačila kao rusku propagandu koja pokušava rat u Ukrajini prikazati kao sukob koji se zapravo vodi između NATO-a i Rusije, pri čemu je Ukrajina samo marioneta zapadnih sila. To je zatim potaknulo kijevsku koncertnu dvoranu Bel Etage da otkaže koncert jer, kako su naglasili, iako je Laibach podržao Ukrajinu i Ukrajince i osudio ruski režim, velik dio publike izrazio je nezadovoljstvo zbog njihova dolaska.

Laibach je odaslao poslanicu u kojem žali zbog svega, ali njihove riječi još su više razjarile Ukrajince. Nakon toga su Slovenskoj tiskovnoj agenciji izjavili kako su ih Ukrajinci tjerali da kategorički proglase da su svi Rusi loši a sva ruska umjetnost bezvrijedna.

Ovakvo spuštanje u medijsku baruštinu i od*eb na svjetskoj razini kolektiva koji je uvijek postavljao pravila i razvijao autohtone društvene i kulturne koncepte jednostavno je znak da Laibach više nema aureolu beskompromisnosti i da je kontroverza oružje koje mora predati jer više ne funkcionira.

Drugi dio koncerta bio je rezerviran za standardni dio repertoara Laibacha / Foto: Matej Grgić

Oko 1.500 ljudi koji su se okupili u Tvornici vjerojatno nisu bili opterećeni Laibachovim kiksom, ali sigurno nisu ni očekivali da će prvih 40 minuta koncerta biti izvedeno gotovo bez sudjelovanja Milana Frasa, pjevača benda. Laibach je u potpunosti izveo osam verzija country pjesme “Love Is Still Alive” u različitim žanrovskim aranžmanima, od pop i plesnih varijacija do žestoke elektronike, a Milan i pjevačica i gitaristica Marina Mårtensson pojavili su se u standardnoj verziji pjesme iz filma Željezno nebo 2 i u sentiš-varijanti. Prema slobodnoj procjeni, dio publike koja je gledala Laibach bila je i na kontroverznom nastupu prije 40 godina u tadašnjem RANS-u Moša Pijade na Muzičkom Bienalleu Zagreb koji je, kako navode online izvori, rezultirao živčanim slomom umjetničkog direktora bienallea Igora Kuljerića koji je tada pobjegao na Silbu. Dakle, publiku su tvorili živahni senatori kojima nije bilo baš jasno da je nakon uvodnog seta uslijedio petnaestminutni intermezzo koji je glazbeno bio podložen osmom verzijom pjesme “Love is Still Alive”.

Drugi dio koncerta bio je posvećen standardnome laibachovskom performansu sa snažnim pjesmaa, od “Ordnung und Disziplin” (na stihove Bertolda Brechta i Heinera Müllera) do obnovljenih verzija njihovih pjesama “Smrt za smrt”, “Krvava gruda – plodna zemlja” i “Ti, ki izzivaš”, znanih s albuma Revisited. Programski, uslijedila su dva bisa, no očito je to sve bilo dio scenarija koji je uključivao i izvrsne videopozadine. Dok se čekalo da se bend vrati, gledali smo zabavne sekvence iz njemačog filma Winetou snimanog na Grobniku i u Dalmatinskoj zagori, te Pierrea Bricea u ulozi neustrašivog Indijanca.

Laibach je izveo dva sjajna covera – Cohenovu “The Future” i “Sympathy For The Devil” Rolling Stonesa s umetnutim videosekvencama Vladimira Putina koji se krsti i oslikanih članova Rolling Stonesa u odjeći s prišivenim kukastim križevima. Za kraj tog dijela ostavljena je izvrsna bondovska skladba “The Coming Race” iz filma Željeno nebo 2. Pjesma se, inače, može čuti samo na YouTubeu, jer soundtrack iz filma nikad nije objavljen budući da je produkcijska kuća koja stoji iza filma bankrotirala.

Tako Laibach svoj doprinos u filmu još nije kapitalizirao na pravi način iako su prošle četiri godine od njegove distribucije.

Može li Laibach ugroziti Miley Cyrus i Taylor Swift na svjetskim top-listama? / Foto: Matej Grgić

Na samom kraju izvedena je pjesma “Getting Closer” u kojoj se Marina i Milan baš i nisu mogli vokalno poloviti do kraja, što je isto bilo neobično za čuti u stamenoj i čvrsto definiranome glazbenom konceptu kolektiva. Točno dva sata koncerta predstavlja zaokruženu repertoarnu zvučnu sliku Laibacha danas, no dojam je da se na toj slici počinju javljati pukotine.

I šta ćemo sad?

Jedan od prijedloga je da se ode 22. listopada u Lisinski gdje će Laibach izvesti originalno simfonijsko djelo Alamut koje se bavi pričom temeljenom na povijesnim događajima u Perziji u 11. stoljeću. Laibach je ovo djelo krearao u suradnji s iranskim skladateljima, a praizvedba je održana 5. rujna prošle godine u Ljubljani.

Ulaznice u prodaju kreću od četvrtka, 20. travnja.

Country na slovenski način / Foto: Matej Grgić