Vrhunski odraz tradicije dalmatinskih prvostolnica
Suvremenost rane glazbe u Dalmatinskom zrcalu
Zadarska je publika s nestrpljenjem iščekivala prvu izvedbu projekta Dalmatinsko zrcalo, čiji su konceptualni autori Dario Poljak kao idejni pokretač te Katarina Livljanić i Josep Cabré osmislili uzbudljivo vremensko putovanje kroz 17. stoljeće u geografskom potezu od Venecije duž istočne jadranske obale sve do Dubrovnika, u izvedbi dvaju vrsnih ansambala za ranu glazbu, Companyia Musical i Concerto Scirocco.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
U uvijek dojmljivoj atmosferi crkve sv. Donata nenadmašne akustike, šest pjevača i pjevačica Comapnyia Ansambla pod umjetničkim vodstvom Josepa Cabréa – zajedno s pet članova Concerta Scirocco (violina, violone, teorba, dulcijan i kornet) te naš Dario Poljak na orguljama – iznjedrili su izvedbu koja se doista može nazvati – briljantnom. Riječ je o vrhunskim glazbenicima kod kojih je bespredmetno govoriti o zanatskoj upućenosti u načela povijesno obaviještenog izvođenja ili tehničkoj spremi i dosezima.
U uvijek dojmljivoj atmosferi crkve sv. Donata nenadmašne akustike glazbenici su iznjedrili izvedbu koja se doista može nazvati – briljantnom
Neovisno o tome je li riječ o stile moderno monodiji ili instrumentalnim sonatama, stile antico polifoniji ili gregorijanskom koralu, analitički pristup rese ozbiljnost, potpuna usredotočenost i dotjeranost detalja (primjerice, izvrsno isticanje cantus firmusa kod Skjavetića), a izvedbu posebno odlikuju prelijepa boja zvuka kako individualnih glazbenika, tako i ukupne zvučne slike. Energijom ispunjena i vibrantna izvedba odaje visoko motivirane glazbenike, koji su u hrvatskoj ranoj glazbi uočili uzbudljivu glazbu te na svijetlo dana iznijeli njezine kvalitativne slojeve, na što publika 63. Glazbenih večeri u Sv. Donatu nipošto nije ostala ravnodušna.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
Energijom ispunjena i vibrantna izvedba odaje visoko motivirane glazbenike, koji su u hrvatskoj ranoj glazbi uočili uzbudljivu glazbu te na svijetlo dana iznijeli njezine kvalitativne slojeve
Dalmatinsko zrcalo svojim podnaslovom Musica a Venezia, Musica in Dalmazia upućuje na narativ o zrcaljenju venecijanskih glazbenih praksi u njenoj dalmatinskoj inačici, s druge strane Jadrana. Ovaj projekt u svojemu pripovjednom sloju suvremenom slušatelju ne pripovijeda samo priču o zamišljenom liturgijskom muziciranju u dalmatinskim gradovima u prvoj polovici 17. stoljeća, već i o glazbenim migracijama kako hrvatskih skladatelja u inozemstvo (Venecija, Graz, Strasbourg, Zabern), tako i talijanskih u Dalmaciju, čiji je predstavnik svakako Tomaso Cecchini.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
„Putovanje” je utkano u tkivo projekta; uostalom, i večerašnji praktični glazbenici dolaze iz različitih europskih zemalja. Da su ove migracije oslobodile značajne individualne kreativne potencijale i na našu obalu donijele suvremene zapadnoeuropske ranobarokne skladateljske tehnike i estetska stremljenja, svjedoči koncertno ogledalo u kojemu se očitava repertoar skladateljskih imena o kojima uče i današnji hrvatski srednjoškolci: Francesco Sponga Usper, Ivan Lukačić, Tomaso Cecchini i Vinko Jelić, uz velikoga renesansnog predstavnika Julija Skjavetića, čija se glazba u okviru stile antico mogla nastaviti izvoditi i u kasnijem liturgijskom kontekstu ranoga 17. stoljeća.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
Ideja predstavljanja glazbe najznačajnijih hrvatskih ranobaroknih skladatelja nastojala je zaobići uobičajene koncertne konceptualne pristupe, u kojima bi se skladbe iz različitih zbirki izvodile bez nutarnje poveznice, te je za stvaranje međusobnih odnosa između dijelova koncertnog repertoara odabran imaginarni liturgijski koncept marijanskih vespera (večernje) za blagdane Navještenja (25. ožujka) i Male Gospe (8. rujna), koje su sastavljene od različitih povijesnih slojeva glazbe nastale u Dalmaciji ili pak na istočnoj jadranskoj obali rođenih skladatelja 16. i 17. stoljeća, uključujući i Rijeku (V. Jelić) i Istru (F. Sponga Usper).
Koralne marijanske antifone te vokalno-instrumentalna i instrumentalna intermezza iz tada suvremenih žanrova concerto spirituale i concerto strumentale rezultat su znalačkog odabira autora koncepta
Dakle, koncertna okosnica vespera ne predstavlja rekonstrukciju obreda jednoga konkretnog marijanskog blagdana, već slijedi osnovnu strukturu vespera za marijanske blagdane iz tradicionalnoga rimskog obreda, sastavljenih od pet psalama (Dixit Dominus, Laudate pueri Dominum, Laetatus sum, Nisi Dominus, Lauda Ierusalem) i završnog hvalospjeva Magnificat, a svih odabranih iz pera F. Sponge Uspera, dok su koralne marijanske antifone te vokalno-instrumentalna i instrumentalna intermezza iz tada suvremenih žanrova concerto spirituale i concerto strumentale rezultat znalačkog odabira autora koncepta.
Istodobnost raznovremenog najbolje se zrcali u liturgijskoj praksi franjevačkog Reda Male braće, čiji su redovnici nastavili njegovati gregorijansko koralno pjevanje, ne samo u jednoglasnom obliku, već i u onom jednostavnog višeglasja (cantus fractus). Gregorijanski repertoarni sloj očituje se u izboru koralnih marijanskih antifona iz antifonara knjižnice franjevačkog samostana Reda Male braće u Dubrovniku, a čije podrijetlo, prema istraživanjima b. Bartola (Hrvoja) Bebana OSB, seže preko franjevačkog samostana na otočiću Badija sve do dominikanskog samostana u Zadru.
Dalmatinskom franjevačkom glazbom iz 17. stoljeća okrunjen je završetak koncerta, točnije predivnim primjerom cantus fractusa u završnoj marijanskoj antifoni Salve Regina iz rukopisa Frane Divnića, koji se čuva u franjevačkom samostana sv. Frane u Zadru.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
S obzirom na to da je Zadar bio administrativno, političko i kulturno sjedište Mletačke Dalmacije sve do ukinuća Serenissime (1797. godine) te Kraljevine Dalmacije do propasti Austro-Ugarske Monarhije, a u kasnijem povijesnom, gotovo stoljetnom razdoblju (od 1828. do 1932. godine) i sjedište metropolije kojoj je bila podređena i tadašnja Splitska biskupija, povijesno je posve utemeljeno što se prva izvedba projekta odigrala upravo u ovom dalmatinskom gradu.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
Uzimajući liturgijsku glazbu kao polazišni aspekt, može se primijetiti da bi Zadar mogao biti repertoarno izvorište i za druga moguća Dalmatinska zrcala. Jedno takvo zrcalo predstavljala bi rukopisna zbirka Canto sacro proprio di Zara (1903. godine) u kojoj je Gregorio Zarbarini na temelju notnih zapisa zadarskog zborovođe Mate Kurtovicha notno kodificirao i u jedinstvenoj zbirci okupio stoljećima staro, usmenom tradicijom prenošeno liturgijsko pjevanje iz zadarske prvostolnice Svete Stošije, te mu pridodao i manji broj vlastitih drevnih liturgijskih napjeva splitske, dubrovačke i kotorske katedrale, prikupljenih u razdoblju u kojem su ove biskupije bile sufragani Zadarske metropolije.
Današnja restauracija lokalnih glazbeno-liturgijskih tradicija dalmatinskih prvostolnica bila bi od neupitnog značaja za dalmatinsku i hrvatsku glazbenu kulturu u cjelini
Još u Zarbarinijevo vrijeme ove su lokalne glazbeno-liturgijske tradicije dalmatinskih prvostolnica iščezavale pred popularnim cecilijanskim repertoarima. Njihova današnja restauracija bila bi od neupitnog značaja za dalmatinsku i hrvatsku glazbenu kulturu u cjelini.
Dalmatinsko zrcalo / Foto: Željko Karavida
_______
Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
