Savezništvo kao temelj za vrijednosti koje se pamte

Koncertom Natalije Trull u Koncertnoj dvorani Hrvatskog doma u Splitu završen je jubilarni, deseti Piano Loop festival. Inicijativa jedne splitske nastavnice klavira, pokrenuta u gradu bez koncertne dvorane i odgovarajućeg instrumenta, nakon godina snalaženja po atraktivnim lokacijama raznih gradskih kulturnih institucija (Meštrovićeva galerija, Galerija umjetnina, Etnografski muzej, Dioklecijanovi podrumi), napokon je, uređenjem zgrade Hrvatskog doma, dočekala primjerene uvjete za ugošćavanje svjetske lige pijanistâ.

Angažman inicijatorice projekta prof. Vanese Kleve prepoznat je od gradskih struktura i potvrđen njezinim izborom za ravnateljicu Javne ustanove za kulturu Hrvatski dom Split. Za nadati se je da će nadležna državna i gradska upravna tijela i dalje podržavati i poticati djelatnost ove ustanove neophodne za oživljavanje kulturnog identiteta grada u kojem su koncertne sezone već desetljećima predmet improvizacije, čime su u nepovrat izgubljeni čitavi naraštaji potencijalne koncertne publike.

10. Piano loop festival, 16.8.2023. / Foto: Hrvatski dom Split

Treba podsjetiti na riječi velikoga splitskog skladatelja Petra Bergama iz jednog razgovora za Vjesnik početkom devedesetih, u kojem je prenio svoje iskustvo s organizatorima glazbenog života u Beču, gdje je desetak godina živio. Na njegovo pitanje zašto tako uporno reklamiraju koncerte koji su ionako prepuni, ispunjeni pretplatnicima kojima je odlazak na koncert gotovo dio obiteljskog nasljeđa, dobio je sljedeći odgovor:

„Dovoljno je da preskočimo samo jednu generaciju – svijest jedne generacije školaraca koja neće biti izložena isprva prinudi, pa onda i potrebi da uđe u svijet glazbe i taj će lanac prije ili kasnije biti prekinut. Nije riječ o stvarima koje valja tek prodati, one su tu da bi se upamtile.“

A ovogodišnje izdanje festivala zasigurno će se pamtiti. Pet koncerata raznovrsnih programskih estetika i različitih generacija izvođača stvorilo je, dostojno imenu manifestacije, bogatu petlju zanimljivih interpretacijskih tendencija i snažnih osobnosti u kojima je publika istinski uživala. S obzirom na to da Piano Loop festival u svojoj osnovnoj ideji objedinjuje klavirsku pedagogiju i koncertnu djelatnost – te se paralelno s večernjim koncertima odvijaju i majstorski tečajevi u prostoru Glazbene škole Josipa Hatzea (bez čije iznimne i kontinuirane podrške čitav ovaj projekt ne bi bio moguć) – logično je bilo da završni koncert festivala pripadne velikoj pijanistici i profesorici na Moskovskom konzervatoriju Čajkovski, Nataliji Trull.

Foto: Hrvatski dom Split

Upravo ona opovrgava često proklamiranu tezu da posvećenost pedagogiji šteti pijanizmu. Dapače, gotovo da bismo u njezinoj biografiji mogli jednaku pozornost posvetiti imenima velikana od kojih je učila i imenima mladih naraštaja koje je podučavala, pritom ni u jednom trenutku ne zanemarivši koncertnu aktivnost. Tako je zagrebačka publika prije nešto više od mjesec dana u Atriju Klovićevih dvora imala priliku uživati u fantastičnom recitalu njezine učenice Eve Gevorgyan, koja je s tek navršenih devetnaest godina pokazala iznimnu umjetničku zrelost podržanu i usmjerenu čvrstim temeljima pedagogije Natalije Trull.

Višednevni višesatni angažman na nastavi s mladim polaznicima majstorskog tečaja u okviru Piano Loop festivala zasigurno ne ostavlja dovoljno vremena za staloženu pripremu ozbiljnoga pijanističkog recitala. Tim više fascinira što su na programu kojim je Natalia Trull počastila splitsku publiku bile skladbe koje se ne mogu često čuti u koncertnim dvoranama jer od interpreta traže maksimalnu posvećenost i maštovitost u izgradnji glazbene cjeline.

U zahtjevnom programu koncipiranom na fantaziji – slobodnom obliku proizašlom iz improvizacije, u kojem se vrlo lako rasplinuti na fragmente – slušatelj se s povjerenjem mogao prepustiti pijanistici čija je izuzetna energija i duboka koncentracija stvorila lûk koji se nije prekidao ni unatoč njezinu povremenom (i potpuno razumljivom) umoru.

Fascinira što su na programu kojim je Natalia Trull počastila splitsku publiku bile skladbe koje se ne mogu često čuti u koncertnim dvoranama jer od interpreta traže maksimalnu posvećenost i maštovitost u izgradnji glazbene cjeline

Polaznici seminara koji su sjedili u publici upravo su iz ovog segmenta recitala mogli najviše naučiti: nesavršenost se svakome može dogoditi, ali ni u jednom trenutku pijanistica nije dozvolila da to utječe na tijek iznošenja muzičkog sadržaja. Njezin legato ostaje u svijesti slušatelja dugo nakon završnog akorda pojedine skladbe i time na najbolji mogući način demonstrira ono što na nastavi traži od učenika. Čin izvedbe i čin poduke nadopunjuju se i stapaju u jedinstvenu cjelinu.

Foto: Hrvatski dom Split

Prvi dio recitala ispunile su isključivo fantazije od kojih je samo završnu, Lisztovu slijedila i fuga na temu slova Bachova imena i time, opet sukladno imenu festivala, zatvorila petlju započetu Bachom. Fantaziju u c-molu BWV 906 pijanistica je jasno strukturirala iskoristivši boje suvremenog instrumenta na način izmjene manuala/registara na čembalu/orguljama. Time nimalo nije naštetila udžbeničkim obilježjima stila, dapače, sugestivno je oplemenila Bachove progresije i diskretno upravljala vremenom, dozvolivši glazbi da komunicira i u jednom dahu slušatelje dovela do Mozartove Fantazije u istom tonalitetu.

Upečatljiv je bio trenutak u kojem je Fantazija u c-molu KV 475 – uobičajeno izvođena na koncertnim podijima kao svojevrsna uvertira u Mozartovu Sonatu u c-molu – zazvučala kao nastavak Bachove Fantazije (umjesto očekivane, a nepostojeće Bachove fuge). Snažno proživljen melodijski niz početnog motiva u kojem je svaki interval odslušan i logično vođen dubokom unutarnjom ekspresijom, na jedinstven je način povezao stvaralaštvo dvojice genija, podjednako se poklonivši obojici. U Mozartovoj skladbi klavir je zvučao bojama malog orkestra, opet stilski primjereno, jasno artikulirano i cjelovito.

Foto: Hrvatski dom Split

Beethovenova Fantazija u g-molu op. 77 zapisana je improvizacija, potpuno netipična za skladatelja iz čijeg pera melodijske linije nisu izlazile s lakoćom poput onih iz Mozartovog. Lirske odsječke koji su se nizali isprekidani silaznim pasažama gotovo da je nemoguće uvezati u jedinstvenu cjelinu. No upravo je to Natalia Trull postavila za cilj. Time je ponešto zanemarila burleskni potencijal Beethovenova tematskog materijala, no ostala je dosljedna svojoj osobnosti i poštenim pristupom predstavila slušateljima ovu skladbu, neopravdano rijetko prisutnu na koncertnom repertoaru.

Prvi dio recitala zaključen je Fantazijom i fugom na temu BACH S 529/2 Franza Liszta. U izvedbi ove skladbe najviše je bio primjetan već spomenuti umor pijanistice koja je čitav tjedan vrijedno održavala nastavu mnogobrojnim polaznicima majstorskog tečaja. No iz tog je umora bilo moguće spoznati jednu kvalitetu Lisztove glazbe, koja (pre)često u suvremenim izvedbama zvuči kao da je na steroidima. Natalia Trull u potpunosti je izbjegla takav pristup.

Ona Liszta promišlja, gradi, bez nepotrebnog blještavila koje zasljepljuje slušatelja i zamagljuje njegovu glazbu, tako često definiranu kao površnu, što ona nipošto nije. Iskoristila je veliki dijapazon zvuka instrumenta, ni u jednom trenutku ne prešavši u grubost i ne zanemarivši polifonu strukturu glazbenog materijala.

Natalia Trull Liszta promišlja, gradi, bez nepotrebnog blještavila koje zasljepljuje slušatelja i zamagljuje njegovu glazbu, tako često definiranu kao površnu, što ona nipošto nije

Drugi dio koncerta u cijelosti je bio posvećen ciklusu Davidsbündlertänze (Plesovi Davidovih saveznika) op. 6, Roberta Schumanna. Niz od osamnaest stavaka u kojima komuniciraju karakteri Schumannovih alter ega, Euzebija – ispovjednika, i Florestana – improvizatora, Natalia Trull iznijela je u jednoj neprekidnoj liniji, poetično, maštovito, iskreno, bez imalo afektiranja. Njezino je raspoloženje sinoć bilo bliže introvertiranom karakteru Euzebija, pa su upravo stavci koje je skladatelj u prvom izdanju ciklusa označio slovom E, zvučali vrlo neposredno, baš kao da ih na licu mjesta improvizira.

Interpretacija se tako logično nadovezala na fantazije iz prvog dijela recitala, čime je programski koncept sjajno zaokružen. Florestan je pritom kontrastirao maštovitim razlikama u zvuku i artikulaciji, uvijek u službi jasnog vođenja muzičkih fraza, oživjevši time Schumannov unutarnji dijalog, koji vjerojatno ni u jednoj njegovoj skladbi nije toliko izrazito naglašen. Završnu riječ preuzeo je Euzebije u smiraju posljednjeg stavka u kojem dvanaest puta ponovljeni ton C u dubokom registru označava dolazak ponoći.

Interpretacija se tako logično nadovezala na fantazije iz prvog dijela recitala, čime je programski koncept sjajno zaokružen

Natalia Trull ispratila je oduševljenu splitsku publiku u vruću kolovošku noć trima dodatcima. Stavkom Kind im Einschlummern (Usnulo dijete) iz Dječjih prizora op. 15 zaokružila je posvetu Schumannovu Euzebiju. U interpretaciju drugog dodatka, Lisztove transkripcije Schubertova Erlköniga, kao da se svojim karakterom umiješao i Florestan: nešto sporijim tempom pijanistica je naglasila dramatičnost literarnog predloška, te je čak i bez ispjevanih riječi uvjerljivo ispričala potresnu priču o vilinskom kralju. Završnim dodatkom, Chopinovom Mazurkom u a-molu konačno je potvrdila svoju najveću umjetničku kvalitetu – iskrenost i neposrednost izraza.

Foto: Hrvatski dom Split

Upravo je tom osobinom Natalia Trull stekla vjerne „saveznike“ među publikom u dvorani. Baš poput Schumanna, čiji su Davidovi saveznici u većoj mjeri bili izmaštani, pokazala je prisutnim – stvarnim mladim slušateljima smjer kojim bi trebao krenuti suvremeni pijanizam. Publika nije bila brojna: razlog možemo tražiti u činjenicama navedenim u početnom dijelu ovog teksta. No to nipošto ne smije biti opravdanje u budućim aktivnostima.

Grad koji ostvaruje strahovit turistički rast mora ulagati u vrijednosti koje se pamte jer upravo zbog takvih vrijednosti ljudi će mu se vraćati i poštovati ga

Opravdano je očekivati da će vodstvo Hrvatskog doma, na krilima uspješnog višegodišnjeg iskustva organizacije ovoga pijanističkog festivala, osmisliti zanimljiv i kvalitetan program koncertne sezone za čiju je realizaciju neophodno „savezništvo“ državnih i gradskih struktura u vidu financijske podrške. Grad koji ostvaruje strahovit turistički rast mora ulagati u vrijednosti koje se pamte. Jer upravo zbog takvih vrijednosti ljudi će mu se vraćati i poštovati ga.